U prvom članku na temu zapošljavanja osoba s invaliditetom u kojem smo se dotakli zapošljavanja osoba s invaliditetom (u daljnjem tekstu OSI-a) na otvorenom tržištu rada prednosti ali i nedostatke na tom području . Objasnili smo što je profesionalna rehabilitacija, tko ima pravo na tu uslugu te kako se zapošljavaju osobe s invaliditetom uz profesionalnu rehabilitaciju. U nastavku teksta objasniti ćemo što su to integrativne i zaštitne radionice te kako se osobe s invaliditetom zapošljavaju u njima .
Integrativna radionica – ustanova (trgovačko društvo) koje zapošljava osobe s invaliditetom prema važećem nalazu i mišljenju zavoda za profesionalnu rehabilitaciju . Integrativne radionice moraju imati zaposleno 40% osoba s invaliditetom od ukupnog broja zaposlenih .
Zaštitne radionice – ustanova (trgovačko društvo) koje osigurava zaštitna radna mjesta osobama s invaliditetom a kojima je nalazom i mišljenjem zavoda za profesionalnu rehabilitaciju utvrđeno 30 do 70% radne sposobnosti . U zaštitnoj radionici trebalo bi biti minimalno 5 zaposlenih . od ukupnog broja zaposlenih naj manje 51% posto trebale bi biti osobe s invaliditetom od tog postotka 20 % mora biti zaposleno na zaštitnim radnim mjestima ( izdvojena radna mjesta u kojim se zapošljavaju osobe s invaliditetom) .
Zaštitno zapošljavanje – zapošljavanje OSI-a na radim mjestima te radnom okruženju koje je prilagođeno radnim sposobnostima te potrebama OSI-a koji nisu u redovnom radnom odnosu. Zaštitna radna mjesta nastaju nakon što se redovna radna mjesta podjele na više zaštitnih radnih mjesta a na kojima se zapošljava jedna osoba s invaliditetom. Kako bi se osoba s invaliditetom zaposlila u integrativnim ili zaštitnim radionicama neophodan je nalaz i mišljenje Zavoda za profesionalnu rehabilitaciju koji se izdaje nakon provedenog vještačenja (o vještačenju smo pisali u članku na temu „ ZAPOŠLJAVANJE OSOBA S INVALIDITETOM KROZ PROFESIONALNU REFABILITACIJU „ . U spomenutom članku objasnili smo kako se zapošljavaju osobe s invaliditetom kroz profesionalnu rehabilitaciju.
Ono što se primjećuje u praksi je da se osobe s invaliditetom nakon šti budi upisane u evidenciju zavoda za zapošljavanje ne budu upućivane na procjenu radne sposobnosti odnosno već im se nude poslovi koje oni zbog svog zdravstvenog stanja nisu u mogućnosti raditi , ovakvim činom nebrige za osobe s invaliditetom i njihovim pravom na rad i život od svog rada smatramo ne prihvatljivim .