UVOD
Djeca s teškoćama u razvoju i posebnim potrebama odrastaju na raskrižju ljubavi, straha, očekivanja i društvenih ograničenja. Roditelji se često nalaze između potrebe da zaštite i odgovornosti da osnaže, dok sustav i zajednica nerijetko ne prate stvarne potrebe djece i obitelji.
Ovaj serijal tekstova bavi se odnosom roditelja prema djeci s teškoćama u razvoju, osobito u situacijama kada se, unatoč teškoćama i invaliditetu, ne prepoznaje potencijal djeteta. Kroz tri povezana teksta otvara se prostor za razumijevanje prezaštićivanja i zanemarivanja, mogućnosti osnaživanja djece te dugoročnih posljedica koje takvi obrasci ostavljaju na život odraslih osoba s invaliditetom.
Cilj serijala nije optuživanje, već osvještavanje – jer promjena započinje razumijevanjem.
DIO 1.
Kada roditelji ne vide potencijal: između prezaštićivanja i zanemarivanja

Roditeljstvo djece s teškoćama u razvoju i posebnim potrebama često je obilježeno intenzivnim emocijama, neizvjesnošću i strahom za budućnost djeteta. U takvim okolnostima roditelji se nerijetko kreću između dviju krajnosti – prezaštićivanja i zanemarivanja – iako obje proizlaze iz iste potrebe: zaštititi dijete od patnje.
Prezaštićivanje se često doživljava kao izraz ljubavi, no kada postane dominantan obrazac, dijete ostaje uskraćeno za iskustva nužna za razvoj samostalnosti, samopouzdanja i osobne odgovornosti. Dijete tada uči da su drugi ti koji znaju, odlučuju i mogu.
S druge strane, zanemarivanje se često javlja kao posljedica iscrpljenosti, gubitka nade ili nedostatka sustavne podrške. Kada roditelji prestanu vjerovati da dijete može napredovati, smanjuju se poticaji, očekivanja i uključivanje u svakodnevni život. Dijete tada ostaje bez prilike pokazati svoje mogućnosti.
U oba slučaja, dijete se promatra kroz prizmu teškoće, a ne kao osoba s potencijalima.
U sljedećem dijelu serijala istražujemo kako roditelji i stručnjaci mogu prepoznati i razvijati potencijal djece s teškoćama u razvoju.