Svjedočanstva1.

     

 NEPRAVDA Moje iskustvo i velika nepravda koja je nanesena ne samo meni nego i svim osobama s težim oblikom invaliditeta... U obitelji imam mlađeg brata koji ima jednaku dijagnozu kao i ja. Slabu motoristiku, dijabetes i slabovidnost, a on plus još ima aritmiju srca. On je radio kao sudski savjetnik na Riječkom trgovačkom sudu i on za razliku od mene nema roditelja njegovatelja, a meni su smanjili sate pošto mi je majka roditelj njegovatelj. Da moj brat nije pravnik ja bi ostao bez asistenta, ovako bar imam asistenta na 4 sata, ali to nije dovoljno jer od 2006 kad su počeli asistenti imao sam cijelo vrijeme na 4 sata do 2019 kad su napokon odobrili na 8 sati ja sam se nadao da će novi zakon unaprijediti ono što sam imao, a on me u biti baca unazad i to nije samo meni nego svima, jer da moj brat nije pravnik ja bi ostao bez asistenta. Sad zamislite koliko ljudi nema pravnika u obitelji i prepušteni smo socijalnim pravnicima i oni tumače zakon po svom i tako ispada da samo neki od nas imamo pravo na asistenta. Kao da su hladnokrvni i ne razumiju kakav je život bez pomoći, kad si samo u 4 zida kad nemaš s kim razgovarat, družit se izlazit van nego si prikovan za krevet i to je to i tako moraš živjeti. I pored svega toga jako jako me ljuti što ova vlada uzima ogromne pare na nama, a nas maltretira i muči...Stvarno mislim da je krajnje vrijeme da se status roditelja njegovatelja unaprijedi i da asistente ljude koji na pomažu da njihove plaće ne oporezuje i da nas prestanu maltretirat i mučiti. Tekst je napisao Amir Okanović 

Amir Okanović: Vizualizator interijera

 PRIMJENA INKLUZIVNOG DOATKA Poštovani, moje ime je Sonja Draganić - Bohnec, dolazim iz Koprivnice tj. iz Koprivničkog Ivanca. Htjela bih Vam ispričati slučaj kako sam ja izigrana od strane Centra (Zavoda) za socijalnu skrb Koprivnica. Ja sam hrvatski ratni vojni invalid i dragovoljac Domovinskog rata od 1991. godine. Prošle godine predala sam zahtjev za tadašnju osobnu invalidninu u 8, mjesecu. Uz to sam naravno predala i rješenje o 20% vojne invalidnine koju sam primala u iznosu od 15 eura. Nakon čekanja od 11 mjeseci došlo je rješenje i bila sam pozvana na Centar (Zavod) da potpišem zapisnik. Nakon razgovora s socijalnim radnikom on je zaključio da mi se ipak odbija rješenje, jer sam sama napomenula opet da primam vojnu invalidninu i tu počinje saga sa pravilima. Znači meni je odbijena invalidnina za prošlu godinu, ali je priznato pravo na tuđu pomoć i njegu u iznosu od 89 eura i inkluzivni dodatak od 1.1.2024. treće razine u iznosu 430 eura. Međutim nemam pravo na nikakve zaostatke , jer se prvo moram ići odreći vojne invalidnine na što su me oni trebali uputiti. Kopajući kasnije po svim mogućim zakonima našla sam i taj famozni članak po kojem ja nemam pravo na inkluzivni, i sve to stoji i uredu je ali moj zahtjev je bio uredno zaprimljen i poslan na vještaćenje. Znači pitajući socijalnog radnika kako je to moguće da nisam upozorena njegov odgovor je bio da on nije bio moj socijalni radnik i da je bio on bi me bio upozorio. Nisam ja jedina, nas branitelja ima još jako puno koji smo eto tako nasamareni od strane Centra (Zavoda)., jer u zakonu jasno piše da ako primaš neku drugu vrstu invalidnine nemaš pravo na inkluzivni dodatak, a mi smo dobili inkluzivni dodatak, ali smo oštećeni za više od 4000 eura što nije u redu. Tekst je napisala Sonja Draganić - Bohnec