VAŽNOST POTICANJA I RAZVIJANJA KOMUNIKACIJSKIH VJEŠTINA KOD OSOBA S INVALIDITETOM PRILIKOM PRONALASKA ADEKVATNOG POSLA – PRVI KORAK PREMA MOGUĆNOSTI NJIHOVA ZAPOŠLJAVANJA

Nakon prošlog članka pod naslovom „ Važnost poticanja i zagovaranja komunikacijskih vještina kod osoba s invaliditetom – jedan od ključnih koraka za aktivno uključivanje u društvo“ u kojem smo govorili o tome zašto je važno poticati osobe s invaliditetom da razvijaju svoje komunikacijske vještine s obzirom da su one važne za za obrazovanje, zapošljavanje pa i svakodnevnu komunikaciju u društvu u ovom članku dotaknut ćemo se važnosti poticanja i zagovaranja komunikacijskih vještina kod osoba s invaliditetom prilikom pronalaska adekvatnog posla sukladno njihovim mogućnostima.

U suvremenom društvu rad odnosno zapošljavanje predstavlja više od izvora prihoda. Ono je temelj osobne neovisnosti, društvene uključenosti i osjećaja vlastite vrijednosti. Za osobe s invaliditetom zapošljavanje ima još snažniju dimenziju jer im omogućuje ravnopravno sudjelovanje u zajednici, smanjuje osjećaj socijalne isključenosti i jača njihovo samopouzdanje, ipak, unatoč zakonskim okvirima i sve većem naglasku na inkluziji, osobe s invaliditetom nažalost, i dalje se susreću s brojnim preprekama pri ulasku na tržište rada. Među njima se posebno ističe nedovoljno razvijena ili neprilagođena komunikacija.

Komunikacijske vještine ključne su za gotovo svaki aspekt zapošljavanja – od predstavljanja sebe poslodavcu, razumijevanja radnih zadataka, suradnje s kolegama, do razvijanja sposobnosti rješavanja problema i razvijanja vlastitog profesionalnog razvoja. Za osobe s invaliditetom koje se nažalost vrlo često suočavaju s raznim oblicima predrasuda, strahova i nerazumijevanja okoline, kvalitetna komunikacija postaje samim time vrlo važan alat njihova osnaživanja. Ona im omogućuje da jasno izraze svoje vlastite sposobnosti, potrebe i potencijale, ali i da izgrade pozitivne radne odnose.

Upravo zato poticanje i razvijanje komunikacijskih vještina predstavlja prvi i jedan od najvažnijih koraka prema zapošljavanju osoba s invaliditetom. Bez toga, čak i visoka razina stručnosti ili motivacije može ostati neprepoznata.

- Komunikacija kao temelj zapošljavanja

U svijetu rada komunikacija temelj gotovo svih profesionalnih interakcija. Poslodavci često traže radnike koji znaju jasno izraziti svoje ideje, slušati druge, postavljati pitanja, surađivati u timu i prilagoditi se različitim situacijama. Za osobe s invaliditetom komunikacija ima dodatnu ulogu – ona postaje most između njihovih stvarnih sposobnosti i načina na koji ih društvo percipira.

Mnoge osobe s invaliditetom posjeduju mnoga znanja, vještine i radne navike koje su jednako vrijedne kao i kod osoba bez invaliditeta. Međutim, ako ne mogu učinkovito komunicirati svoje kompetencije, nažalost osobe s invaliditetom vrlo često ostaju podcijenjene koji su često podcijenjeni ili pogrešno shvaćeni od društva u cjelini. To se osobito odnosi na razgovore za posao, gdje je važno jasno  predstaviti sebe, svoje iskustvo i očekivanja prilikom zapošljavanja na određenom radnom mjestu, ali i objasniti eventualne prilagodbe koje su potrebne za kvalitetan i učinkovit rad.

Osim verbalne komunikacije, također je važna i ona neverbalna – ona se odnosi na govor tijela, kontakt očima, izraze lica i način reagiranja u raznim situacijama u društvu. Kod nekih vrsta invaliditeta, poput intelektualnih teškoća, poremećaja iz spektra autizma ili oštećenja sluha, vida ili govora, ove vještine mogu biti otežane, što dodatno naglašava potrebu za njihovim sustavnim razvijanjem kroz edukaciju i podršku.

- Razvijanje samopouzdanja kroz komunikaciju

Jedan od najvećih izazova s kojima se susreću osobe s invaliditetom jest nisko samopouzdanje, često kao posljedica dugotrajnog suočavanja s preprekama, odbijanjem ili podcjenjivanjem. Kvalitetne komunikacijske vještine izravno utječu na jačanje samopouzdanja jer omogućuju osobi da se izrazi, zauzme za sebe i aktivno sudjeluje u društvenim i profesionalnim situacijama.

Kada osoba zna kako jasno reći što želi, što može i što joj je potrebno, ona samim time prestaje biti pasivan promatrač vlastitog života i postaje njegov aktivni sudionik. U kontekstu zapošljavanja to znači da može ravnopravno sudjelovati u razgovoru s poslodavcem, postavljati pitanja o radnom mjestu, pregovarati o vlastitim uvjetima rada i izraziti svoje vlastite granice.

Razvijanje komunikacijskih vještina također pomaže u smanjenju anksioznosti i straha od novih situacija. Osoba koja zna kako započeti razgovor, kako reagirati na nejasnoće ili kako zatražiti pomoć osjeća se sigurnije, što značajno povećava šanse za uspješno zapošljavanje i zadržavanje posla.

- Komunikacija kao alat za razbijanje predrasuda

Nažalost, osobe s invaliditetom često su suočene s predrasudama i stereotipima – da su manje sposobne, manje produktivne ili da će biti „ teret“ radnoj sredini. Kvalitetna komunikacija može biti snažan alat u razbijanju takvih uvjerenja.

Kada osoba s invaliditetom zna jasno i profesionalno komunicirati, poslodavci i kolege imaju priliku vidjeti je prije svega kao osobu, a tek onda kroz prizmu invaliditeta. Jasno izražavanje vlastitih vještina, interesa i ciljeva promijeniti fokus s ograničenja na mogućnosti.

Osim toga, komunikacija je ključna i za objašnjavanje potrebnih prilagodbi. Umjesto da se one doživljavaju kao problem, dobra komunikacija da se predstave kao razumni i često jednostavni preduvjeti za učinkovit rad. Time se gradi kultura otvorenosti, razumijevanja i međusobnog poštovanja na radnom mjestu.

- Uloga obrazovanja i rehabilitacijskog sustava

Razvijanje komunikacijskih vještina ne smije biti prepušteno slučaju. Potrebno je da obrazovni, rehabilitacijski i socijalni sustavi rade na njihovom jačanju od najranije dobi. Taj proces uključuje kvalitetnu logopedsku podršku, treninge socijalnih vještina, radionice za javni nastup i simulacije razgovora za posao.

Posebno je važno da se osobe s invaliditetom pripremaju za konkretne situacije na tržištu rada: kako napisati životopis, kako se predstaviti na razgovoru za posao, kako komunicirati s nadređenima i kolegama te kako rješavati konflikte. Stjecanje ovih praktičnih znanja često su presudna u stvarnom radnom okruženju.

Jednako tako, važno je educirati i poslodavce te radne kolektive o prilagođenoj i inkluzivnoj komunikaciji. Kako bi se stvorilo okruženje u kojem se osobe s invaliditetom osjećaju prihvaćeno i prihvaćeno i potaknuto na vlastiti razvoj

Iz svega navedenog možemo zaključiti da poticanje i razvijanje komunikacijskih vještina kod osoba s invaliditetom nije samo dodatak u procesu zapošljavanja – ono je njegov temelj. Bez mogućnosti da jasno izraze svoje sposobnosti, potrebe i ciljeve, mnoge osobe s invaliditetom ostaju nevidljive na tržištu rada, bez obzira na svoj potencijal.

Kvalitetna komunikacija osnažuje, gradi samopouzdanje, razbija predrasude i otvara vrata ravnopravnom sudjelovanju u svijetu rada. Ona omogućuje osobama s invaliditetom da ne budu promatrane kroz ograničenja, već kroz svoje znanje, radnu etiku i osobnost.

Ulaganje u razvoj komunikacijskih vještina upravo zato nije samo ulaganje u pojedinca, već i u pravednije, inkluzivnije i produktivnije društvo. Kada osobama s invaliditetom damo i omogućimo korištenje alata za komunikaciju s kojima će se moći lakše izraziti i biti shvaćeni, učinit ćemo prvi, ali i najvažniji korak prema njihovoj stvarnoj mogućnosti zapošljavanja i njihovom uključivanju u društvo.