VAŽNOST UKLJUČIVANJA OSOBA S INVALIDITETOM U PROCESE DONOŠENJAODLUKA O POBOLJŠANJU KVALITETE NJIHOVA ŽIVOTA NA SVIMDRUŠTVENIM I DRUGIM RAZINAMA

Nakon članka na temu nedostatka političke volje za ostvarivanje prava osoba s invaliditetom u kojem smo govorili o problem uključivanja osoba s invaliditetom u procese donošenja odluka u ovom članku ćemo govoriti upravo o važnosti poticanja  što većeg uključivanja osoba s invaliditetom u procese donošenja odluka koje se odnose na ostvarivanje njihovih temeljnih zakonskih i drugih prava.

U suvremenom društvu, koje teži jednakosti, pravednosti i ljudskim pravima, često se zaboravlja da ravnopravnost ne znači samo formalno postojanje zakona i propisa ,već i uključivanje svih članova zajednice u procese koji oblikuju njihov život. Osobe s invaliditetom čine značajan dio stanovništva. U Republici Hrvatskoj živi 6 75213 osoba s invaliditetom odnosno 17,5% ovaj podatak upravo govori koliko je važno uključivati u procese donošenja odluka vezanih za ostvarivanje njihovih prava. Osobe s invaliditetom se još uvijek suočavaju s mnogim preprekama kao što su institucionalne, fizičke i društvene – samim time navedene prepreke ograničavaju njihovo sudjelovanje u odlučivanju o brojnim pitanjima koja se na njih izravno odnose. Uključivanje osoba s invaliditetom u donošenje odluka nije samo pitanje solidarnosti ili socijalne osjetljivosti, nego je to pitanje demokracije, ljudskih prava i održivog razvoja društva.

         Pravo na sudjelovanje – temelj ravnopravnosti

Prema Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom koju je ratificirala i Republika Hrvatska, osobe s invaliditetom imaju pravo aktivno sudjelovati u političkom i javnom životu. To znači ne samo imati priliku glasati na izborima ili biti biran, već i biti uključen u izradu, provedbu i praćenje politika koje utječu na njihovu svakodnevnicu – od pristupa zdravstvenoj skrbi, obrazovanju i zapošljavanju, do prilagodbe javnih prostora i digitalnih usluga. 

U praksi nažalost ovo pravo se vrlo često svodi na razne oblike formalnog savjetovanja od strane raznih ustanova, bez stvarne mogućnosti da osobe s invaliditetom same mogu utjecati na donošenje pojedinih državnih odluka.  Uključivanje osoba s invaliditetom mora značiti partnerstvo – njihova iskustva, potrebe i ideje trebaju i moraju biti polazište, a ne naknadna provjera.

                     Važnost pristupa i prilagodbe

Sudjelovanje u odlučivanju omogućava osobama s invaliditetom dostupnost informacijama, fizičku pristupačnost i komunikacijsku prilagodbu. Ako osobe s invaliditetom ne mogu fizički prisustvovati sastancima, ne razumiju dokumente zbog složenog jezika ili nemaju tehnička pomagala za komunikaciju, onda se njihovo pravo na sudjelovanje samo formalno priznaje, ali stvarno uskraćuje. Upravo zato je potrebno osigurati pristupačne prostore, dokumente na lako razumljivom jeziku, korištenje Braillerovog pisma ili znakovnog jezika, osobnu asistenciju i digitalne platforme koje bi bile prilagođene svima bez obzira na vrstu invaliditeta.

 Time se ne ostvaruje samo stvarna inkluzija, nego se i povećava kvaliteta samih odluka – jer one samim time postaju rezultat različitih perspektiva i stvarnih  potreba građana (u ovom slučaju osoba s invaliditetom).

         Uloga organizacija osoba s invaliditetom

Organizacije osoba s invaliditetom (kao što su razne udruge ili savezi osoba s invaliditetom) imaju ključnu ulogu u zastupanju interesa svojih članova, ali i prenošenju njihovih glasova u javne politike. Te organizacije najbolje poznaju stvarne probleme i potrebe i često nude konkretna i provediva rješenja. 

Stoga je od iznimne važnosti  da budu sustavno uključene u tijela koja donose odluke na lokalno j, regionalnoj i državnoj razini – od savjeta za socijalnu politiku, preko raznih vrsta radnih skupina za zakonodavne promjene, do upravljačkih odbora različitih projekata i programa.

Društvena korist od uključivanja

Uključivanje osoba s invaliditetom u procese donošenja odluka donosi višestruku korist. Ne samo da donosi pravednijem društvu, nego i osigurava učinkovitije politike jer se iste temelje na stvarnim potrebama s invaliditetom. Društvo koje uključuje sve članove svoje zajednice postaje otpornije, inovativnije i suosjećajnije. 

Osobe s invaliditetom, kad im se pruži prilika postaju aktivni sudionici razvoja društva – kroz svoje ideje iskustva i rad. Da bi se sve ranije navedeno moglo kvalitetno ostvariti prvo što je potrebno organizirati razne edukacije na kojima bi osobe s invaliditetom mogle naučiti na koji način mogu se uključiti u donošenje odluka i kako ih ohrabriti da ustraju ostvarivanju vlastitih prava koja su ima po zakonima i propisima osigurana. 

Iz svega navedenog možemo zaključiti da uključivanje osoba s invaliditetom u donošenje odluka nije samo pitanje sažaljenja, nego pitanje ostvarivanja prava, pravednosti i demokracije. Svaka odluka koja se donosi bez njih, a tiče njihovih života, nosi sa sobom mogući rizik da bude neprikladna, neučinkovita ili čak diskriminatorna. Vrijeme je da prepoznamo da osobe s invaliditetom nisu samo korisnici sustava, veću pravo suprotno – njihovi su – kreatori. Njihova perspektiva obogaćuje društvo ,čini ga humanijim i održivijim. 

Pravo na sudjelovanje osoba s invaliditetom u donošenju odluka mora priječi iz deklarativne razine u svakodnevnu praksu – jer samo uključivanjem svih građana, bez iznimke, možemo graditi društvo u kojem svatko od nas ima pravo glasa, mogućnost izbora i izraziti svoje vlastito mišljenje .