VAŽNOST SUSTAVNE PODRŠKE RODITELJIMA DJECE S TEŠKOĆAMA URAZVOJU I OSOBA S INVALIDITETOM U NJHOVOM ODGOJU I ODRASTANJU–PRVI KORAK PREMA SAMOSTALNOM ŽIVOTU

U ovom članku govorit ćemo o važnosti sustavne podrške roditeljima djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom u njihovom odgoju i odrastanju i poticanju njihovog samostalnog života u skladu s njihovim mogućnostima.

Odgoj i briga o djetetu zahtijevaju vrijeme, strpljenje i osjećaj sigurnosti, no kada dijete ima teškoće u razvoju odnosno neku određenu vrstu invaliditeta, izazovi s kojima se obitelji svakodnevno susreću dodatno se povećavaju. Roditelji u tim trenutcima preuzimaju mnoge uloge – oni su njegovi prvi terapeuti, edukatori, zagovaratelji njihovih i prava i najveći oslonac. U takvom kontekstu sustavna podrška ne može i   ne smije biti luksuz te bi ista trebala biti omogućena svima. Ona omogućuje roditeljima da se osjećaju sigurno, da se ne osjećaju sami, da prepoznaju vlastite granice i da imaju kontinuirani pristup informacijama, uslugama i stručnim resursima koji im pomažu u odgoju, obrazovanju i osnaživanju svakog djeteta. 

Upravo je pravovremena i sveobuhvatna podrška važna ne samo za dobrobit djeteta, nego i za njegovu dugoročnu uključenost u društvo te razvoj samostalnosti u odrasloj dobi. 

Uloga roditelja u ranom razvoju i odgoju

Roditelji su prvi i najvažniji čimbenici u u životu svakog djeteta pa tako i djeteta s teškoćama u razvoju pa kasnije i osoba s invaliditetom. Njihova posvećenost, emocionalna podrška i sposobnost stvaranja sigurnog okruženja izravno utječu na razvoj djetetovih sposobnosti i vještina. U slučaju djece s teškoćama u razvoju, ova uloga dodatno se naglašava: mnoge terapije, razvojni programi i rutine provode se u obiteljskom okruženju, a roditelji vrlo često trebaju dodatna znanja i vještine koja  bih primijenili. 

Roditelji su ti koji prvi uviđaju napredak, ali i izazove. Upravo zato trebaju sustavno dostupne informacije o dijagnozi, pravima, mogućnostima podrške i načinima kako poticati razvoj djeteta. Kada roditelji imaju pravilno usmjeravanje i podršku, oni mogu učinkovitije ostvariti svoj ključni doprinos u ranom razvoju.

Važnost multidisciplinarne podrške

Djeca s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom često trebaju usluge različitih stručnjaka: logopeda, edukacijskih rehabilitatora, psihologa, radnih terapeuta ,fizioterapeuta, medicinskih stručnjaka i socijalnih radnika.

Kod dobro organiziranog sustava ove struke rade koordinirano – razmjenjuju informacije, usklađuju ciljeve i pružaju roditeljima jasne i jedinstvene smjernice. 

Bez takve koordinacije roditelji često ostaju prepušteni sami sebi, lutaju između sustava, suočavaju se s birokracijom i troše dragocjeno vrijeme koje bi trebali posvetiti djetetu. Sustavna i organizirana podrška stoga ne donosi korist samo djetetu, nego smanjuje stres cijele obitelji.

Psihološka podrška roditeljima

Emocionalno opterećenje roditelja djece s teškoćama u razvoju može biti iznimno veliko. Suočavanje s dijagnozom, neizvjesnošću, briga za budućnost djeteta i stalna prilagodba novim okolnostima često rezultiraju visokim razinama stresa, anksioznosti i izgaranjem.

Psihološka podrška – bilo individualna, grupna ili savjetodavna – omogućuje roditeljima da razviju otpornost, razumiju vlastite emocije i pronađu ravnotežu. Kada su roditelji psihički stabilniji i snažniji, mogu biti učinkovitija podrška svom djetetu kao i cijeloj obitelji.

Podrška obrazovnog sustava

Kvalitetno i uključivo obrazovanje jedan je od ključnih čimbenika u razvoju djetetove samostalnosti. Škole i vrtići trebaju imati stručne suradnike, asistente u nastavi, individualizirane programe, prilagođene materijale i mnogo razumijevanja za specifične potrebe djece s teškoćama u razvoju

Roditelji trebaju uz sebe imati koji ih informira, uključuje u izradu razvojnih i obrazovnih programa i s njima surađivati kao ravnopravnim partnerima. Kroz kvalitetnu komunikaciju između škole i obitelji postiže se stabilno okruženje u kojem dijete lakše napreduje.

Uloga zajednice i socijalnih usluga

Za obitelj je iznimno važno da lokalna zajednica nudi dostupne usluge: rane intervenciju, rehabilitaciju, kratkotrajni smještaj, osobnu asistenciju, pomoć u kući programe osnaživanja i slobodnih aktivnosti. Takvi programi rasterećuju roditelje, a djeci omogućuju razvoj socijalnih, emocionalnih i funkcionalnih vještina.

Zajednica koja prihvaća i uključuje djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom gradi društvo jednakih mogućnosti. Sustavna podrška nije samo pitanje resursa – ona je pokazatelj naše humanosti i društvene odgovornosti.

Kako podrška doprinosi razvijanju samostalnog života ?Samostalnost nije nešto što se razvija preko noći. Ona se gradi od najranije dobi, kroz male korake, ponavljanja i iskustva. Roditelji trebaju kvalitetne smjernice i podršku kako bi dijete dobivalo prilike za učenje životnih vještina: od komunikacije i brige o sebi do donošenja odluka i sudjelovanja u zajednici. Kada su roditelji osnaženi i kada imaju dostupne usluge, lakše mogu stvarati uvjete u kojima dijete postiže maksimum. Sustavna podrška time postaje prvi i najvažniji korak kasnijoj samostalnosti – bilo da se radi o zapošljavanju, samostalnom stanovanju, socijalnoj inkluziji ili aktivnoj ulozi u društvu. Iz svega navedenog možemo zaključiti da sustavna podrška roditeljima djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom nije samo društveno poželjna – ona je nužna za ravnopravnost, uključenost i razvoj potencijala svakog pojedinca. Kada roditelji imaju potrebne resurse, stručnu pomoć i emocionalnu podršku,  oni tada mogu biti snažniji oslonac svom djetetu.              Time se stvara temelj za zdrav razvoj, uspješno obrazovanje i kvalitetniji život. U društvu koje želi biti inkluzivno i pravedno, ulaganje u sustavnu podršku obiteljima nije i ne smije biti trošak, nego ono treba biti ulaganje u budućnost – budućnost u kojoj svako dijete ima priliku postati što samostalnije, sretnije i punopravno uključeno u zajednicu.