VAŽNOST POTICANJA I RAZVIJANJA KOMUNIKACIJSKIH VJEŠTINA KOD OSOBA SINVALIDITETOM – JEDAN OD KLJUČNIH KORAKA ZA AKTIVNO UKLJUČIVANJE U DRUŠTVO
U ovom članku govorit ćemo o važnosti poticanja i razvijanja komunikacijskih vještina kod osoba s invaliditetom kao o jednom ključnih koraka za aktivno uključivanje osoba s invaliditetom, te kako razvijanje iste može utjecati na njihovu kvalitetu života.
Komunikacija je temelj ljudskog postojanja. Kroz komunikaciju izražavamo misli, potrebe, emocije i stavove, gradimo odnose s drugima, sudjelujemo u zajednici i oblikujemo vlastiti identitet. Ona nam omogućuje da budemo viđeni, saslušani i shvaćeni od drugih. Za većinu ljudi komunikacija se podrazumijeva kao svakodnevna, spontana aktivnost – no za mnoge osobe s invaliditetom ona predstavlja izazov koji često ostaje vidljiv široj javnosti.
Osobe s invaliditetom nažalost se suočavaju s raznovrsnim preprekama u komunikaciji – one mogu biti fizičke, senzorne, kognitivne, emocionalne i društvene. Ove prepreke često ne proizlaze iz samog invaliditeta, već iz nedostatka prilagodbi, podrške i razumijevanja okoline kada osoba nema mogućnost izraziti vlastite potrebe, želje i mišljenja, njezino sudjelovanje u društvu postaje ograničeno, a njezin glas ostaje nečujan.
Upravo zato poticanje i razvijanje komunikacijskih vještina kod osoba s invaliditetom predstavlja jedan od najvažnijih koraka prema njihovom punopravnom uključivanju u društvo. To nije samo pitanje osobnog razvoja, već i pitanje ljudskih prava, jednakih mogućnosti i socijalne pravde.
Komunikacija kao temelj osobne autonomije i dostojanstva
Komunikacijske vještine omogućavaju osobi da izrazi tko je, što želi i kako se ona osjeća. One su izravno povezane s osobnom autonomijom – sposobnošću donošenja odluka i upravljanja vlastitim životom. Osoba koja može jasno komunicirati ima veću kontrolu nad vlastitim izborima, bilo da se radi o obrazovanju, zapošljavanju, zdravstvenoj skrbi ili društvenim odnosima.
Kod osoba s invaliditetom, pogotovo onih s teškoćama u govoru, slušanju, razumijevanju ili socijalnoj interakciji, rizik od isključenosti i pasivnosti je veći. Ako ne mogu učinkovito izraziti svoje potrebe, često drugi donose odluke umjesto njih. To samim time može dovesti do osjećaja bespomoćnosti, frustracije i gubitka vlastitog dostojanstva.
Razvijanjem komunikacijskih vještina – kroz govor, znakovni jezik, potpomognutu komunikaciju, digitalne alate ili alternativne oblike izražavanja – osobama s invaliditetom daje se prilika da budu aktivni sudionici vlastitog života. One ne postaju korisnici usluga, već postaju ravnopravni sudionici u donošenju odluka koje ih se tiču.
Uloga komunikacije u obrazovanju i cjeloživotnom učenju. Obrazovanje je jedan od ključnih čimbenika društvene uključenosti. No bez razvijenih komunikacijskih vještina, pristup obrazovanju može biti znatno otežan. Učionica je prostor interakcije: postavljanja pitanja, izražavanja mišljenja, suradnje s drugima. Dijete ili mlada osoba koja se ne može jasno izraziti često ostaje na marginama obrazovnog procesa. Razvijanje komunikacijskih vještina omogućuje osobama s invaliditetom da aktivnije sudjeluju u nastavi, razumiju sadržaj, postavljaju pitanja i izražavaju svoje ideje. To je samo da poboljšava akademska i školska postignuća, već jača njihovo samopouzdanje i motivaciju za učenje.
Osim formalnog obrazovanja, komunikacija je također važna i za cjeloživotno učenje. U današnjem društvu koje se brzo mijenja, sposobnost traženja informacija, sudjelovanja u edukacijama i razmjene znanja iznimno su važne. Osobe s invaliditetom koje imaju razvijene komunikacijske vještine lakše se prilagođavaju promjenama i aktivnije sudjeluju u zajednici.
Komunikacija kao preduvjet zapošljavanja i profesionalnog razvoja
Na tržištu rada komunikacija ima važnu ulogu. Razgovori za posao, timski rad, komunikacija s nadređenima i s klijentima – sve su to situacije u kojima su komunikacijske vještine ključne. Osobe s invaliditetom često nailaze na dodatne prepreke pri zapošljavanju, a nedostatak adekvatne komunikacijske podrške može dodatno otežavati njihov profesionalni put.
Razvijanjem komunikacijskih vještina povećavaju se šanse za zapošljavanje, ali i zadržavanje posla te napredovanje. Osoba koja može jasno izraziti svoje sposobnosti, potrebe za prilagodbama i profesionalne ciljeve lakše će pronaći svoje mjesto u radnom okruženju.
Važno je naglasiti da odgovornost ne leži samo na osobama s invaliditetom , već i na poslodavcima i društvu u cjelini. Prilagodba radnog okruženja, edukacija zaposlenika i korištenje asistivne tehnologije ključni su elementi stvaranja inkluzivnog tržišta rada.
Uloga društva i sustava podrške
Razvijanje komunikacijskih vještina ne događa se samo od sebe. Da bi se ista kvalitetno razvila potrebna je konstantna podrška obitelji, obrazovnih ustanova, stručnjaka i šire zajednice. Logopedi, edukacijski rehabilitatori, psiholozi i drugi stručnjaci imaju ključnu ulogu u procjeni potreba i pružanja odgovarajuće podrške osobama s invaliditetom.
Jednako je važna i svijest društva. Kada okolina pokazuje strpljenje, razumijevanje i otvorenost prema različitim načinima komunikacije, osobe s invaliditetom osjećaju se prihvaćeno i potaknuto da se izraze. Inkluzivna komunikacija – korištenje jasnog jezika, prilagodba tempa, korištenje vizualnih i tehnoloških pomagala – koristi svima, ne samo osobama s invaliditetom, nego i cijelom društvu.
Iz svega navedenog možemo zaključiti da poticanje razvijanja komunikacijskih vještina kod osoba s invaliditetom nije luksuz, već nužnost. Ono je temelj njihove autonomije ,obrazovanja, zapošljavanja, društvenih odnosa i njihove opće kvalitete života. Kroz kvalitetnu komunikaciju, osobe s invaliditetom dobivanju priliku i mogućnost da budu aktivni, vidljivi i ravnopravni članovi društva.
Društvo koje ulaže u razvijanje komunikacijskih vještina svih svojih članova postaje pravednije, otvorenije i humanije. Kada omogućimo osobama s invaliditetom da se izraze, mine obogaćujemo samo njihove živote – obogaćujemo i zajednicu u cjelini. Jer inkluzivno društvo nije ono u kojem svi govore isto, već ono u kojem svi imaju priliku čuti.