UTJECAJ PSIHIČKOG ZDRAVLJA NA ŽIVOTNI STANDARD OOSBA S INVALIDITETOM U MALIM SREDINAMANA
Nakon što smo u prošlom članku pod nazivom „Utjecaj psihičkog zdravlja na životni standard osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj“ govorili o važnosti utjecaj na psihičkog zdravlja na životni standard svake osobe pa tako i osobe s invaliditetom, u ovom članku dotaknut ćemo se psihičkog utjecaja na životni standard osoba s invaliditetom koje žive u manjim sredinama gdje je psihološka usluga manje dostupna.
Psihičko zdravlje osoba s invaliditetom predstavlja temelj ukupne kvalitete života svakog pojedinca. Ono utječe na našu sposobnost funkcioniranja, donošenja odluka, održavanja odnosa i sudjelovanja u zajednici. Kod osoba s invaliditetom psihičko zdravlje ima još veći utjecaj jer se isprepliće s fizičkim, senzornim ili intelektualnim ograničenjima, ali i s brojnim društvenim, ekonomskim i institucionalnim čimbenicima. U malim sredinama gdje su resursi često ograničeni, a društvene strukture zatvorenije , izazovi psihičkog zdravlja osoba s invaliditetom dodatno se produbljuju i izravno utječu na njihov životni standard.
Psihičko zdravlje i invaliditet – međusobna povezanost
Osobe s invaliditetom izložene su povećanom riziku od psihičkih poteškoća poput anksioznosti, depresije, osjećaja bespomoćnosti i socijalne izolacije. Ti problemi se ne javljaju isključivo zbog samog invaliditeta, već često oni proizlaze iz načina na koji društvo reagira na invaliditet. Diskriminacija, predrasude, nepristupačnost javnih prostora i ograničene mogućnosti zapošljavanja mogu dugoročno narušiti samopouzdanje i osjećaj vlastite vrijednosti.
Psihičko zdravlje snažno utječe na sposobnost osobe da se obrazuje, radi, sudjeluje u društvenom životu i koristi dostupne usluge. Kada je ono narušeno, osoba se teže aktivira, rjeđe traži pomoć i češće se povlači iz zajednice, što samim time otvara začarani krug siromaštva, izolacije i daljnjeg pogoršanja mentalnog stanja osobe.
Specifičnosti života u malim sredinama
Male prednosti imaju svoje prednosti, poput jačeg osjećaja zajedništva i boljih međuljudskih odnosa, no za osobe s invaliditetom one često predstavljaju dodatni izazov. U takvim sredinama često nedostaje specijaliziranih zdravstvenih i psihosocijalnih usluga, uključujući psihologe, psihijatre i rehabilitacijske programe. Putovanje do većih gradova radi liječenja može biti financijski i logistički zahtjevno, što mnogim osobama s invaliditetom postaje prepreka u redovitom traženju pomoći.
Također u manjim zajednicama stigma vezana uz psihičke poteškoće često je izraženija. Zbog straha od osude ili „ obilježavanja“, osobe s invaliditetom nerijetko skrivaju svoje emocionalne probleme, što dovodi do njihova produbljivanja. Ograničene mogućnosti zapošljavanja i i slabija prilagodba radnih mjesta dodatno narušavaju financijski položaj, a time i životni standard.
Utjecaj psihičkog zdravlja na životni standard
Životni standard ne odnosi se samo na materijalna primanja, već i na kvalitetu života, dostupnost usluga, osjećaj sigurnosti i mogućnost samostalnog odlučivanja. Dobro psihičko zdravlje omogućuje osobama s invaliditetom da budu aktivnije, samostalnije i uključenije u zajednicu. Ono povećava šanse za zapošljavanje, sudjelovanje u obrazovanju i društvenim aktivnostima, kao i za izgradnju stabilnih socijalnih odnosa.
S druge strane, narušeno psihičko zdravlje može dovesti do dugotrajne nezaposlenosti, ovisnosti o socijalnim naknadama i povećanih troškova liječenja. U malim sredinama, gdje su mogućnosti dodatne podrške ograničene, takvo stanje često rezultira trajno sniženim životnim standardom i osjećajem isključenosti iz društva.
Važnost podrške i inkluzivnih politika
Poboljšanje psihičkog zdravlja osoba s invaliditetom zahtjeva sustavan i sveobuhvatan pristup. To uključuje razvoj dostupnih mentalno zdravstvenih usluga umanjim sredinama, edukaciju lokalne zajednice o invaliditetu i psihičkom zdravlju te jačanje socijalnih i savjetodavnih programa. Posebno je važno osnažiti osobe s invaliditetom kroz zapošljavanje, cjeloživotno učenje i aktivno sudjelovanje u donošenju odluka koje se tiču njihovog života.
Lokalne vlasti, zdravstvene ustanove i organizacije odnosno udruge osoba s invaliditetom imaju ključnu ulogu u stvaranju poticajnog okruženja koje prepoznaje psihičko zdravlje kao jednako važno kao i fizičko. Inkluzivne politike ne samo da poboljšavaju kvalitetu života osoba s invaliditetom, već doprinose razvoju zdravlja i solidarnije zajednice.
Iz svega navedenog možemo zaključiti da psihičko zdravlje snažno utječe na životni standard osoba s invaliditetom, osobito u malim sredinama gdje su izazovi često izraženiji.
Ono je neraskidivo povezano s mogućnostima zapošljavanja, socijalnomu uključenošću i općom kvalitetom života. Ulaganje u mentalno zdravlje, dostupne usluge i borbu protiv stigme nije samo pitanje zdravstvene skrbi, već i društvene odgovornosti. Stvaranjem podražavajućeg i inkluzivnog okruženja moguće je značajno unaprijediti životni standard osoba s invaliditetom te im omogućiti dostojanstven ,aktivan i ispunjen život u zajednici kojoj pripadaju.