ULOGA REPUBLIKE HRVATSKE U PRIMJENI I ZAGOVARANJU LJUDSKIH PRAVA OSOBA S INVALIDITETOM

Nakon što smo u prošlom članku naslova „ Ljudska prava i njihova važnost za osobe s invaliditetom“ objasnili pojam ljudskih prava i kako potaknuti sustav da promišlja i unaprjeđuje pravne okvire u ostvarivanju mnogih prava koja su važna  za osobe s invaliditetom i da ostvarivanje istih se ne ograničava na bilo koji način u ovom članku ćemo govoriti o važnosti uloge Republike Hrvatske u primjeni i zagovaranju ljudskih prava za osobe s invaliditetom, jer se mora znati razumjeti da su i osobe s invaliditetom ravnopravni sudionici društva kao i oni bez invaliditeta.

Osobe s invaliditetom čine značajan dio društva (17%) i samim time važno je poticati i zagovarati njihov doprinos u svim aspektima javnog života, no najveći problem je što se osobe s invaliditetom i dalje suočavaju s brojnim preprekama – od otežanog pristupa obrazovanju i zapošljavanju do nedostatka sustavne podrške kod samog uključivanja u društvene aktivnosti. U suvremenom demokratskom društvu poštivanje i poticanje ljudskih prava osoba s invaliditetom jedni su od ključnih pokazatelja razine razvijenosti, solidarnosti i socijalne osjetljivosti države. Republika Hrvatska snažno seje obvezala unaprijediti standarde zaštite ljudskih prava, posebno nakon što je ratificirala Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom (CRPD) – najvažniji međunarodni dokument u ovom području.

Uloga Republike Hrvatske u promicanju, provedbi i nadzoru prava osoba s invaliditetom danas je višedimenzionalna: ona obuhvaća zakonodavne reforme ,institucionalnu potporu, strateško planiranje, edukaciju društva i aktivno uključivanje u međunarodne procese. Ovaj članak daje pregled tih aktivnosti te objašnjava zašto je snažna uloga države presudna za ravnopravnost svih njezinih građana.

Zakonski okvir i usklađivanje s međunarodnim standardima

Ratifikacijom CRPD – a Republika Hrvatska je preuzela obvezu uklanjanja diskriminacije i promicanja jednakih mogućnosti u svim područjima života. Iz toga su proizašle mnoge reforme:                                                                                          1. Zakon o suzbijanju diskriminacije koji zabranjuje diskriminaciju po osnovi invaliditeta u zapošljavanju, obrazovanju, zdravstvenoj skrbi i pristupu uslugama.  

2. Zakon o socijalnoj skrbi definira mnoga prava kao što su: pravo na uslugu osobne asistencije, tumača znakovnog jezika, status roditelja njegovatelja i niz drugih oblika podrške.                                                                                                    

3. Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom uvodi kvote za poslodavce poticaje za zapošljavanje. Tijekom posljednjih godina provode se važni koraci u procesu de institucionalizacije te prelaska na usluge podrške u zajednici. Navedene mjere pokazuju da je Republika Hrvatska prepoznala potrebu da zakoni ne ostanu deklarativni, nego da postanu snažan mehanizam stvarnih promjena u društvo, a to se može postići promjenom aktualnih zakona i propisa koji su na snazi što samim time poboljšava kvalitetu života i životni standard osoba s invaliditetom i njihovih obitelji. Institucionalna i strateška potpora Republika Hrvatska razvila je institucionalni sustav koji podržava provedbu ljudskih prava osoba s invaliditetom, a taj sustav čine sljedeće institucije:                                         

1. Povjerenstvo Vlade za osobe s invaliditetom čija je uloga praćenje i koordinacija provedbe nacionalnih politika                                                                                         

2. Pravobranitelj za osobe s invaliditetom djeluje kao neovisno tijelo koje nadzire primjenu propisa, zaprima pritužbe i predlaže poboljšanja                                        

3. Ministarstva (rada, socijalne politike, zdravstva, obrazovanja, prometa…)zadužena su za provođenje sektorskih politika koje bi trebale osigurati pristupačnost i podršku u različitim životnim područjima .                                       Uz navedeno Republika Hrvatska donosi i nacionalne strategije i akcijske planove kao što je Nacionalni plan za izjednačavanje mogućnosti za osobe s invaliditetom ,kojim bi se trebali definirati prioriteti, rokovi i mjere za poboljšanja.      Pristupačnost kao temelj uključivanja. Pristupačnost nije samo fizički pristup zgradi – ona obuhvaća promet, digitalne usluge, komunikaciju i informacije. 

Republika Hrvatska kroz propise i projekte trebala bit raditi na:                            

1. prilagodbi javnog prijevoza                                                                                        

2. osiguravanju pristupačnosti javnih institucija, bolnica i škola                                 

 3. izgradnji digitalno pristupačnih internetskih stranica javne uprave                          

4. osiguravanju titlova, zvučnih opisa i informacijskih sustava razumljivih svima 

Navedeni oblici prilagodbe omogućuju poboljšanje pristupačnosti, što se smatra kao jedan od ključnih način kako država omogućuje ravnopravno sudjelovanje osobama s invaliditetom u svim aspektima društvenog života. 

Obrazovanje, zapošljavanje i samostalan život 

Država bi trebala promicati inkluzivno obrazovanje koje uključuje učenicima s teškoćama u razvoju i s invaliditetom pristup redovnim školama uz potrebne prilagodbe. U području rada i zapošljavanja potiču se programi osposobljavanja i profesionalne rehabilitacije, kao i zapošljavanja kroz kvotni sustav i subvencije. Snažan naglasak stavlja se na pravo na samostalan život, što uključuje usluge osobne asistencije, pomoć u kući i programe koji omogućuju život u zajednici umjesto u ustanovama. Ime osobe s invaliditetom dobivaju potporu koja im omogućuje autonomiju i donošenje vlastitih životnih odluka.

Suradnja s civilnim društvom i međunarodnim organizacijama

Organizacije osoba s invaliditetom ključni su partneri državnih institucija. one sudjeluju u izradi zakona, strategija i evaluaciji politika. Republika Hrvatska surađuje i s međunarodnim institucijama kao što su EU; UN i Vijeće Europe čime osigurava usklađivanje s najvišim standardima ljudskih prava i razmjenu primjera dobrih praksi.
Iz svega navedenog možemo zaključiti da je uloga Republike Hrvatske u primjeni izagovaranju ljudskih prava osoba s invaliditetom presudna za stvaranje društva ukojem je svatko ravnopravan i u kojem se poštuju različitosti. Kroz zakonodavnereforme, institucionalnu potporu, razvoj usluga u zajednici te suradnju sorganizacijama civilnog društva, Hrvatska nastoji osigurati da osobe s invaliditetommogu živjeti dostojanstveno, samostalno i jednakopravno.Iako se u praksi javljaju izazovi – poput nedovoljno razvijenih usluga podrške,arhitektonskih barijera ili stereotipa u društvu – napredak je vidljiv i temeljen na jasnojopredijeljenosti prema poštivanju ljudskih prava. Važnost uloge države ugleda se utome što jedino sustavna i koordinirana politika može osigurati da se prava osoba sinvaliditetom ne samo prepoznaju, nego i dosljedno ostvaruju.

Snažna i aktivna Hrvatska u području ljudskih prava osoba s invaliditetom ne značisamo ispunjavanje međunarodnih obveza – ona znači izgradnju inkluzivnog društvau kojem svatko ima priliku doprinositi, živjeti punim potencijalom i biti poštovan kaoravnopravan građanin.