UKLJUČIVANJE OSOBA S INVALIDITETOM U DONOŠENJE KVALITETNIH JAVNIH POLITIKA - JEDAN OD UVJETA ZA KVALITETNO PROVOĐENJE ISTIH KOJE SU PRILAGOĐENE UPRAVO NIJIMA

U ovom članku govorit ćemo o važnosti uključivanja u osoba s invaliditetom u donošenje i provođenje javnih politika, govorit ćemo o tome zašto je upravo njihov glas važan, a da bi javne politike koje se odnose na njih same bile kvalitetno donesene i na kraju provedene u njihovu korist.

U suvremenim demokratskim društvima javne politike trebale bi odražavati potrebe svih svojih građana. Međutim, kada je riječ o osobama s invaliditetom često se događa da se odluke donose bez njihovog stvarnog sudjelovanja. Politike se tada oblikuju „ za njih“, ali ne i „ s njima“. Takav pristup rezultira rješenjima koja su formalno donesena, ali u praksi nedovoljno učinkovita ili teško provediva.

Uključivanje osoba s invaliditetom u proces donošenja i kreiranja javnih politika nije samo pitanje dobre volje ili socijalne osjetljivost. To je pitanje ljudskih prava, demokratske legitimnosti i kvalitete javnog upravljanja. Načelo „ Ništa o nama bez nas“ nije slogan, već temelj suvremenog pristupa razvoju inkluzivnih politika. Aktivno sudjelovanje osoba s invaliditetom u planiranju, donošenju i provedbi odluka ključno je kako bi politike doista odgovarale njihovim potrebama i da bi iste pridonosile ravnopravnosti osoba s invaliditetom u društvu.

Od pasivnih korisnika do aktivnih sudionika

Tradicionalno su osobe s invaliditetom promatrane kao korisnici socijalnih usluga, a ne kao aktivni sudionici društvenih procesa. Takav pristup podrazumijeva da stručnjaci, institucije i donositelji odluka „ znaju što je najbolje“ za njih. Posljedica toga vrlo često su bile politike koje su ponekad promašivale odnosno nisu zadovoljavale njihove stvarne potrebe, zanemarivale specifične prepreke ili stvarale dodatne administrativne i životne poteškoće.

Suvremeni pristup temelji se na socijalnom modelu invaliditeta , koji naglašava da prepreke n proizlaze samo iz zdravstvenog stanja svakog pojedinca, već iz društvenih, arhitektonskih, komunikacijskih i institucionalnih barijera. Upravo zato osobe s invaliditetom imaju jednostavno imaju iskustveno znanje o tome gdje sustav zakazuje i kako ga stvarno promijeniti i unaprijediti. Njihovo sudjelovanje time omogućuje oblikovanje politika koje su realne, provedive i usmjerene na uklanjanju konkretnih prepreka. 

                         Kvalitetnije politike kroz participaciju 

Uključivanje osoba s invaliditetom u procese javnog savjetovanja, radnih skupina, strateškog planiranja i evaluacije politika doprinosi većoj kvaliteti propisa, mjera i zakona. Kada su krajnji korisnici uključeni u ranoj fazi izrade politika, smanjuje se rizik od donošenja rješenja koja su formalno dobro zamišljena, ali su u praksi  neprovediva.

Primjerice, u području obrazovanja, zapošljavanja, pristupačnog javnog prijevoza ili zdravstvenih usluga, osobe s invaliditetom mogu ukazati na konkretne prepreke koje nisu vidljive iz administrativne perspektive. Njihov doprinos time može pomoći u preciznijem definiranju kriterija, realnijem planiranju rokova, boljem usmjeravanju proračunskih sredstava i učinkovitijem nadzoru provedbe.

Osim toga, participativni pristup povećava transparentnost i povjerenje u institucije. Kada građani vide da se njihovo mišljenje uvažava i da mogu time utjecati na odluke koje oblikuju njihov svakodnevni život, raste i osjećaj pripadnosti i odgovornosti prema zajednici.

Sudjelovanje kao pravo, a ne kao privilegija

Uključivanje osoba s invaliditetom u procese donošenja odluka ima snažno uporište međunarodnim dokumentima, osobito u Konvenciji o Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom. Konvencija obvezuje države da osiguraju aktivno sudjelovanja osoba s invaliditetom u javnom i političkom životu, uključujući procese oblikovanja politika koje ih se osobno tiču.

To samim time znači da sudjelovanje ne smije biti simbolično ili formalno, već stvarno i učinkovito. Pozivanje predstavnika udruga na savjetovanje bez stvarne mogućnosti utjecanja na konačni tekst propisa nije dovoljno. Potrebno je osigurati pravovremene informacije u pristupačnim formatima, razumne prilagodbe tijekom organiziranja sastanaka i konzultacija te stvarnu otvorenost za izmjene prijedloga na temelju koji će biti izmijenjeni zakoni i propisi.

Izazovi i prepreke

Unatoč jasnim i normativnim okvirima, u praksi se nažalost još uvijek susrećemo s brojnim izazovima. Često nedostaje sustavni mehanizam koji bi uključivao osobe s invaliditetom u sve faze ciklusa javne politike – od identifikacije problema, preko izrade i donošenja odluka, do praćenja i evaluacije. Postoji i rizik od tzv. tokenizma ( situacije u kojoj je jedna osoba uključena samo radi formalnog zadovoljavanja određenih kriterija, bez stvarne moći utjecaja ). Takav pristup može dovesti do frustracije i gubitka povjerenja u institucije. Dodatno, potrebno je ulagati u jačanje kapaciteta organizacija osoba s invaliditetom kako bi mogle ravnopravno sudjelovati u složenim procesima javnog upravljanja. To uključuje edukaciju o zakonodavnim procedurama, analizi javnih politika, proračunskim procesima i zagovaranju.

Aktivno sudjelovanje u provedbi i evaluaciji

Uloga osoba s invaliditetom ne završava donošenjem zakona ili strategije. Jednako je važno njihovo sudjelovanje u provedbi i provedbi i praćenju rezultata. Kroz savjetodavna tijela, nadzorne odbore i evaluacijske procese mogu ukazivati na određene nedostatke u primjeni, predlagati korektivne mjere i doprinositi kontinuiranom unapređenju sustava.

Bez takvog povratnog mehanizma, postoji opasnost da i najbolje zamišljene politike ostanu „ mrtvo slovo na papiru“. Aktivno uključivanje osigurava dinamičan proces učenja i prilagodbe, što je ključno za dugoročnu održivost javnih politika.

Iz svega navedenog možemo zaključiti da uključivanje osoba s invaliditetom u donošenje i kreiranje javnih politika nije dodatna opcija niti administrativna formalnost. Ono je temeljni preduvjet za razvoj učinkovitih, pravednih i održivih rješenja samo kroz stvarno i aktivno sudjelovanje moguće je oblikovati politike koje odgovaraju stvarnim potrebama, uklanjanju prepreka i osiguravanju ravnopravnog sudjelovanja u društvu.

Društvo koje uključuje osobe s invaliditetom u procese odlučivanja pokazuje razinu demokratske zrelosti i poštivanja ljudskih prava. U konačnici, takvo uključivanje ne koristi samo osobama s invaliditetom – ono doprinosi kvaliteti javnih politika u cjelini i jača društvenu povezanost .

Ako želimo sustav koji je pravedan i funkcionalan, moramo osigurati da glas osoba s invaliditetom bude ne samo saslušan, već i uvažen. Jer politike koje s donose bez onih na koje se odnose teško mogu biti doista uspješne.