SUSRETI I DRUŽENJA DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU I OSOBA S INVALIDITETOM

Kao najveći problem kod organizacije susreta i druženja sa djecu s teškoćama u razvoju i za osobe s bilo kojom vrstom invaliditeta je taj što se roditelji djece s teškoćama u razvoju ili roditelji osoba s invaliditetom moraju sami organizirati da bi mogli organizirati neki oblik druženja za roditelje djece s teškoćama u razvoju i roditelje osoba s invaliditetom, a ne da moraju čekati poziv neke udruge ili saveza osoba s invaliditetom da njihovu djecu pozove na neki oblik druženja koji je njima prilagođen. Isto tako bi se i država trebala više uključivati u organizaciju takvih aktivnosti da se djeca s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom međusobno druže, upoznaju, razmjenjuju iskustva na svim razinama.

Država bi trebala više institucija a koje će organizirati događanja prilagođena djeci s teškoćama u razvoju, osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima.  Takvi susreti potrebni su razini cijele Republike Hrvatske, više se zalagati za organizaciju takvih aktivnosti i zagovarati u javnosti da djeca s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom zaslužuju otići na neki izlet negdje na more odnosno u kontinentalnu Hrvatsku ovisno u godišnjem dobu i dane moraju ovisiti o tome hoće li njihove udruge i savezi organizirati kakvu aktivnost s njihove strane.

Isto tako potrebno je poticati općine i županije da se više potrude da djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom više uključuju u društvo, da se međusobno upoznaju i druže sukladno svojim mogućnostima, da se bave nekim sportom, sudjeluju u izrađivanju raznih predmeta, sudjeluju u radu pjevačkih zborova, folklornih skupina… 

 Isto tako lokalne udruge trebaju organizirati aktivnosti kojima bi mogle poticati djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom kojima bi ih potaknuli na stjecanje što bolje samostalnosti koja je potrebna za njihov nastavak života koje su potrebne svim osoba s invaliditetom bez obzira koje je vrste. Iz svega navedenog možemo zaključiti da je potrebno više javno govoriti i potaknuti državne loklane institucije da obrate pažnju na što veću uključivost osoba s svim vrstama invalidiiteta i organizirati više aktivnosti koje su prilagođene djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom, jer takve osobe mogu i moraju biti jednako uključeni u društvu bez obzira kakvu vrstu invaliditeta ili teškoće u razvoju imaju.