SPRJEČAVANJE DISKRIMINACIJE PREMA OSOBAMA S INVALIDITETOM –POČETAK RAZUMIJEVANJA NJIHOVIH PRAVA I MOGUĆNOSTI ZA AKTIVNO UKLJUČIVANJE U DRUŠTVO

U ovom članku govorit ćemo o važnosti sprječavanja diskriminacije prema osobama s invaliditetom u svim aspektima života, govorit ćemo o tome zašto je ono važno ikako potaknuti društvo u cjelini da što bolje razumije prava i mogućnosti za aktivno i ravnopravno uključivanje osoba s invaliditetom u društvo, jer bi se samim time na njih trebalo gledati jednako kao i na osobe bez invaliditeta, samo uz prilagođen pristup.

U svakodnevnom životu često govorimo o jednakostima, pravima i poštovanju različitosti, no nažalost osobe s invaliditetom se i dalje susreću s brojnim preprekama– neovisno o tome jesu li one fizičke, društvene ili psihološke prirode. Iako su zakoni i međunarodni propisi jasni u zaštiti njihovih prava, stvarnost nažalost pokazuje da diskriminacija i nerazumijevanje još uvijek postoje. Sprječavanje diskriminacije prema osobama s invaliditetom ne znači samo uklanjanje prepreka, već s se odnosi i na stvaranje društva u kojem svaka osoba ima priliku sudjelovati, doprinositi i živjeti dostojanstveno.

Razumijevanje prava osoba s invaliditetom i njihovih mogućnosti za aktivno uključivanje u društvo smatra se kao temelj pravednog i humanog društva. Kada kao zajednica u cjelini naučimo gledati invaliditet ne kao prepreku, već kao jedan od oblika ljudske raznolikosti, samim time otvaramo vrata ravnopravnosti i istinskog uključivanja.

Što znači diskriminacija i kako ona pogađa osobe s invaliditetom?

Diskriminacija prema osobama s invaliditetom može biti izravna, poput uskraćivanja zapošljavanja ili obrazovanja i neizravna – kroz neprilagođene prostore, nedostatak informacija u pristupačnim formatima ili društvene predrasude. Često se događa da osobe s invaliditetom nisu isključene namjerno, već do istog dolazi zbog nedostatka znanja i razumijevanja njihovih potreba.

Primjerice, ako zgrada nema rampu ili dizalo, osoba u invalidskim kolicima možda fizički ne može ući, čime joj je onemogućeno sudjelovanje aktivnostima. Ako nema tumača za znakovni jezik, osoba s oštećenjem sluha može biti isključena iz svih oblika svakodnevne komunikacije.       Takve prepreke stvaraju osjećaj izolacije i nevidljivosti

Prava osoba s invaliditetom kao temelj ravnopravnosti

Osobe s invaliditetom imaju ljudska prava kao i svi drugi – pravo na obrazovanje, rad , zdravstvenu skrb, pristupačnost, slobodno kretanje, sudjelovanje u kulturnom i društvenom životu. Ta prava se ne smiju smatrati kao privilegije, već kao oblici temeljnih prava koja im omogućuju ravnopravno sudjelovanje u društvu. 

Poznavanje tih prava važno je ne samo za same osobe s invaliditetom, već i za širu javnost, poslodavce, institucije i donositelje odluka. Kada društvo razumije da prilagodbe – poput pristupačnih radnih mjesta, fleksibilnog radnog vremena ili tehničkih pomagala - nisu „ posebni zahtjevi“, nego se smatraju kao način osiguravanja jednakih mogućnosti, tada se stvaraju uvjeti za stvarnu uključenost osoba s invaliditetom u društvo.

Zašto je aktivno uključivanje važno?

Aktivno uključivanje osoba s invaliditetom u društvo donosi korist svima. Kada osobe s invaliditetom sudjeluju u obrazovanju, radu, sportu, kulturi i zajednici, one na taj način mogu doprinijeti svojim znanjem, talentima i iskustvom. Raznolikost obogaćuje društvo, potiče kreativnost i gradi međusobno razumijevanje.

S druge strane, isključenost osoba s invaliditetom dovodi do siromaštva, socijalne izolacije i gubitka potencijale. Drugim riječima, društvo koje aktivno ne uključuje sve svoje članove, gubi vrijedne doprinose i produbljuje društvenu nejednakost.

Uloga pojedinca i zajednice

Sprječavanje diskriminacije nije samo zadatak institucija – svatko od nas ima tu vrlo važnu ulogu. To počinje s poštovanjem, otvorenošću da slušamo osobe s invaliditetom i njihove potrebe. Male promjene u ponašanju, poput korištenja pristupačnog jezika, pružanja pomoći kada je ona potrebna ili zagovaranja pristupačnijih prostora, mogu napraviti veliku razliku.

Škole, radna mjesta, lokalne zajednice i mediji imaju posebno važnu ulogu u promicanju pozitivnih primjera i razbijanju stereotipa. Kroz obrazovanje i informiranje javnosti možemo graditi društvo u kojem se različitosti prihvaćaju, a ne odbacuju.

Iz svega navedenog možemo zaključiti da sprječavanje diskriminacije prema osobama s invaliditetom nije samo zakonsko pitanje, već se smatra pitanjem vrijednosti koje njegujemo kao društvo. Razumijevanjem njihovih prava i mogućnosti za aktivno uključivanje gradimo pravedniju, otvoreniju i solidarniju zajednicu.

Kada osobama s invaliditetom omogućimo ravnopravno sudjelovanje u društvu ne pomažemo samo njima – nego jačamo cijelo društvo. Uključivo društvo podrazumijevan ono društvo u kojem svatko ima priliku razvijati se, doprinositi i biti poštovan. Upravo zato sprječavanje diskriminacije i poticanje aktivnog uključivanja osoba s invaliditetom treba biti zajednički cilj svih nas.