RANA INTERVENCIJA – PRVI KORAK POMOĆI DJECI S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU I NJIHOVIM RODITELJIMA

U ovom članku ćemo govoriti o ranoj intervenciji koja je vrlo važna kada se kod djeteta primijeti da ima neki oblik teškoća u razvoju (bio to problem sa sluhom, govorom ili boli koji oblik teškoća u razvoju), jer je upravo otkrivanje djetetovih      teškoća i pravo vremena intervencija od strane stručnjaka važna da bi svako dijete imalo kvalitetniji život bez predrasuda društva.

Za većinu roditelja vijest da njihovo dijete ima razvojne teškoće može biti neočekivana, šokantna i emocionalno zahtjevna. U takvim trenutcima ključno je imati sustav podrške koji pruža informacije, razumijevanje i konkretne korake kako pomoći djetetu. Rana intervencija predstavlja upravo to – strukturiranu pomoć djeci od .rođenja pa najčešće do 7. godine djetetova života, kao i njihovim obiteljima. Taj stručni pristup omogućuje prirodan razvoj djetetovih potencijala te pruža roditeljima sigurnost da nisu sami u izazovima svakodnevnice.

Što je rana intervencija?

Rana intervencija može se definirati kao skup usluga i stručnih postupaka djeci koja imaju neki od oblika kašnjenja u razvoju ili kod kojih postoji povećan rizik za nastajanje razvojnih teškoća – bilo da se radi o motoričkim, kognitivnim, komunikacijskim, senzoričkim ili socio-emocionalnim teškoćama. Rana intervencija ujedno je usmjerena na cijelu obitelj, prepoznajući da roditelji i skrbnici imaju ključnu ulogu u djetetovu napretku. Osim što roditelji djecu vode na razne oblike usluga, važno ih je potaknuti da uz odlazak kod stručnih djelatnika puno rade s djecom kod kuće, a ne da misle „ idem s sinom ili kćeri logopedu i on će njemu ili njoj pomoći da kvalitetno priča““, upravo uz odlazak logopedu treba dodatno raditi s djecom da bi svaka usluga pokazala određene rezultate.

Usluge rane intervencije obično provodi multidisciplinarni tim stručnjaka:                                                                             

1. edukacijski rehabilitatori                                                        

2. logopedi                                                                                 

3. fizioterapeuti                                                                           

4. radni terapeuti                                                                         

5. psiholozi                                                                                 

6. pedijatri i drugi medicinski stručnjaci                             

Oni kroz igru, poticajne aktivnosti i individualizirano planiranje pomažu djetetu razviti vještine koje mu omogućuju da se lakše uključuje u svakodnevni život.

Zašto je rana intervencija toliko važna?

Razvoj djeteta u ranijoj dobi iznimno je dinamičan.          Mozak se tada najbrže razvija i najosjetljiviji je na podražaje   iz okoline. Pravovremeno prepoznavanje i reagiranje može napraviti veliku razliku u razvoju djeteta. Djeca koja su uključena u proces rane intervencije i koja dobivaju kvalitetnu stručnu podršku imaju veće šanse razviti
komunikacijske vještine, samostalnost i socijalne kompetencije, a obitelji dobivaju alate kako bi se mogle nositi s izazovima koje određene teškoće donose.                       

Rana intervencija ne pomaže samo djetetu – ona ojačava cijelu obitelj. Roditelji kroz savjetovanje i edukaciju dobivaju smjernice kako se uključiti u proces, kako poticati vlastito dijete kod kuće i kako se emocionalno nositi s dijagnozom.

Kako izgleda proces rane intervencije?

Proces obično počinje procjenom razvoja – stručnjaci prate djetetove motoričke, komunikacijske i kognitivne sposobnosti, kao i emocionalni razvoj. Nakon toga izrađuje se individualizirani plan podrške koji je prilagođen djetetovim potrebama i objektivnim okolnostima. U nastavku članka spomenut ćemo neke oblike podrške koje može uključivati rana intervencija:                                                                         1. terapije i vježbe (fizioterapija, radna terapija, logopedski tretmani)                                                                                     

2. savjetovanje roditelja i obuke za svakodnevni rad s djetetom                                                                                     

 3. suradnju s vrtićima i zdravstvenim ustanovama radi osiguravanja kontinuiteta stručne podrške                               

4. psihološku podršku obitelji u suočavanju s izazovima. Važno je naglasiti da se rana intervencija ne odvija samo u kabinetima, već često i prirodnom okruženju djeteta – kod kuće ili u vrtiću. Time se osigurava da dijete uči i razvija se kroz svakodnevne aktivnosti, u poznatom i sigurnom prostoru.

Uloga obitelji i zajednice 

Obitelj je središte rane intervencije. Roditelji najbolje poznaju svoju djecu i njihova uključenost presudna je za svaki kvalitetan uspjeh procesa. Zajednica pak, ima važnu ulogu u stvaranju inkluzivnog okruženja u kojem su djeca s teškoćama u razvoju podržana i prihvaćena – bilo kroz predškolski sustav, zdravstvene ustanove, lokalne Zavode za socijalnu skrb ili udruge koje pružaju dodatne oblike pomoći. 

U Republici Hrvatskoj raste broj otvorenih centara za ranu intervenciju koji pružaju uslugu podrške, ali još uvijek postoji potreba za boljom dostupnošću usluga, prije svega za roditelje djece s teškoćama u razvoju koji žive u malim sredinama i nemaju toliku dostupnost kao roditelji u većim gradovima. Iz svega navedenog možemo zaključiti da rana intervencija nije luksuz, već temeljna potreba svakog djeteta kojemu razvoj ne teče uobičajenim putem. 

Što ranije prepoznamo potrebe svake obitelji djeteta s teškoćama u razvoju i kvalitetno reagiramo, to su veće šanse da svako dijete razvije svoje sposobnosti i vodi ispunjen život. Ulaganje u ranu intervenciju znači ulaganje u zdraviju, otporniju i uključiviju zajednicu. 

Zato je važno podizati svijest o njenoj važnosti, osigurati dostupnost usluga i pružiti podršku roditeljima – jer svaki početak je lakši kada znamo da nismo sami.