PSIHOLOGIJA OSOBA S INVALIDITETOM
Članak ćemo posvetiti na psihičko zdravlje osoba s invaliditetom, a što se naziva psihologija invaliditeta. Na samom početku ćemo se prisjetiti definicije invaliditeta. Invaliditete predstavlja stanje organizma koje je trajno, djelomično ili potpuno nesposobnost za samostalan život i rad uslijed bolesti ili urođenog nedostatka.
Psihologija invaliditeta posebna je grana psihologije uvedena sredinom prošlog stoljeća, u svojoj osnovi temelji se na proučavanju i tumačenju psiholoških problema i poremećaja koji proizlaze i prate promjene zdravlja, tjelesnih funkcija, te psihosocijalnih uvjeta. Psihologija invaliditeta može se podijeliti na dva osnovna dijela, a to su teorijski i praktični dio. Teorijski dio bavi se samom problematikom invaliditeta ne uzimajući u obzir uzrok nastanka invaliditeta i stupanj invalidnosti. S druge strane je praktični dio koji je usmjeren ka razumijevanju psihičkog stanja i utjecaja samog invaliditeta na psihičko zdravlje pojedinca. Osobe kada spoznaju da imaju određen stupanj invalidnosti kao posljedicu oboljenja ili nesreće većinom se s time teško, gotovo nikako ne mogu nositi što negativno utječe na njihovo psihičko zdravlje.
Psiholozi koji se bave ovom granom nastoje razumjeti povezanost stvarnog psihičkog stanja pojedinca i psihičkog stanja koje nastaje kao posljedica invaliditeta u svrhu unapređivanja kvalitete života osoba s invaliditetom. S obzirom na to da se ne može u potpunosti razjasniti kako funkcioniraju osobe s invaliditetom zaključuje se da njihov život nije toliko drugačiji od većine društva. Prema psiholozima život osoba s invaliditetom je odraz mnogih čimbenika koji se odražavaju na ponašanje i prilagodbu, kao primjeri takvih vrsta ponašanja mogu se navesti diskriminacija, socijalna isključivost te pasivno ponašanje i frustracija o kojima će se više govoriti u narednom članku pod nazivom „ ODNOSI UNUTAR OBITELJI I KVALITETAODRASTANJA I ŽIVOTA DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU I OSOBA SINVALIDITETOM.“
Da bismo mogli raspravljati o psihologiji invaliditeta kao posebnoj grani psihologije, a koja se provodi u posljednjih sto godina u svrhu proučavanja i tumačenja psihičkih poteškoća i poremećaja, a koji nastaju iii su povezani sa zdravstvenim stanjem osobe, radom sustava organa kao i utjecaja okoline na osobe s invaliditetom važno je uzeti u obzir okolnosti nastanka invaliditeta i utjecaj istoga na psihičko zdravlje osobe s invaliditetom.
Invaliditet može nastati prije rođenja pojedinca, kao posljedica bolesti ili traume. Neovisno kada invaliditet nastaje svaka osoba na njega reagira na različiti način ovisno o reakcijama drugih i o samom uzrastu osobe. Ako je invaliditet nastao u dječjoj dobi djeca se zbog svog invaliditeta osjećaju nelagodno, bivaju izoliranija ,odbačena ili prezaštićena neovisno kakav je odnos okoline prema djetetu, isto tako veoma je važna kvalitetna podrška obitelji kao primarne zajednice (o važnosti obitelji i obiteljskih odnosa za osobe s invaliditetom pisali smo u nekoliko članka).