PROBLEM NEDOSTATKA LOGOPEDA ZA KVALITETAN RAZVOJ GOVORA DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU

U ovom članku osvrnut ćemo se na nedostatak logopeda koji su potrebni za razvoj govora kod djece s teškoćama u razvoju i kod odraslih osoba s invaliditetom. Također ćemo se dotaknuti i razloga koji dovode do navedenog problema koji se nažalost javlja na razini cijele Republike Hrvatske.

Razvoj govora i jezika jedan je od važnijih temelja dječjeg spoznajnog , emocionalnog i socijalnog razvoja. Govor ne omogućava samo komunikaciju, nego i sudjelovanje u obrazovanju, društvu i svakodnevnom životu.          Djeca koja imaju teškoće u razvoju poput poremećaja iz spektra autizma, razvojne disfazije ( poremećaj govora i jezika kod kojeg je razumijevanje govora i razvijenost govor ispod mentalne i kronološke dobi  djeteta) , 

 Downova sindroma, cerebralne paralize ili drugih stanja, posebno trebaju ranu kontinuiranu logopedsku podršku. Upravo u toj točki dolazimo do jednog od najozbiljnijih izazova u hrvatskom sustavu – kroničnog nedostatka logopeda.

Stanje u Republici Hrvatskoj  Prema podacima strukovnih udruga i institucija, Hrvatska ima premalen broj logopeda u odnosu na stvarne potrebe korisnika. Logopedi su raspoređeni neujednačeno – u većim gradovima situacija je donekle povoljnija, dok u manjim mjestima i ruralnim područjima gotovo da nemaju stručnjaka. Posljedica toga je da brojna djeca mjesecima, pa čak i godinama, čekaju na termin za prvi pregled. U nekim slučajevima liste u državnim ustanovama prelaze i period od 12 mjeseci, što je u kontekstu ranog razvoja neprihvatljivo i predugo. Roditelji su upravo iz tog razloga često primorani potražiti privatne usluge, no one su financijski zahtjevne i nisu dostupne svima. Tako dolazimo do situacije u kojoj pravo na jednaku šansu za razvoj ovisi o materijalnim mogućnostima obitelji.

U nastavku članka navest neke posljedice koje su dovele do nedostatka logopeda u Republici Hrvatskoj:                                                                            1. Kašnjenje u razvoju govora i jezika – svako odgađanje intervencije produljuje teškoće, a djeca gube dragocjeno vrijeme u kojem su najpodložnija učenju.    

2.Poteškoće u obrazovanju – nerazvijen govor i jezik imaju za posljedicu otežano savladavanje čitanja, pisanja i razumijevanja gradiva, što djecu stavlja u nepovoljan položaj, već u ranoj školskoj dobi.

3.Socijalna izolacija – djeca s teškoćama u komunikaciji često se teže uključuju u igru i vršnjačke odnose, što može dovesti do povućenosti, frustracija i osjećaja nepripadanja društvu.

4. Dugoročne posljedice – bez adekvatne logopedske pomoći, djeca kasnije mogu imati poteškoće u zapošljavanju, obrazovanju i samostalnom životu.

Zašto je logopeda premalo?

 Do navedenog problema dolazi iz više razloga: 

1. Nedostatak studijskih programa i upisnih kvota – logopedija se u Hrvatskoj može studirati samo na Edukacijsko – rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu, što ograničava broj stručnjaka koji svake godine nakon završenog fakulteta izlaze na tržište rada.

2. Odlazak stručnjaka u inozemstvo – logopedi su traženi i izvan Republike Hrvatske, pa neki zbog boljih uvjeta rada i plaća odlaze raditi u druge zemlje

3. preopterećenost postojećih logopeda – oni koji rade u sustavu suočavaju se s velikim brojem djece, što samim time otežava pružanje kvalitetne, individualizirane skrbi . 

4. nedovoljna institucionalna podrška – manjak ulaganja u ranu intervenciju i preventivne programe produbljuje problem . 

Moguća rješenja

1. povećanje broja obrazovnih programa – otvaranje studija logopedije i na drugim sveučilištima u Hrvatskoj.

2. povećanje upisnih kvota – omogućiti većem broju studenata da se obrazuju za ovo deficitarno zanimanje.

3. poboljšanje radnih uvjeta – osigurati logopedima bolje plaće.

4.  nedostatak  usluga – razviti logopedske centre i u manjim sredinama te poticati rad u zajednici.

 5. financijska dostupnost – povećati broj logopedskih terapija koje se pokrivaju putem HZZO – a

6. rana intervencija – ulagati u programe koji omogućavaju da djeca s prvim znakovima teškoća dobiju stručnu pomoć bez odgode . 

Uloga društva i zajednice 

Ovaj problem ne tiče se samo roditelja djece s teškoćama u razvoju, nego cijelog društva. Djeca koja dobiju pravovremenu podršku imaju veće šanse postati aktivni i ravnopravni članovi zajednice. Nedostatak logopeda stoga nije samo zdravstveni ili obrazovni problem,već i pitanje socijalne jednakosti i ljudskih prava. Iz svega navedenog možemo zaključiti kako djeca s teškoćama u razvoju trebala imati pravo na kvalitetan i pravovremen logopedski tretman. Republika Hrvatska mora sustavno ulagati u razvoj logopedije kao struke, povećati dostupnost usluga i omogućiti jednak pristup svim obiteljima.      Svako dijete zaslužuje priliku da razvije svoj puni potencijal – a društvo koje to omogući pokazuje svoju zrelost i brigu za najranjivije članove .