
U ovom članku obratit ćemo pozornost na drugi no ne manje važan oblik obrazovanja djece s teškoćama u razvoju i invaliditetom koji se primjenjuje u Hrvatskom obrazovnom sustavu a to je prilagođeni obrazovni program.Prilagođeni obrazovni program je obrazovni oblik namijenjen učenicima s težom teškoćama u razvoju, koji zbog svojih mogućnosti ne pratiti redovni program čak niti uz prilagodbu sadržaja. Temelji se na većoj izmjeni nastavnog plana i programa prilikom čega se sadržaji oblikuju kako bi odgovarali učenikovim spoznajnim, emocionalnim te socijalnim sposobnostima. Cilj ovakvog oblika obrazovanja nije usvajanje gradiva već razvoj funkcionalnih i životnu važnih vještina kao što je komunikacija , samostalnost u svakodnevnom životu , socijalne vještine te priprema za što kvalitetniji život u zajednici . Prilagođeni program obuhvaća; Izmijenjene sadržaje – nastavno gradivo je prilagođeno mogućnostima učenika , nerijetko je fokus na praktičnom savladavanju gradiva ako je potrebno koriste se razna pomagala i tehnike poučavanja ovisno što je učeniku prihvatljivo. Individualizirani pristup – plan učenja izrađen je posebno za svakog učenika kroz individualizirani obrazovno- odgojni program (IOOP) .Podršku stručnog tima _ uz učitelje uključeni su edukacijski rehabilitatori, logopedi, psiholozi , pedagozi te asistenti u nastavi . Prilagođeni program obuhvaća drugačiji način vrednovanja gdje se učenike ocjenjuje prema njihovom napretku ne u odnosu na vršnjake.
Prilagođeni program je važan zato što djeci s teškoćama u razvoju omogućava;
1. Uključivanje u obrazovni sustav umjesto isključivanja. 2. Dijete razvija svoje potencijale koje svi imamo u sebi imali mi teškoća u razvoju ili ne, svatko od nas se rađa potencijalima koji trebaju biti prepoznati i na pravilan podržavajući način razvijani. 3.Jačanje samopouzdanja kroz uspjehe koji su prilagođeni njihovim sposobnostima . 4. Savladavanje društvenih vještina i sudjelovanje u zajednici. 5. Pripremu za što samostalniji život.
Prilagođeni program predstavlja temelji inkluzivnog obrazovanja, bez obzira na teškoće. On ne mjeri uspjeh količinom naučenih činjenica, već napretkom u razvoju vještina i sposobnosti koje će pojedincu pomoći da žive ispunjen i dostojanstven život.