PRIHVAĆANJE RAZLIČITOSTI U DRUŠTVU – KORAK BLIŽE AKTIVNOMUKLJUČIVANJU OSOBA S INVALIDITETOM U SVE OBLIKE DRUŠTVENOG ŽIVOTA

U ovom članku ćemo govoriti o važnosti prihvaćanja različitosti u društvu kada govorimo o osobama s invaliditetom, jer je važno poticati javnost pa i društvo u cjelina aktivno uključivanje osoba s invaliditetom u sve oblike društvenog života prema njihovim mogućnostima i sposobnostima. 

Suvremeno društvo teži inkluziji, jednakosti i poštivanju ljudskih prava. Ipak unatoč napretku i zakonodavstvu i javnim politikama, osobe s invaliditetom se i dalje suočavaju s brojnim preprekama – fizičkim, društvenim i emocionalnim. Prihvaćanje različitosti nije samo pitanje pristojnosti ili suosjećanja, već temeljna vrijednost koja doprinosi razvoju pravednijeg i humanijeg društva. Uključivanje osoba s invaliditetom u sve oblike društvenog života – od obrazovanja i zapošljavanja do kulture i sporta odraz je zrelosti jedne zajednice i pokazatelj njezine stvarne demokratičnosti.

Što znači prihvatiti različitost?

Prihvaćanje različitosti znači razumjeti i cijeniti činjenicu da se ljudi razlikuju – po sposobnostima, uvjerenjima, podrijetlu, spolu ili zdravstvenom stanju odnosno vrsti invaliditeta – ali da svi imaju jednaku vrijednost i pravo na dostojanstven život. Kada govorimo o osobama s invaliditetom to znači stvoriti okruženje u kojem svaka osoba ima priliku sudjelovati, doprinositi i biti prepoznata prema svojim mogućnostima, a neograničena svojom dijagnozom ili fizičkim stanjem.

Prepreke i izazovi

Osobe s invaliditetom vrlo često se suočavaju s preprekama koje zdrave osobe ne primjećuju. Nedostatak pristupačnih prostora, javnog prijevoza ili digitalnih sadržaja samo su neki od vidljivih problema – društvene isključenosti i predrasuda. Mnogi i dalje osobe s invaliditetom doživljaju kroz prizmu sažaljenja ili nemoći, umjesto kroz prizmu potencijala i snage. Takav pristup onemogućava stvarnu integraciju i zadržava ih na društvenim marginama.                                    

S druge strane primjeri dobre prakse – poput zapošljavanja osoba s invaliditetom u različitim sektorima, inkluzivnog obrazovanja te stanovanja uz podršku – pokazuju da uz malo prilagodbe i puno dobre volje, inkluzija nije samo moguća, nego i korisna za cijelu zajednicu.

Uloga obrazovanja i medija

Promjena počinje od ranog djetinjstva. Obrazovni sustav ima ključnu ulogu u oblikovanju stavova budućih generacija. Inkluzivno obrazovanje, u kojem djeca s teškoćama u razvoju nastavu pohađaju nastavu zajedno s svojim vršnjacima, ne donosi korist samo njima, već i cijeloj zajednici, jer gradi empatiju, razumijevanje i međusobno poštovanje. Mediji također imaju izuzetno važnu ulogu. Način na koji prikazuju osobe s invaliditetom može doprinijeti rušenju predrasuda ili, ako nisu pažljivi, dodatno ih učvrstiti. 

Umjesto senzacionalizmima i prikazivanjem invaliditeta kao tragedije, potrebno je istaknuti stvarne priče o uspjehu, talentu i doprinosu osoba s invaliditetom u društvu.

Od inkluzije do aktivnog sudjelovanja

Prava inkluzija ne završava na fizičkoj pristupačnosti. Ona znači aktivno uključivanje– mogućnost zapošljavanja, političkog sudjelovanja, kulturnog izražavanja i sportskog djelovanja. To znači da osobe s invaliditetom ne trebaju biti samo „ prisutne“, već ih se treba doživljavati kao ravnopravne sudionike društva koji imaju glas i ulogu u oblikovanju zajednice.

Primjeri udruga, socijalnih poduzeća i inicijativa koje promiču zapošljavanje i kreativno izražavanje osoba s invaliditetom sve su češći, ali im je i dalje potrebna sustavna podrška države, lokalne zajednice i građana.

Iz svega navedenog možemo zaključiti da prihvaćanje različitosti nije samo čin tolerancije, već čin poštovanja.        To je proces koji zahtjeva promjenu svijesti, sustavnu podršku i zajednički društveni angažman. Društvo koje prepoznaje vrijednosti svakog pojedinca, bez obzira na njegove sposobnosti, gradi čvrste temelje za budućnost u kojoj su svi građani aktivni sudionici – a ne pasivni promatrači.

Uključivanje osoba s invaliditetom u sve sfere društvenog života nije samo moralna obveza, nego i prilika da svi zajedno učimo, rastemo i stvaramo zajednicu u kojoj različitost postaje izvor snage, a ne podjela u društvu.