KADA RODITELJI NAMEĆU SVOJE MIŠLJENJA ,VIĐENJA I STAVOVE ODRASLIM OSOBAMA S INVALIDITETOM
Naglasak na prezaštićivanje odraslih osoba s invaliditetom i uskraćivanja slobodu izražavanja želja,mišljenja i stavova .
U prethodnom članku naslova " Odnosi unutar obitelji i kvaliteta života djece s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom " pisali smo o utjecaju brige za djecu s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom na odnos roditelja .
Obratili smo pozornost na istraživanje rehabilitacijsko edukacijskog fakulteta sveučilišta u Zagrebu iz 2020 godine iz kojega se vidi kako se roditelji međusobno sukobljavaju oko pravila u kući i izražavaju složenost brige za dijete s invaliditetom , također potencijalom za sukobe ističu nedostatak slobodnog vremena za sebe . Zbog svega navedenog nerijetko dolazi do zahlađenja odnosa među roditeljima pa i razvoda braka , svaki razvod ostavlja posljedice na dijete , njegovo samopouzdanje i samopoštovanje odrastanje te kvalitetu života u odrasloj dobi .
Nerijetko se jedan ili oba roditelja neovisno o njihovom bračnom statusu prema djetetu s teškoćama u razvoju ili invaliditetom ponašaju zaštitnički tako da im onemogućavaju suočavanje sa svime što donosi odrastanje , istraživanje svojih mogućnosti sukladno svom invaliditetu , savladavanje i prakticiranje stečenih vještina koje su važne za samostalan život .
Roditelji odrasloj djece imaju potrebu nametati svoja mišljenja , viđenja i stavove smatrajući ih nesposobnima za razlučivanje s obzirom na invaliditet . Upravo prezaštitnički način odgoja onemogućava stjecanje životno važnih vještina , jedna od njih je samopouzdanje . Nedostatak samopuzdanja djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom a posebice odraslih osoba s invaliditetom roditeljima daje " pravo " da nameću svoja mišljenja viđenja i stavove kako bi njihov sin ili kćer trebali živjeti , s kime se družiti , kako se ponašati općenito uskraćujući im Ustavno pravo na slobodu izražavanja vlastitog mišljenja i samostalnog odlučivanja.
Kao primjer uzet ćemo mladića s invaliditetom koji je razvio emocionalni odnos sa starijom kolegicom , iako imaju kvalitetan odnos ponajprije poslovni , mnogo zajedničkih interesa njegovi roditelji nameću soja mišljenja , viđenja tog odnosa naglašavajući razliku u godinama vršeći pritisak na sina / kćer zaboravljajući da odnosi između ljudi nisu uvjetovani razlikama u godinama već karakterom osoba , zajedničkim vrijednostima , interesima , uzajamnog poštovanja, podrške i na kraju kvalitetom samog odnosa .
S obzirom da su kćer / sin odgojeni u prezaštitničkom okruženju posjeduju nisko samopoštovanje te nedostatak vještine koje su im potrebne za zastupanje vlastitih uvjerenja , želja i potreba prihvačajući nametnuto mišljenje roditelja i okoline koja ih okružuje .
Dugoročno takav život dovodi do razvoja anksijoznosti , depresije , ovisničkog ponašanja s ciljem prikrivanja osjećaja nemoći i ukazivanja na prijeku potrebu pomoć , suicidalne misli pa i počinjenje suicida u konačnici . Prema dostupnim podatcima ministarstva unutarnjih poslova iz 2022 godine suicid su počinile 572 osobe , ono što nije poznato koliko su od toga osobe s invaliditetom.
Kako bi se spriječio razvoj anksijoznosti , nekog od poremećaja osobnosti ili suicida važno je osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima pružiti kvalitetnu podršku i psihoterapiju .