PRAZNICI U BOLNICI : IZ OĆIJU DJETETA S INVALIDITETOM
Ovim člankom želimo iskazati našu podršku i potporu svoj djeci koja će nadolazeće blagdane morati provesti u bolničkom okruženju daleko od svojih roditelja i naj milijih .
Blagdani su za većinu djece vrijeme veselja, igre i obiteljskog zajedništva. No za djecu s ozbiljnim zdravstvenim stanjima, koja su prisiljena provesti praznike u bolnici, iskustvo je često sasvim drugačije. Hodnici bolnice, zvuk medicinskih aparata i mirisi antiseptika zamjenjuju veselje doma i smijeh vršnjaka.
Kroz oči djeteta
„Svake godine gledam božićna svjetla kroz prozor bolničke sobe i pomislim na dom… na miris kolača, na smijeh braće i sestara, na veselje koje se čuje iz susjednih stanova. Ovdje je drugačije. Hodnici su tihi, a aparati stalno zuje. Nekad mi se čini da nitko ne vidi kako mi je… kako mi nedostaje kuća, zagrljaj mame, topli osmijeh tate.
Ponekad se osjećam tužno i usamljeno. Igračke koje su mi donijeli volonteri i video pozivi s vršnjacima pomažu, ali ništa ne može potpuno zamijeniti dom. Ipak, ovdje se događaju i čarobni trenuci. Kada hodnici zasvijetle lampicama i dođe animator s pjesmom ili pričom, srce mi poskoči. Kada napravimo ukrase i čestitke za druge, osjećam da i ja pripadam nečemu, da i moj osmijeh i moj trud nešto znače.
Volim kad mama ili tata sjednu kraj mene, kad zajedno čitamo priče ili crtamo. Tada se osjećam sigurno, voljeno i sretno. Čak i male geste – video poziv s bratom, dolazak omiljenog plišanog medvjedića, šarena lampica na stolu – unesu radost u moj dan. U tim trenucima zaboravim na bol, na aparate, na ograničenja i osjećam da su blagdani ipak mogući, čak i ovdje.“
Podrška i atmosfera u bolnici
Bolnice danas sve više prepoznaju važnost emocionalne dobrobiti djece. Posebni blagdanski programi, dolazak volontera, glazbenih grupa i animatora, te kreativne radionice pomažu djeci da osjete čaroliju praznika. Hodnici su ukrašeni lampicama, božićnim jelima i šarenim ukrasima, a djeca se uključuju u aktivnosti poput izrade ukrasa i čestitki.
Roditelji i medicinsko osoblje igraju ključnu ulogu u pružanju sigurnosti i ljubavi. Njihova prisutnost, razgovori i zajedničke aktivnosti pomažu djetetu da se osjeća uključeno i voljeno. Čak i male geste – video pozivi, dolazak omiljene igračke ili zajedničko ukrašavanje sobe – mogu donijeti osmijeh i osjećaj pripadnosti.
Važno je da šira javnost prepozna posebne trenutke i potrebe djece koja praznike provode u bolnici. Donacije, uključivanje zajednice i organizacija kreativnih radionica mogu značajno doprinijeti osjećaju radosti i zajedništva.
Blagdani provedeni u bolnici nisu nužno tužni. Uz pažnju, ljubav i kreativnost, moguće je stvoriti trenutke radosti i topline te pružiti djeci osjećaj da nisu sama. Praznici znače povezanost i ljubav – i taj duh može obasjati i bolničke hodnike, ostavljajući u srcima djece nezaboravne uspomene i snagu za buduće izazove.
