
„Djeca s teškoćama nisu teret, već najveći dar za one koji otvore srce.“
Djeca s teškoćama u razvoju i invaliditetom jedna su od najosjetljivijih skupina u sustavu skrbi. Unatoč jednakim pravima, često su posljednja koja pronađu obitelj. Mnogi od njih provode godine u domovima ili privremenim udomiteljskim obiteljima, čekajući na trenutak kada će netko vidjeti njihovu vrijednost, potencijal i toplinu koju nose.
Zašto je put do obitelji još uvijek težak?
Proces posvajanja i udomljavanja ove djece isprepleten je brojnim izazovima:
1. Nedostatak zainteresiranih obitelji. Strah od nepoznatog ili brige o dodatnim potrebama često sprječava potencijalne posvojitelje da se odluče.
2. Duga administrativna procedura. Dokumentacija, medicinske potvrde i stručne evaluacije ponekad traju mjesecima ili godinama.
3. Nedovoljna stručna podrška. Posvojitelji i udomitelji trebaju psihološku pomoć, savjetovanje i pristup terapijama, što nije uvijek dostupno.
4.Stereotipi i predrasude. Djeca se često nepravedno smatraju „prezahtjevnom“ ili „teškom za odgoj.
Što djeca zaista trebaju?
Ono što najviše mijenja život djetetu je obitelj. Njihova potreba za pripadanjem, sigurnošću i ljubavlju univerzalna je: 1.Stabilan i siguran dom
2.Rana intervencija i redovite terapije
3.Emocionalna toplina i struktura
4.Uključenost u društvo i obrazovne aktivnosti Djeca s teškoćama napreduju kad imaju ljubav i kontinuitet. Svaki njihov mali korak naprijed postaje velika pobjeda za cijelu obitelj.
Što dobivaju obitelji?
Obitelji koje su posvojile ili udomile djecu s teškoćama ističu neprocjenjive koristi:
1.Novi smisao života i dublje emocionalno bogatstvo
2.Povećanu empatiju i životnu mudrost
3.Ponos zbog svakog napretka djeteta
4.Dom pun ljubavi i zajedništva Često kažu da su upravo ta djeca donijela najviše radosti i zahvalnosti u njihov život.
Uloga sustava: Što mora biti bolje?
Da bi društvo bilo pravedno, djeca s teškoćama moraju biti prioritet:
1.Brže i transparentnije procedure posvajanja i udomljavanja
2.Snažnija podrška obiteljima (psihološka, edukativna, financijska)
3.Dostupnost rane intervencije u svim regijama
4.Bolja koordinacija socijalnih službi, zdravstva i obrazovanja
5.Kampanje koje ruše predrasude i potiču građane na otvaranje srca i doma
Članak možemo zaključiti činjenicom kako svako dijete zaslužuje dom Djeca s teškoćama u razvoju i invaliditetom nisu teret, nisu projekt i nisu dijagnoza. Ona su djeca — s osmijehom, osobnošću, snovima i beskrajnom sposobnošću da vole i budu voljena. Kad jedno takvo dijete pronađe obitelj, ne mijenja se samo njegov život — mijenja se i cijelo društvo. Postaje toplije, pravednije i humanije.
Najljepše od svega? Ta djeca uvijek, ali uvijek, uzvrate ljubav stostruko.