OBRAZOVANJE I ZAPOŠLJAVANJE SLIJEPIH I SLABOVIDNIH OSOBA : IZAZOVI , PRILAGODBE I INKLUZIJA

Obilježavanjem Svjetskog dana Brailleova pisma 4. siječnja, podsjećamo se koliko je važno graditi društvo u kojem su znanje i informacije dostupne svima. Brailleovo pismo smislio je Louis Braille, francuski pedagog koji je, unatoč gubitku vida u djetinjstvu, razvio sustav pisma koji slijepim i slabovidnim osobama omogućuje čitanje, pisanje i samostalno učenje. Njegov je izum i danas temelj pismenosti milijuna ljudi diljem svijeta. U vremenu digitalnih tehnologija Brailleovo pismo ostaje nezamislivo sredstvo inkluzije, obrazovanja i osobne neovisnosti.

Slijepe i slabovidne osobe zapravo, suočavaju se s nizom prepreka u obrazovanju, profesionalnom razvoju i zapošljavanju. Iako međunarodni dokumenti i nacionalno zakonodavstvo jamče pravo na obrazovanje, ravnopravnost i sudjelovanje u društvu, praksa  pokazuje da inkluzija i dalje nije u potpunosti ostvarena. Obrazovanje, rehabilitacija i zapošljavanje treba sagledavati kao povezan sustav - bez kvalitetne podrške u ranim fazama obrazovanja, kasnije je znatno teže ostvariti samostalnost i uključivanje u svijet rada.

Obrazovanje slijepih i slabovidnih osoba

Obrazovanje slijepih i slabovidnih osoba ključno je za osobni razvoj, socijalnu integraciju i ostvarivanje punog potencijala. Pravo na obrazovanje zajamčeno je međunarodnim             dokumentima i konvencijama koje naglašavaju jednak pristup obrazovanju bez obzira na stupanj invaliditeta. Postoje dva osnovna modela:                                                                          1. specijalizirane obrazovne ustanove                                      

 2. uključivanje u redovne škole uz prilagodbe i podršku.

Oba modela imaju prednosti i izazove — izbor ovisi o individualnim potrebama.

Specijalizirane obrazovne ustanove

Specijalizirane ustanove imaju važnu ulogu u rehabilitaciji i obrazovanju osoba s oštećenjem vida. Kroz rehabilitacijske programe razvijaju se:

• orijentacija i mobilnost

• korištenje dugog štapa

• rad sa psima vodičima

• socijalne i emocionalne vještine

• vještine samostalnog života.

Uz pomoć stručnih timova (rehabilitatori, psiholozi, socijalni radnici, edukacijski rehabilitatori) korisnicima se osigurava podrška koja povećava kvalitetu života i potiče uključivanje u zajednicu.

Rehabilitacija je danas sve personaliziranija - prilagođava se stupnju oštećenja, dobi ,socijalnom kontekstu i individualnim teškoćama. Posebno se naglašava važnost emocionalne podrške i jačanja samopouzdanja.

Integracija u redovne škole 

Inkluzivni pristup podrazumijeva da se školski sustav prilagođava učeniku, a ne obrnuto. Uključivanje slijepih i slabovidnih učenika u redovne škole:

• smanjuje izolaciju

• potiče socijalne kontakte

• razvija komunikacijske i životne vještine

• jača osjećaj pripadnosti.

No, inkluzija zahtijeva: pristupačne prostore i opremu, asistivnu tehnologiju (čitači ekrana, Braille linije, povećala, FM sustavi), individualizirane programe, educirane učitelje, stručne  timove i asistente.

U praksi i dalje postoje prepreke: nedostatak kadrova, neadekvatna podrška, predrasude i logističke teškoće.

Prilagodbe u obrazovanju

Za uspješnu inkluziju potrebno je:

• ukloniti arhitektonske barijere

* osigurati prijevoz

• angažirati osobne asistente i pomoćnike u nastavi

• omogućiti specifična didaktička sredstva

• kontinuirano educirati učitelje.

Edukacijsko‑rehabilitacijska podrška može se pružati u školi ili putem mobilnih timova. Prilagodbe sadržaja i metoda rada omogućuju učenicima da napreduju prema svojim                  sposobnostima, uz poštivanje različitosti i uklanjanje stereotipa.

Zapošljavanje slijepih i slabovidnih osoba

Zapošljavanje je ključan faktor samostalnosti i socijalne uključenosti. Unatoč zakonima i mjerama, mnoge slijepe i slabovidne osobe i dalje su nezaposlene.

Uloga tehnologije

Asistivna tehnologija otvorila je nove mogućnosti:

• čitači ekrana

• Braille oprema

• govorni softver

• elektronička povećala

• GPS i orijentacijski sustavi.

Ona povećava mobilnost i pristup informacijama, ali je dostupnost često ograničena zbog visoke cijene i nedostatka edukacije.

Društvene predrasude i strukturne zapreke

Veliki problem predstavljaju:

• stereotipi o nesposobnosti

• strah od troškova prilagodbi

*percepcija da je socijalna pomoć dovoljna.

Takvi stavovi smanjuju prilike i motivaciju. Potrebno je sustavno educirati poslodavce i javnost. Pristup zapošljavanju otežavaju:

• nepristupačan prijevoz

• arhitektonske barijere

• manjak profesionalne podrške

* ograničen izbor zanimanja

• slaba povezanost obrazovanja s tržištem rada.

Rehabilitacijski programi često nisu dovoljno usmjereni na realne potrebe poslodavaca.

Preporuke politika i institucija Institucije predlažu:

• poticaje poslodavcima

• prilagodbu radnih mjesta

• prilagodbu stručnih ispita

• zapošljavanje u javnim službama

• poticanje samozapošljavanja

* praćenje učinaka programa.

Naglasak je na održivim rješenjima, a ne formalnom ispunjavanju kvota.

Uloga udruga Udruge slijepih i slabovidnih:

• razvijaju radne i socijalne vještine

• pružaju podršku obiteljima

• organiziraju radionice, edukacije i savjetovanja

• motiviraju mlade na aktivno sudjelovanje.

Njihova uloga u osnaživanju i pripremi za zapošljavanje iznimno je značajna.

Psihološki aspekti Rad doprinosi:

• jačem osjećaju vlastite vrijednosti

• većoj socijalnoj uključenosti

• razvoju samopouzdanja

• osjećaju kontrole nad vlastitim životom.

Zapošljavanje mijenja i društvenu percepciju invaliditeta.

Put naprijed – prijedlozi za poboljšanje

Potrebno je:

1. prilagoditi obrazovanje tržištu rada

2. povezati rehabilitaciju i poslodavce

3. smanjiti predrasude kroz edukaciju

4. osigurati podršku poslodavcima

5. jačati rad udruga i lokalnih zajednica

6. stvarati inkluzivna radna okruženja.

Obrazovanje i zapošljavanje slijepih i slabovidnih osoba nije pitanje socijalne pomoći, nego ljudskih prava i društvene odgovornosti. Kvalitetne prilagodbe, sustavna rehabilitacija idostupna radna mjesta predstavljaju ulaganje u ravnopravnije društvo u kojem svatko ima priliku koristiti svoje sposobnosti i doprinijeti zajednici. Istinska inkluzija počinje onda kada osobe s oštećenjem vida nisu „iznimka“, nego ravnopravni sudionici društvenog života.  

Zato obvežimo se raditi rame uz rame s osobama s invaliditetom u svoj njihovoj raznolikosti, kao jednakim partnerima jer zajedno možemo graditi pristupačnija, otpornija društva u kojem svi možemo razviti svoje potencijale.

Autor: Ana Galić, mag. iur., objavljeno: 4. siječnja 2026.