NERAZUMIJEVANJE DJELATNIKA ZAVODA ZA ZAPOŠLJAVANJE PRILIKOM PRONALASKA ADEKVATNOG POSLA ZA OSOBE S INVALIDITETOM
U ovom članku govorit ćemo o čestom problemu s kojim se suočavaju osobe s invaliditetom u Hrvatskoj, a to je nerazumijevanje djelatnika Zavoda za zapošljavanje i neadekvatne ponude osobama s invaliditetom koje nisu u mogućnosti prihvatiti izraznih razloga.
Osobe s invaliditetom u Republici Hrvatskoj suočavaju se s mnogim izazovima u pronalasku adekvatnog zaposlenja. Iako postoje zakonske odredbe, kvote i drugi oblici mjera aktivne politike zapošljavanja, stvarnost na ovu temu je često daleko od idealne. Jedan od ključnih problema leži u nerazumijevanju i nedovoljnoj educiranosti djelatnika Zavoda za zapošljavanje prilikom usmjeravanja osoba s invaliditetom prema odgovarajućim poslovima koji bi trebali biti njima prilagođeni. Ova situacija ne stvara samo osjećaj frustracije kod traženja posla, već u konačnici dovodi do propuštenih prilika – kako za same osobe s invaliditetom, tako i za društvo u cjelini.
Sustav koji ne prepoznaje individualne potrebe. Kada osoba s invaliditetom dođe na Zavod za zapošljavanje, očekuje da će dobiti stručnu i profesionalnu pomoć od strane djelatnika Zavoda za zapošljavanje ,međutim u praksi se često događa da se osobe s invaliditetom tretiraju generički, bez da se uvažava vrsta invaliditeta, razine funkcionalnih sposobnosti i interesa.
Primjerice osoba koja koristi invalidska kolica može biti itekako sposobna raditi u uredskom okruženju, ali joj se nerijetko nude poslovi koji podrazumijevaju fizički rad, što dodatno pojačava osjećaj isključenosti i ne razumijevanja. Nedostatak edukacije i senzibilizacije djelatnika.
Djelatnici Zavoda za zapošljavanje su prva kontaktna točka, no često nisu dovoljno educirani o specifičnim potrebama osoba s invaliditetom.
Nedostatak senzibilizacije može rezultirati stereotipnim pogledima – primjerice da osobe s invaliditetom mogu raditi samo vrlo jednostavne ili slabo plaćene poslove. Takav pristup ne samo da umanjuje vrijednost i kompetencije pojedinca, već i povećava predrasude koje postoje u društvu. Poslodavci i birokratske barijere Drugi važan aspekt jest Zavoda za zapošljavanje s poslodavcima. Iako postoje poticaji za zapošljavanje osoba s invaliditetom, djelatnici Zavoda često proaktivni u komunikaciji i povezivanju poslodavca s potencijalnim zaposlenicima (u ovom slučaju osobama s invaliditetom). Tako se stvara začarani krug: osobe s invaliditetom ostaju bez posla, a poslodavci bez kvalitetne informacije o povlasticama i podršci koju mogu dobiti.
Očekivanje djelatnika Zavoda za zapošljavanje da osobe s invaliditetom prihvate njihove ponude .
Osobe s invaliditetom vrlo često se suočavaju s situacijom da im djelatnici Zavoda za zapošljavanje nude poslove osim što su ponekad neprimjereni zbog njihovog invaliditeta vrlo često do takve situacije dolazi i iz razloga što nude poslove koji nisu dovoljno blizu mjesta stanovanja osobe s invaliditetom, nego ih se šalje na drugi dio grada, ili čak županije, ili još gora situacija kada osoba s invaliditetom dobije poziv od djelatnika Zavoda za zapošljavanje da se mora javiti u isti jer su „ dobili“ oglas za određeno radno mjesto koje bi osoba trebala prihvatiti do određenog roka i nakon toga im se moraju javiti jesu li prihvatili taj posao.
Ako ne mogu prihvatiti određeni vrlo često djelatnici Zavoda za zapošljavanje se ljute i znaju reći „ vi ne želite prihvatiti taj posao jer ste nesposobni“ ili slično, a ne vodeći pri tome računa da li osoba zbog svog invaliditeta može prihvatiti ponuđeni posao.
Za primjer ćemo uzeti osobu s invaliditetom koja ima problema s kretanjem, živi u Dubravi i može raditi samo uredske poslove. Navedena osoba od strane Zavoda za zapošljavanje dobila je ponudu da radi u tvrtki u Novom Zagrebu koja se bavi čišćenjem raznih objekata ,što naravno je neprimjereno i navedena osoba ne može prihvatiti taj posao zbog svojeg invaliditeta, a upravo to pojedini djelatnici Zavoda za zapošljavanje ne razumiju ili ne žele razumiju, jer im to nije u interesu, jer moraju osobi ponuditi „posao“ neovisno o tome hoće li ga moći osoba s invaliditetom prihvatiti ili ne.
Posljedice nerazumijevanja
Dugotrajna nezaposlenost osoba s invaliditetom dovodi do socijalne isključivosti ,financijske nesigurnosti i osjećaja manje vrijednosti. Osim toga država gubi značajan potencijal, jer ne iskorištava sposobnosti, znanja i vještine velikog djela populacije osoba s invaliditetom. Umjesto toga da budu aktivni sudionici tržišta rada mnogi ostaju prisiljeni na pasivno primanje socijalnih naknada, što je dugoročno nepovoljno za sve.
Iz svega navedenog možemo zaključiti da je vrijeme da se sustav zapošljavanja osoba s invaliditetom reformira u pravom smislu riječi. Ključna promjena mora započeti s dodatnom edukacijom djelatnika Zavoda za zapošljavanje, koji moraju razumjeti da svaka osoba s invaliditetom ima jedinstvene sposobnosti i potencijale. Samo tako će se moći osigurati pravedniji, učinkovitiji i humaniji pristup tržištu rada.
U društvu koje teži jednakosti i uključivosti , nedopustivo je da osobe s invaliditetom ostaju bez prilike samo zbog nerazumijevanja onih koji bi trebali biti njihova prva podrška. Kada se promijeni pristup na razini institucija, promijenit će se i stavovi poslodavaca i šire zajednice, a tek tada ćemo moći reći da smo zaista napravili korak prema društvu jednakih mogućnosti.