Ovim člankom se želimo osvrnuti na veliki nedostatak stručnog osoblja za osobe s invaliditetom koje su od velikog značaja za njihov kvalitetan život .
Na samom početku prisjetiti ćemo se statističkih podataka o broju osoba s invaliditetom kojih u Hrvatskoj prema zadnjim podatcima registra osoba s invaliditetom ima 653 577 osobe. Gledano prema kategorijama invaliditeta maj više je osoba s višestrukim oštećenjima njih 203,396 osoba , potom slijede osobe s oštećenjima lokomotornog sustava 186,834 osobe , 181 259 osoba s oštećenjem organa , organskih sustava , nasljednih bolesti , prirođenih anomalija te rijetkih bolesti. Od ostalih oštećenja koja uzrokuju invaliditet 156,228 osoba ima mentalna oštećenja te 116,152 oštećenja živčanog sustava.
Većina spomenutih kategorija osoba s invaliditetom podršku za kvalitetan život i uključivanje u društvo ostvaruju kroz članstva u udrugama civilnog društva a kojih prema podatcima vladinog ureda za udruge u Hrvatskoj ima 34 800 udruga, od kojih 1 894 obavljaju djelatnost socijalne zaštite, 1587 djelatnost zdravstvene zaštite te 598 djelatnost zaštite prava. Ovisno o prirodi invaliditeta osoba se upisuju u udruge koje bi im u načelima trebale kroz svoj rad i programe pružiti sve oblike podrške i zaštite njihovih prava. Osobama s invaliditetom uz svu podršku i potporu za kvalitetan život i uključivanje u društvo od velikog su značaja osobni asistenti, vidjevši pratioci , tumači znakovnog jezika te neizostavna psihološka pomoć. O osobnim asistentima , videčim pratiteljima i tumačima znakovnog jezika smo pisali u posebnim člancima tako da ćemo ovdje malo više progovoriti o nedostatku kvalitetne psihosocijalne pomoći osobama s invaliditetom.
Neke udruge civilnog društva pružaju psihološku pomoć svojim članovima kao i druge vidove pomoći u svrhu što kvalitetnijeg uključivanja osoba s invaliditetom u društvo dok neke udruge tu pomoć ne pružaju te su njihovi članovi / članice zakinuti za to veoma važno pravo zbog čega su primorani psihološku pomoć i podršku potražiti u klinikama , psihijatrijskim bolnicama ili psihološkim društvima koja ne rijetko nisu upoznata sa teškoćama pojedinca . Svega nekoliko udruga i društava pruža psihosocijalnu pomoć osobama s invaliditetom neke od njih su ; UPI – udruga za promicanje inkluzije ,Udruga za promicanje istih mogućnosti , Centar za rehabilitaciju Zagreb te drugi . Većina udruga i društava radi na volonterskom principu ili kroz suradnju sa veleučilištima , malo njih ima stalno zaposlen tim podrške osobama s invaliditetom.
Članak možemo zaključiti kako su osobe s invaliditetom zakinute za svoja prava na kvalitetan život zbog nedostatka stručnog osoblja koje bi radeći sa njima to pravo i ostvarili . Slijepoj i slabovidnoj osobi osobni asistent predstavlja sigurnost i ravnopravno uključivanje u društvo isto vrijedi i za videće pratioce i tumače znakovnog jezika . Nedostatak stručnog osoblja za osobe s invaliditetom leži u nedostatku stručnog osoblja , dugom školovanju studenata kao i izuzetno niskim plaćama koje primaju za svoj rad .