NEDOSTATAK STRUČNOG KADRA U SVIM SEGMETIMA DRUŠTVA I POSLJEDICE NA KVALITETU ŽIVOTA OSOBA S INVALIDITETOM
U vremenu kada društvo sve glasnije zagovara inkluziju, jednakost i dostupnost usluga za sve građane, jedan problem ostaje uporno zanemaren – kronični nedostatak stručnog kadra u ključnim sektorima koji direktno utječu na kvalitetu života osoba s invaliditetom. Ova tiha kriza ne samo da usporava napredak inkluzivnih politika, već svakodnevno ugrožava osnovna prava i dostojanstvo tisuća ljudi.
Obrazovanje: Prvi korak ka jednakosti
Obrazovanje je temelj za osobni razvoj, zapošljavanje i društvenu integraciju. No, kada nedostaje stručni kadar, djeca s teškoćama u razvoju i mladi s invaliditetom ostaju bez adekvatne podrške.
Posljedice:
- Neadekvatna podrška u inkluzivnim razredima
- Ograničen pristup terapijama i dijagnostici
- Smanjena obrazovna postignuća i motivacija
Razlozi nedostatka:
- Niska primanja i status stručnjaka (logopeda, rehabilitatora, asistenta)
- Ograničene kvote na fakultetima za defektologiju i srodne struke
- Nedovoljna edukacija nastavnika za inkluzivni rad
- Zapošljavanje asistenta kroz projekte, a ne sustav
Učitelji često nemaju dovoljno znanja ni resursa za individualizirani pristup, a asistenti u nastavi, koji su ključni za podršku, zapošljavaju se privremeno i bez stabilnosti. Rezultat? Djeca s invaliditetom ne dobivaju jednake šanse za obrazovanje, što dugoročno utječe na njihovu zapošljivost i samostalnost.
Zdravstvo: Pravo na dostupnu i kvalitetnu skrb
Zdravstveni sustav mora biti oslonac, a ne prepreka. No, nedostatak stručnjaka u rehabilitaciji, dijagnostici i terapiji dovodi do ozbiljnih posljedica.
Posljedice:
- Dugačke liste čekanja
- Nedostupnost usluga u manjim sredinama
- Gubitak funkcionalnosti i pogoršanje stanja
Razlozi nedostatka:
- Odlazak stručnjaka u inozemstvo zbog boljih uvjeta
- Preopterećenost postojećeg kadra
- Nedovoljna ulaganja u specijalizirane službe
- Slaba povezanost između primarne i specijalističke skrbi
Fizioterapeuti, radni terapeuti, ortopedi i psihijatri su preopterećeni, a mobilni timovi gotovo ne postoje. Osobe s invaliditetom koje žive u ruralnim područjima često moraju putovati satima do najbližeg stručnjaka, što dodatno otežava pristup osnovnoj skrbi.
Socijalna skrb: Sustav koji puca po šavovima
Socijalna skrb bi trebala biti štit za najranjivije, no u stvarnosti često izostaje. Nedostatak socijalnih radnika, savjetnika i stručnjaka za zapošljavanje dovodi do toga da osobe s invaliditetom ostaju bez informacija, podrške i prava.
Posljedice:
- Ovisnost o obitelji i neformalnoj skrbi
- Neinformiranost o pravima i mogućnostima
- Slaba integracija u zajednicu
Razlozi nedostatka:
- Niska atraktivnost zanimanja u socijalnoj skrbi
- Administrativno opterećenje stručnjaka
- Nedostatak specijaliziranih edukacija za rad s osobama s invaliditetom
- Nepostojanje lokalnih timova za podršku
Individualni planovi podrške rijetko se izrađuju ili ostaju mrtvo slovo na papiru, a centri za socijalnu skrb su preopterećeni i nedovoljno dostupni. Bez funkcionalne socijalne skrbi, osobe s invaliditetom ostaju izolirane i bez mogućnosti za aktivno sudjelovanje u društvu.
Javne politike: Kad zakoni ne žive na terenu
Zakoni i strategije često zvuče obećavajuće, ali njihova provedba ovisi o ljudima – stručnjacima koji ih mogu pretočiti u praksu. Bez njih, inkluzivne mjere ostaju deklarativne, a osobe s invaliditetom prepuštene same sebi.
Posljedice:
- Nepristupačni javni prostori
- Diskriminacija u kontaktu s institucijama
- Zanemarivanje potreba osoba s invaliditetom u planiranju
Razlozi nedostatka:
- Nedostatak edukacije o pristupačnosti među projektantima i urbanistima
- Slaba zastupljenost osoba s invaliditetom u tijelima odlučivanja
- Nedovoljna provedba zakonskih obveza o zapošljavanju osoba s invaliditetom
- Nepostojanje sustavnog praćenja provedbe inkluzivnih politika
Bez stručne provedbe, zakoni ne mogu osigurati stvarnu jednakost – samo deklarativnu. Pristupačnost se često svodi na formalnost, a ne na stvarnu funkcionalnost prostora i usluga.
Što možemo učiniti?
Rješenja postoje, ali zahtijevaju sustavnu promjenu:
- Sustavno ulaganje u obrazovanje i zapošljavanje stručnjaka
- Jačanje lokalnih zajednica kroz mobilne timove i decentralizaciju usluga
- Uključivanje osoba s invaliditetom u procese donošenja odluka
- Stabilno financiranje asistentskih i podržavajućih usluga
- Promicanje stručnih zanimanja kroz stipendije, kampanje i bolje radne uvjete
Nedostatak stručnog kadra nije samo brojka u statistici – to je svakodnevna prepreka za tisuće osoba s invaliditetom koje žele živjeti dostojanstveno, obrazovati se, raditi i sudjelovati u društvu. Vrijeme je da ovu krizu prestanemo ignorirati i počnemo graditi sustav koji ne ostavlja nikoga iza sebe.Ako želiš, mogu dodati i vizualne prijedloge za objavu na društvenim mrežama, infografiku za članak ili poziv na akciju za čitatelje. Želiš li da članak završimo s konkretnim apelom prema institucijama ili javnosti?