
Socijalni radnici imaju ključnu ulogu u životima osoba s invaliditetom, djece s teškoćama u razvoju i osoba s posebnim potrebama. Oni ne samo da pružaju savjetovanje i podršku, već i osiguravaju pristup zakonima i pravima, uključujući zdravstvenu zaštitu, obrazovanje, socijalne usluge i integraciju u zajednicu. Njihova prisutnost često čini razliku između marginalizacije i aktivnog uključivanja u društvo.
Nažalost, u mnogim sredinama nedostatak socijalnih radnika predstavlja ozbiljan problem. Preopterećenost postojećeg kadra dovodi do kašnjenja u pružanju pomoći, nedostatka individualiziranih planova podrške i ograničenog praćenja osoba s posebnim potrebama, uključujući djecu s teškoćama u razvoju. Obitelji i skrbnici često ostaju bez potrebnih informacija i potpore za ostvarivanje prava koja im pripadaju.
Posljedice ovog nedostatka su višestruke:
Smanjena dostupnost usluga: Potrebe djece s teškoćama u razvoju i osoba s posebnim potrebama često ne mogu biti pravovremeno zadovoljene.
Ograničen pristup pravima: Bez adekvatne podrške mnogi ne ostvaruju pravo na rehabilitaciju, obrazovanje, financijsku pomoć ili inkluzivne programe.
Povećana socijalna isključenost: Nedostatak stručne podrške vodi do osjećaja izolacije, frustracije i nemoći kod osoba s invaliditetom i njihovih obitelji.
Socijalni radnici su most između sustava i osoba kojima su potrebne usluge. Njihov rad omogućuje ostvarenje prava, uključivanje u zajednicu i osnaživanje samostalnosti, što direktno utječe na kvalitetu života. Investiranje u ovaj sektor, povećanje broja socijalnih radnika i njihova kontinuirana edukacija ključni su za izgradnju društva koje stvarno uključuje svakog pojedinca.
Nedostatak socijalnih radnika ne utječe samo na sustav – on direktno oblikuje svakodnevni život osoba s invaliditetom, djece s teškoćama u razvoju i osoba s posebnim potrebama. Osiguravanjem dovoljnog broja kvalificiranih stručnjaka i kvalitetne podrške možemo omogućiti stvarnu inkluziju i poštivanje prava svih osoba.