NEDOSTATAK OSOBLJA I OPREME HITNE MEDICINSKE POMOĆI - UTJECAJ NA KVALITETNU ZDRAVSTVENU SKRB

                                        Uvod

 *Kad sekunde odlučuju, sustav ne smije zakazati

U kriznim trenucima – srčani udar, prometna nesreća, moždani udar – hitna medicinska pomoć (HMP) je prva linija obrane. No, što se događa kada ta linija postane tanka, krhka i neodrživa? U mnogim dijelovima Hrvatske, ali i šire regije, HMP se suočava s ozbiljnim izazovima: kroničnim nedostatkom osoblja, zastarjelom opremom i neujednačenom dostupnošću. Posljedice nisu samo organizacijske – one su ljudske, bolne i ponekad – smrtonosne.

*Kadra nema dovoljno – a oni koji ostaju, izgaraju

Preopterećenost timova:  Mnogi timovi HMP-a rade s minimalnim brojem članova, često bez liječnika, što dovodi do smanjenja kvalitete skrbi i povećanja rizika od pogrešaka. Sindrom sagorijevanja:  Dugotrajne smjene, emocionalni stres i fizička iscrpljenost dovode do sve češćeg napuštanja struke.                                                                  

Neravnomjerna raspodjela: Ruralna i otočna područja posebno su pogođena – ondje HMP često funkcionira s jednim timom za cijelu županiju.

*Oprema koja ne spašava – jer je nema ili ne radi 

Zastarjela vozila: Mnogi sanitetski i reanimacijski kombiji premašili su tehničke i sigurnosne standarde.         

Nedostatak ključne opreme: Defibrilatori, respiratori, EKG uređaji – često ih nema dovoljno ili su neispravni. 

Neujednačena opremljenost: Dok neki gradovi imaju moderne dispečerske centre i opremljene timove, drugi ovise o improvizaciji i dobroj volji.

*Posljedice -  Nejednakost, nesigurnost i gubitak povjerenja 

Građani nisu jednako zaštićeni: Pravo na hitnu pomoć ne smije ovisiti o poštanskom broju. No, u praksi – ovisi.             

Dulje vrijeme dolaska: U nekim regijama, dolazak HMP-a traje i više od 30 minuta – što je izvan svih medicinskih standarda.                                                                               

Povećana smrtnost i invaliditet: Kašnjenje u intervenciji može značiti razliku između života i smrti, između potpunog oporavka i trajnog invaliditeta.

*Perspektiva ljudskih prava - Zdravstvena skrb kao temeljno pravo.

Prema Ustavu Republike Hrvatske i međunarodnim konvencijama, pravo na zdravstvenu zaštitu je univerzalno. No, kada sustav HMP-a ne može odgovoriti na potrebe građana, to pravo postaje prazno slovo na papiru. Posebno su pogođene ranjive skupine: starije osobe, osobe s invaliditetom, djeca i stanovnici udaljenih područja.

*Što se može (i mora) učiniti?

Strateško ulaganje u kadrove: 

Povećanje plaća, bolje radne uvjete i edukaciju treba promatrati kao ulaganje u sigurnost građana, a ne kao trošak.

Modernizacija opreme i vozila: 

Korištenje EU fondova i nacionalnih sredstava za obnovu voznog parka i medicinske opreme mora biti prioritet. 

Decentralizacija i digitalizacija: 

Uvođenje pametnih sustava za dispečiranje i jačanje lokalnih kapaciteta može smanjiti razlike među regijama. 

Transparentnost i odgovornost: 

Građani imaju pravo znati koliko su zaštićeni – i tko je odgovoran kada nisu.

                                       Zaključak 

*Vrijeme je za sustav koji spašava – svugdje i svakome Hitna medicinska pomoć nije luksuz, već temeljna potreba svakog društva. Nedostatak osoblja i opreme nije samo tehnički problem – to je pitanje jednakosti, dostojanstva i prava na život. 

Ako želimo društvo bez granica, moramo osigurati da granice ne postoje ni u dostupnosti hitne pomoći. Jer kad je život u pitanju – svi moramo imati jednaku šansu.