1 min čitanja
NASILJE NAD OSOBAMA S INVALIDITETOM

Definicija nasilja:

Nasilje predstavlja zloupotrebu sile kojom se nanose povrede osobama ili uništava njihova imovina. To je odnos između dve strane gde jedna strana upotrebljava silu kako bi uticala na drugu stranu. Uzroci nasilja često su kompleksni i ne mogu se pripisati jednom faktoru, kao što je izbor društva i zabave ili socijalno okruženje. Kao što nam je poznato viktimizacija je oblik diskriminacije i proces nastanka određenog stanja kod osoba koje postaju žrtve posredstvom određenog ljudskog delovanja.

Kao što nam je poznato viktimizacija je oblik diskriminacije i proces nastanka određenog stanja kod osoba koje postaju žrtve posredstvom određenog ljudskog delovanja. Te tako invaliditet može biti faktor diskiminacije usled povećane zavisti od pomoći drugih, vrste invaliditeta, pola i dobi žrtve, uskraćivanja ljudskih prava, što dovodi do osećanja nemoći kod OSI, smanjen rizik od otkrivanja podstiče nasilje, teškoće dokazivanja, socijalna i društvena izolacija OSI pogoduju pojavi nasilja. Predrasude o invalidnosti, nedostatak informacija o efikasnim načinima borbe protiv konkretnih vidova nasilja, ekonomska i svaka druga zavist žrtve od nasilnika, povećan rizik od institucionalnog zbrinjavanja.

Zaštitni faktor koji doprinosi smanjenju nasilja jeste socijalna inkluzija OSI koja počinje prihvatanjem različitosti. Tako se prevazilaze predrasude, anulira loša komunikacija, a svet ide ka prosperitetu. Oblici diskiminacije sa aspekta zakonske regulative. 

1. Oblici diskiminacije sa aspekta zakonske regulative

Zakon o sprečavanju diskriminacije osoba sa invaliditetom, prepoznaje posrednu i neposrednu diskiminaciju kao i povredu načela jednakih prava i obaveza.             

Neposredna diskriminacija postoji ukoliko se lice ili grupa nađe u situaciji da usled svog invaliditeta,budeu nepovoljnijem položaju na osnovu primene određenog akta ili radnje.

Posredna diskriminacija postoji ako se diskriminisani, zbog njegove invalidnosti, stavlja u nepovoljniji položaj donošenjem akta ili preduzimanjem radnje koja je prividno zasnovana na načelu jednakosti i nediskriminacije, osim ako je taj akt ili radnja opravdana zakonitim ciljem, a sredstva za postizanje tog cilja su primerena i nužna.

Diskriminacija postoji i u slučaju:

ako se prema diskriminisanom postupa gore nego što se postupa ili bi se postupalo premadrugome, isključivo ili uglavnom zbog toga što je diskriminisani tražio, odnosno namerava datraži pravnu zaštitu od diskriminacije ili zbog toga što je ponudio ili namerava da ponudidokaže o diskriminatorskom postupanju. 

ako se prema diskriminisanom očigledno ponižavajuće postupa, isključivo ili uglavnom zbog njegove invalidnosti. Diskriminacijom se smatra i pozivanje i navođenje na diskriminaciju i pomaganje u diskriminatorskom postupanju. 

Temu obradila članak pripremila Milica Mijatović, master pravnik. Regionalna savetnica tima „ OSI Hrvatska“

komentari
* E-adresa neće biti objavljena na web mjestu.