

Prava osoba s invaliditetom moraju biti jasna, dostupna i primjenjiva u svakodnevnom životu. Jedno od ključnih područja u kojemu se ostvaruje ravnopravnost i veća mobilnost upravo je mogućnost korištenja nacionalne i parkirne karte, dokumenta koji osigurava pristup prilagođenim parkirališnim mjestima i olakšava kretanje u zajednici. Ipak, mnogi i dalje nailaze na nedoumice: tko ima pravo na kartu, kako je ishoditi, što ona omogućava, a koje su česte prepreke? Ovaj vodič donosi sve odgovore na jednom mjestu.
1. Što je nacionalna i parkirna karta za osobe s invaliditetom?
Nacionalna i parkirna karta (u javnosti poznata i kao „invalidska parkirna“ ili Europska parkirna karta) službeni je dokument koji omogućuje: -korištenje posebno označenih parkirnih mjesta -parkiranje bez naknade na određenim javnim površinama -lakše kretanje unutar lokalne zajednice i u inozemstvu (karta je priznata u ostalim EU-državama ) Karta je vezana uz osobu, a ne uz vozilo. To znači da se može koristiti u bilo kojem vozilu u kojem se osoba s invaliditetom prevozi.
2. Tko ima pravo na nacionalnu/parkirnu kartu? Pravo ostvaruju osobe kojima je prema važećoj dokumentaciji utvrđen: -teži stupanj tjelesnog oštećenja, -teže pokretljivost ili smanjena mobilnost, - invaliditet koji značajno ograničava samostalno kretanje. Pravo mogu ostvariti i roditelji/njegovatelji djece s teškoćama i invaliditetom kada dijete redovito prevoze na terapije, školu, zdravstvene ustanove ili druge obaveze.
3. Gdje i kako se podnosi zahtjev? -
Zahtjev se podnosi u nadležnom uredu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO), osobno ili putem e-Građana, ovisno o mogućnostima sustava.
Potrebna dokumentacija najčešće uključuje: -liječničku dokumentaciju i nalaze o invaliditetu -rješenje o invaliditetu ili tjelesnom oštećenju -osobnu iskaznicu -fotografiju (format kao za osobnu iskaznicu) -ispunjeni obrazac zahtjeva U većini slučajeva, rješenje se izdaje u roku od nekoliko tjedana.
4. Prednosti i prava koje karta donosi Osoba s invaliditetom s ovom kartom, u pravilu, ima: # pravo na korištenje posebno označenih parkirnih mjesta. Ova mjesta su šira i smještena bliže ulazima u institucije, trgovine, zdravstvene ustanove i druge javne sadržaje. # mogućnost parkiranja bez naknade na određenim javnim površinama. Ovo ovisi o odluci lokalne samouprave, ali većina gradova omogućuje besplatno parkiranje uz istaknutu kartu. # korištenje karte u drugim državama EU. Budući da je riječ o standardiziranom europskom dokumentu, prepoznat je u većini država članica.
5. Najčešći problemi i prepreke u praksi Iako sustav postoji, mnogi korisnici nailaze na slične poteškoće: ! zloupotreba parkirnih mjesta Mnogi neopravdano koriste mjesta označena za OSI, što otežava pristup osobama koje ta mjesta stvarno trebaju. ! nejednaka pravila među gradovima Neki gradovi nude potpuno besplatno parkiranje, dok drugi ograničavaju lokacije ili vremena. ! zastarjela dokumentacija i dugi rokovi Ponekad je potrebno dodatno medicinsko vještačenje, što produžuje postupak. ! nedostatak edukacije i empatije Građani ponekad ne razumiju da invaliditet nije uvijek vidljiv, pa osobe s “nevidljivim” teškoćama nerijetko trpe neugodne komentare.
6. Kako poboljšati sustav?
Stručnjaci i udruge najčešće predlažu: - ujednačavanje pravila na državnoj razini - strožu kontrolu zloupotreba - brži administrativni postupak - jasnije informiranje građana i institucija - povećanje broja prilagođenih parkirnih mjera
Zašto je dostupnost ovih mjesta presudna? Pristup parkirnom mjestu za osobu s invaliditetom znači pristup: zdravlju poslu obrazovanju socijalnim uslugama mobilnosti i samostalnosti osjećaju sigurnosti i dostojanstva.
Kada su ta mjesta zauzeta, osoba s invaliditetom često nema alternativu.
Članak možemo zaključiti nacionalna i parkirna karta za osobe s invaliditetom, uz pravilno uređena i zaštićena parkirna mjesta, temelj su pristupačnosti u svakodnevnom životu. Sustav funkcionalno postoji, ali ga je moguće dodatno unaprijediti kroz ujednačena pravila, bolju kontrolu, povećanje broja mjesta i veću osviještenost građana.
Prava i potrebe osoba s invaliditetom nisu samo pitanje regulative — ona su pitanje dostojanstva, jednakosti i ljudskosti.