MOBILNOST OSOBA S INVALIDITETOM, PRIMJENA I OPIS ZAKONA O OSOBNOJ ASISTENCIJI
U ovom članku obratit ćemo pozornost na mobilnost osoba s invaliditetom (u daljnjem tekstu OSI), prisutnost arhitektonskih prepreka te osobnu asistenciju kao veoma važnu uslugu za osobe s invaliditetom te primjenu zakona o istoj.
Mobilnost podrazumijeva uključivanje OSI – a u svakodnevni život, odnosno kretanje u kući i izvan nje. Osobe s težim oblicima invaliditeta, posebice one koje su u invalidskim kolicima ili su pak slijepi i slabovidni svoje svakodnevne obveze koje su nama zdravima normalne ne mogu obavljati bez tuđe pomoć, stoga im je potrebna svakodnevna ili povremena pomoć osobnog asistenta.
Za potrebe ovog članka obratit ćemo pozornost na neprilagođenost prometnica ,objekata i javnog prijevoza. Spominjući neprilagođenost prometnica skrenut ćemo pozornost na nedostatak taktilnih staza koje su od velike važnosti za svakodnevno kretanje slijepih i slabovidnih osoba, uz taktilne staze također nedostaje semafora sa zvučnom signalizacijom koja je također od velikog značaja za slijepe i slabovidne osobe. Spominjući osobe u invalidskim kolicima ili s drugim oblicima pomagala zakretanje primjećuje se problem prelaska preko ceste zbog nedostatka spuštenog dijela nogostupa kao i neprilagođenog trajanja vremenskog trajanja izmjene signalizacije na semaforima.
Uočava se neprilagodba objekata u smislu nesmetanog pristupa javnim i drugim ustanovama te javnom prijevozu.
Iako postoji Pravilnik o pristupačnosti kojim se određuje primjena tehničkih rješenja u izgradnji građevina koje osobama s invaliditetom i s smanjenom pokretljivosti osiguravaju nesmetan pristup, kretanje, boravak i rad u prostoru i dalje se primjećuju nedostaci posebice u pristupu javnim institucijama.
Za primjer uzet ćemo osobu s oštećenjem vida kojoj je od prijeke potrebe pomoć druge osobe kako bi se kretala po gradu ili obavljala neke važne zadatke, no nažalost ima građana i građanki koji nisu skloni pomoći najčešće pravdajući se da su u gužvi ili s sličnim isprikama. Osobe s oštećenjem vida također imaju teškoća u korištenju javnog prijevoza gdje putnici ne žele ustupiti mjesto ili pak pomoći osobi prilikom ulaska ili izlaska iz javnog prijevoza.
Spominjući javne i kulturne institucije te javni prijevoz također se može primijetiti nespremnost djelatnika za pružanje pomoći osobama s invaliditetom, te arogantnost pojedinih djelatnika, stoga smo mišljenja kako bi trebalo uvesti edukaciju o ophođenju s osobama s invaliditetom.
Spominjući kulturni život osoba s invaliditetom mišljenja smo kako bi im trebala biti dostupna u svrhu obogaćivanja života i opće kulture, no i ovdje se primjećuju nedostaci posebice kada govorimo o prilagodbi prostora i prilaza istima, te prilagodbi sadržaja. Kino projekcije i kazališne predstave trebale bi biti prilagođene osobama s oštećenjem vida i sluha u vidu titlova ili narativnih ili drugih oblika opisa sadržaja.
Kako bi se osobama s invaliditetom olakšao i oplemenio svakodnevni život od velikog su značaja osobni asistenti o kojima ćemo u nastavku ovog članka.
Primjena i opis zakona o osobnoj asistenciji
Na samom početku ovog dijela članka nekoliko važnih statističkih podataka. U Hrvatskoj početkom ožujka 2025. godine evidentirano je ukupno 612612 osoba s invaliditetom. Prema izvješću ministra Marina Piletića stupanjem na snagu Zakona o osobnoj asistenciji iz 2023. godine broj korisnika usluge osobne asistencije porastao je sa 4070 na 14100 korisnika. Broj pružatelja navedene usluge povećao se sa 173na 688 pružatelja, spomenuto povećanje se odnosi na činjenicu kako uslugu osobne asistencije mogu pružati ustanove socijalne skrbi te vjerske zajednice.
Primjena osobne asistencije najčešće se u javnosti tumači kao pomoć u kretanju osobama s invaliditetom iako ona zapravo obuhvaća više usluga koje ćemo navesti i opisati u nastavku teksta.
Osobna asistencija - socijalna usluga kojom se osigurava pomoć i podrška osobama s invaliditetom prilikom obavljanja aktivnosti koje nisu u mogućnosti obavljati same zbog stupnja invaliditeta, te koje su joj svakodnevno potrebne (u kući i izvan nje, podrška u komunikaciji i primanju informacija) u svrhu veće samostalnosti, zaštite ljudskih prava i dostojanstva i uključivanja u društveni život, samim time i ravnopravnost s osobama bez invaliditeta.
Pravo na uslugu osobne asistencije ostvaruju osobe s težim oblikom invaliditeta ,osjetilnim i mentalnim teškoćama. Pravo na navedenu uslugu može se ostvariti u rasponu od 44 do 350 sati mjesečno što ovisi o potrebama korisnika. Osim usluge osobne asistencije dotaknut ćemo se videćih pratitelja, komunikacijskih posrednika te tumača znakovnog jezika.
Spominjući uslugu uslugu osobne asistencije za osobe s oštećenjem vida istu pružaju videći pratitelji u rasponu satnice od 10 do 60 mjesečno odnosno po potrebi korisnika .
Usluga videćeg pratitelja - pomoć u kretanju, obavljanju specijalističkih ili drugih pregleda, odlazak i sudjelovanje u raznim aktivnostima i događajima, a koji doprinose socijalnoj uključivosti slijepih i slabovidnih osoba u život zajednice.
Osobnu asistenciju za gluhe, nagluhe i gluho - slijepe osobe pružaju komunikacijski posrednici koji su ujedno i tumači hrvatskog znakovnog jezika. Spominjući uslugu komunikacijskog posrednika usluga je osigurana u rasponu satnice od 10 do 160sati mjesečno odnosno po potrebi korisnika.
Usluga osobne asistencije u svim navedenim oblicima je pomoć u kretanju i komunikaciji u svrhu obavljanja specijalističkih ili drugih pregleda, odlazak i sudjelovanje u raznim aktivnostima i događajima, a koje doprinose socijalnoj uključivosti slijepih i slabovidnih osoba u život zajednice.
Raspon cijena navedenih usluga određuje se slijedećim rasponom: osobni asistenti i videći pratitelji - 11 eura po satu, tumaći hrvatskog znakovnog jezika- 12,5 . eura po satu, te komunikacijski posrednici za gluhe, nagluhe i gluho - slijepe osobe -13,5 eura po satu.
Za ostvarivanje prava na spomenute usluge korisnici (osobe s invaliditetom) moraju podnijeti zahtjev nadležnom područnom uredu Hrvatskog Zavoda za socijalni rad uz svu liječničku dokumentaciju te nalaz i mišljenje zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom kojim se određuje satnica osobne asistencije. Komisija u suradnji s korisnikom odnosno njegovim zakonskim skrbnikom izrađuje listu potreba koje će biti obuhvaćene navedenim uslugama. Konačna lista se šalje nadležnom Zavodu za socijalni rad.
Kandidati koji žele postati osobni asistenti mogu biti osobe s navršenih 18 godina ,trebaju posjedovati uvjerenje o psihofizičkom zdravlju, potvrdu o nekažnjavanju te važeću vozačku dozvolu B kategorije.
Kandidati koji pružaju bilo koju od navedenih usluga osobne asistencije imaju zakonsku obvezu čuvanja poslovne tajne pod čime se podrazumijeva da javno ne iznose podatke o korisniku, njegovim bolestima (invaliditetu), potrebama, obiteljskom ili imovinskom stanju, osim u koliku su korisniku ugrožena njegova prava, sloboda ili je žrtva nekog oblika nasilja.
U slučajevima da su korisniku ugrožena njegova ljudska prava, dostojanstvo ili sloboda osobni asistent je dužan o tome obavijestiti nadležni zavod za socijalni rad.
Ovim člankom želimo skrenuti pozornost javnosti na uvažavanje osoba s invaliditetom, njihovih potreba te pozvati kvalitetnu suradnju između pružatelja navedenih usluga u svrhu što kvalitetnijeg života osoba s invaliditetom.