MENTALNO ZDRAVLJE MEDIJSKIH DJELATINIKA – VAŽAN PREDUVJET ZA KVALITETAN I PROFESIONALAN RAD S OSOBAMA S INVALIDIETTOM

U ovom članku govorit ćemo o važnosti mentalnog zdravlja medijskih djelatnika kao jednom od važnih uvjeta za njihov kvalitetan i profesionalan rad te zašto nepravilna briga o njihovom mentalnom zdravlju može utjecati na kvalitetu njihovog rada.

U suvremenom društvu mediji imaju snažnu ulogu u oblikovanju stavova, vrijednosti i percepcije javnosti.      Način na koji se govori o određenim skupinama – prije svega o osobama s invaliditetom – izravno može utjecati na njihovu društvenu uključenost ,samopouzdanje i mogućnosti za ravnopravno sudjelovanje u zajednici.                            Medijski djelatnici – novinari, urednici, voditelji, producenti i komunikacijski stručnjaci – nisu samo prenositelji određenih informacija, već i stvaratelji društvene slike stvarnosti.

U tom kontekstu, mentalno zdravlje medijskih djelatnika postaje izuzetno važan, ali vrlo često i zanemaren čimbenik. Stres, pritisci rokova, izloženost negativnim sadržajima na društvenim mrežama, senzacionalizmu i emocionalno zahtjevnim temama mogu ozbiljno narušiti njihovu psihološku ravnotežu. Kada takvo opterećenje ostane neprepoznato ili neadresirano, ono se nažalost može odraziti i na kvalitetu izvještavanja, osobito kada je riječ o osjetljivim skupinama društva kao što su osobe s invaliditetom.

Kvalitetno, etično i empatično izvještavanje o osobama s invaliditetom zahtjeva ne samo profesionalna znanja, već i emocionalnu stabilnost, razvijenu empatiju i visoku razinu samosvijesti. Mentalno zdrav novinar ili urednik lakše će prepoznati vlastite predrasude, izbjeći stereotipe i pristupiti sugovornicima s poštovanjem i razumijevanjem.

Mentalno zdravlje kao temelj profesionalne odgovornosti

Medijski rad spada među najstresnije profesije današnjice. Kontinuirana izloženost ,krizama, ljudskim tragedijama, nepravdama i konfliktima, uz istodobni pritisak brzine, gledanosti i konkurencije, stvara okruženje u kojem su izgaranje, anksioznost i depresija sve češći problemi.             U takvom stanju psihičke iscrpljenosti dolazi do pada koncentracije, smanjene osjetljivosti za druge i povećane sklonosti pojednostavljivanju složenih tema.

Kada medijski djelatnik radi s osobama s invaliditetom, posljedice lošeg mentalnog zdravlja postaju još izraženije. Umoran, emocionalno iscrpljen ili ciničan novinar može nesvjesno posegnuti za nekim oblikom neprimjerenog ponašanja, što može utjecati na kvalitetu samog sadržaja. Umjesto da osobu s invaliditetom prikaže kao ravnopravnog člana društva s vlastitim iskustvima, interesima i kompetencijama ,može se svesti na „ žrtvu“, „ heroja“ ili „ problem“.

Mentalno stabilan, uravnotežen i zdrav profesionalac sposoban je pristupiti temama sviše nijansi. On može slušati, postavljati pitanja bez predrasuda i stvarati prostor u kojem se osobe s invaliditetom osjećaju sigurno i poštovano.   Takav pristup ne proizlazi iz edukacije, već iz emocionalne dostupnosti i psihološke prisutnosti.

Empatija, etika i psihološka dobrobit

Empatija je ključna komponenta kvalitetnog medijskog rada, osobito u interakciji s ranjivim skupinama društva. Međutim, empatija se ne može održavati ako je osoba konstantno emocionalno iscrpljena. Dugotrajna izloženost stresu dovodi do tzv. emocionalne otupljenosti, kada se pojedinac štiti tako da smanjuje vlastitu osjetljivost. U novinarstvu to može rezultirati hladnim, distanciranim ili neosjetljivim izvještavanjem.

Rad s osobama s invaliditetom često uključuje teme diskriminacije, socijalne isključenosti, zdravstvenih izazova i borbe za vlastita prava. To su vrlo često emocionalne priče koje zahtijevaju pažljivo, dostojanstveno i odgovorno obrađivanje istih. Samo medijski djelatnik koji je u kontaktu sa svojim emocijama i ima razvijene strategije nošenja sa stresom može održati potrebnu razinu etičnosti i ljudskosti.

Psihološka dobrobit, također utječe na profesionalnu etiku. Osoba koja je pod stalnim pritiskom i nema podršku može biti sklonija kompromisima, površnosti ili senzacionalizmu kao bi „ olakšala“ vlastiti posao. Nasuprot tome, medijski djelatnik koji ima dobru mentalnu podršku i osjeća se sigurno u svom radnom okruženju lakše će ustrajati na dostojanstvenom prikazivanju osoba s invaliditetom, čak i kada to nije najbrži ili „ najatraktivniji“ put.

Utjecaj mentalnog zdravlja na javnu percepciju invaliditeta

Način na koji mediji prikazuju osobe s invaliditetom snažno oblikuje stavove društva. Ako su ti prikazi vođeni neznanjem, umorom ili emocionalnom iscrpljenošću autora, često rezultiraju stereotipima: osobe s invaliditetom prikazuju se kao pasivne, ovisne, tragične ili, s druge strane kao „ nadljudske heroje“. Obje krajnosti oduzimaju im stvarnu ljudskost.

Mentalno zdrav medijski djelatnik sposoban je prepoznati kompleksnost ljudskih iskustava. On ili ona će dati prostor osobama s invaliditetom da govore vlastitim glasom, bez nametnutih narativa. Takav pristup doprinosi realističnoj, pravednijoj uključivanoj  slici društva.

Osim toga, kvalitetno mentalno zdravlje omogućuje veću otvorenost za učenje. Medijski profesionalci koji nisu preopterećeni lakše će prihvatiti nove informacije o pristupačnosti, jeziku koji se koristi, ili o društvenom modelu invaliditeta. Time se kontinuirano podiže razina profesionalnosti i društvene odgovornosti.

Iz svega navedenog možemo zaključiti da mentalno zdravlje medijskih djelatnika nije privatna ili sporedna tema – ono treba biti ključan javni interes. Kvalitetna informacija, način na koji se oblikuju društveni narativi i razina poštovanja prema ranjivim skupinama društva izravno ovise o psihološkoj dobrobiti onih koji te poruke stvaraju.

Kada je riječ o osobama s invaliditetom, taj odnos postaje još osjetljiviji. Samo medijski profesionalci koji su mentalno stabilni, emocionalni prisutni i podržani u svom radu mogu izvještavati na način koji je istinit, etičan i osnažujući. Ulaganje u mentalno zdravlje mentalno zdravlje novinara i drugih medijskih djelatnika stoga nije ine smije biti luksuz, već je nužan preduvjet za izgradnju uključivog , informiranog i pravednog društva.

Briga o mentalnom zdravlju medijskih djelatnika istodobno je i briga o dostojanstvu svih onih o kojima oni izvještavaju – a posebno onih čiji se glasovi prečesto ili uopćene čuju dovoljno jasno, a to su nažalost osobe s invaliditetom.