MEDIJI – PROZOR U SVIJET OSVJEŠTAVANJA JAVNOSTI O PRAVIMA,MOGUĆNOSTIMA I POTREBAMA DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU I OSOBA S INVALIDITETOM

Nakon članka na temu Osobe s invaliditetom i mediji u kojem smo govorili zastupljenosti osoba s invaliditetom u medijima bilo kroz razne emisije, novinske članke i slične sadržaje u ovom članku ćemo opisati ulogu medija u osvješćivanju javnosti o pravima, mogućnostima i potrebama djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom, jer se kroz medije osvješćuje javnost i društvo u cjelini o važnosti podrške djeci s teškoćama u razvoju u ostvarivanju njihovih temeljnih prava i u poboljšanju kvalitete njihova života.

U suvremenom društvu mediji imaju iznimno važnu ulogu u oblikovanju javnog mijenja, poticanju promjena i razvijanju empatije među građanima. Jedna od tema koja zahtjeva osjetljiv, odgovoran medijski pristup je upravo položaj osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju. Kroz informiranje, organizaciju raznih vrsta edukacija, prikazivanje pozitivnih primjera osoba s invaliditetom u svim aspektima života, isto tako mediji mogu postati snažan pokretač inkluzije te pridonijeti boljem razumijevanju potreba, prava i mogućnosti svih skupina društva.

Mnoga društva još uvijek nose teret stereotipa, a nerijetko i neinformiranost o svakodnevnim izazovima i potencijalima djece i odraslih s invaliditetom. Upravo zato medijski sadržaji mogu poslužiti kao „ prozor u svijet“ koji osvjetljava teme koje inače ostaju skrivene i neprepoznate.

Uloga medija u u borbi protiv stereotipa i predrasuda      Mediji imaju moć razbijanja dugogodišnjih predrasuda koje prikazuju osobe s invaliditetom ili djecu s teškoćama u razvoju kroz prizmu sažaljenja, bespomoćnosti ili ograničenja. Ako se teme obrađuju isključivo senzacionalistički ili isključivo kroz negativne priče, onda javnost stvara iskrivljenu sliku o osobama s invaliditetom i njihovim pravima, mogućnostima i potrebama.

Odgovoran medijski pristup umjesto toga naglašava:             1. individualne sposobnosti i talente                                           2. uspjehe i primjere dobre prakse                                             3. mogućnosti, a ne ograničenja                                              4. potrebu za ravnopravnim sudjelovanjem u društvu      Kada mediji prikazuju djecu i odrasle s invaliditetom kao aktivne članove zajednice ,koji stvaraju, rade, uče i doprinose, oni potiču društvo da mijenja svoj način razmišljanja – od sažaljenja prema poštovanju.

Mediji kao alat za edukaciju i informacije Informiranost se danas smatra kao temelj inkluzije. Kroz medijske sadržaje široka  javnost može naučiti više o:
1. pravima osoba s invaliditetom (npr. o inkluzivnom obrazovanju, podršci u zajednici…)                                          2. vrstama podrške i uslugama koje postoje na lokalnoj i nacionalnoj razini                                                                       3. važnosti rane intervencije za djecu s teškoćama u razvoju 4. ulozi obitelji i zajednice u poticanju razvoja djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom                            5. mogućnostima zapošljavanja i prilagođenih radnih mjesta.

Kada su informacije jasne, pristupačne i točne, povećava se razumijevanje, smanjuje strah od nepoznatog i potiče aktivno djelovanje – od volontiranja do zagovaranja.

Vidljivost – privi korak prema ostvarivanju prava

Pravo na vidljivost jedno je od ključnih prava. Ako određene skupine nisu zastupljene u medijima, njihov glas postaje nečujan. Mediji upravo zato mogu dati platformu roditeljima, djeci, organizacijama i stručnjacima kako bi mogli govoriti o izazovima, ali isto tako i o rješenjima. Kroz reportaže, intervjue i druge vrste sadržaja ističu se priče koje inače ne bi imale prostora. Postaju vidljivi problemi kao što su nepristupačna infrastruktura, nedostatak logopeda, duge liste čekanja ili prepreke kod zapošljavanja. Iz same vidljivosti pokreće se razgovor, a razgovor o istima potiče društvene primjerne.

Etička odgovornost medija

U prikazivanju tema vezanih uz djecu s teškoćama u razvoju  i osobe s invaliditetom ,mediji moraju postupati pažljivo, poštujući dostojanstvo i privatnost svakog djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom i njegove obitelji. To uključuje izbjegavanje senzacionalizma, korištenje adekvatne terminologije i predstavljanje osobe, a ne invaliditet, jer se invaliditet smatra identitetom svake osobe. Dobar medijski sadržaj ne „ etiketira“, već prikazuje pojedinca i njegovo iskustvo na ravnopravan i uvažavajući način. Pozitivni primjeri – snaga inspiracije . Kada mediji ističu priče o uspjesima, inovacijama, sportskim postignućima ,umjetničkom stvaralaštvu ili tehnološkim pomagalima koja mijenjaju živote, oni ne samo da informiraju, nego i inspiriraju.                                                             Pozitivni primjeri:.                                                                       1. potiču djecu i odrasle da vjeruju u svoje mogućnosti.        2. ohrabruju roditelje                                                                   3. motiviraju institucije da unaprijede sustave podrške          4. stvaraju optimizam i potiču solidarnost.                            Takvi sadržaji grade društvo koje prepoznaje potencijale umjesto prepreka.

Iz svega navedenog možemo zaključiti da mediji imaju neizmjernu ulogu u stvaranja društva jednakih mogućnosti. Oni mogu biti ogledalo problema, ali i svjetionik koji
usmjerava prema rješenjima. Kroz odgovorno izvještavanje, edukaciju i pozitivan pristup, mediji doprinose rušenju barijera, jačanju svijesti i stvaranju inkluzivne zajednice u kojoj svako dijete s teškoćama u razvoju i svaka osoba s invaliditetom.

Kada su teme vezane uz teškoće u razvoju i invaliditet dio javnog sadržaja – ne samo povremeno, nego kontinuirano – tada društvo postaje osjetljivije, informiranje i spremnije  pružiti ruku podrške. Upravo zato mediji nisu samo promatrači, nego su važni partneri u izgradnji pravednijeg i humanijeg društva.