MAJČINSTVO I ŽENE S INVALIDITETOM : PREGLED IZAZOVA I POTREBA ZA SUSTAVNOM PODRŠKOM

Majčinstvo žena s invaliditetom u hrvatskom je društvu još uvijek tema o kojoj se rijetko govori, a često je opterećena predrasudama i stereotipima. Iako žene s invaliditetom imaju jednaka reproduktivna prava kao i ostale žene, u praksi se suočavaju s nizom prepreka koje otežavaju ili obeshrabruju ostvarenje majčinstva. Ovaj članak temelji se na istraživanju ‘Majčinstvo i žene s invaliditetom’, koje je provela udruga Roditelji u akciji– RODA tijekom 2015. i 2016. Članak daje pregled ključnih problema s kojima se žene s invaliditetom susreću tijekom trudnoće, porođaja i roditeljstva te ukazuje na potrebu razvoja sustavne društvene i institucionalne podrške.

Društvene predrasude i položaj žena s invaliditetom 

U hrvatskom društvu i dalje prevladava stav da je invaliditet nespojiv s majčinstvom. Žene s invaliditetom često se percipiraju kao osobe koje nisu sposobne brinuti se o sebi, a kamoli o djetetu. Takvi stavovi proizlaze iz neznanja i nedostatka vidljivosti majki s invaliditetom u javnom prostoru. Iako značajan broj žena s invaliditetom postaje majkama, njihova se iskustva rijetko uzimaju u obzir pri oblikovanju javnih politika. Pristupačnost ginekoloških usluga i univerzalni dizajn Pristupačnost ginekoloških ordinacija jedan je od ključnih preduvjeta za ostvarivanje prava žena s invaliditetom na reproduktivno zdravlje i majčinstvo. Kada govorimo o pristupačnosti, ne mislimo isključivo na fizički ulaz u zdravstvenu ustanovu, već na cjelokupno okruženje koje mora omogućiti samostalan, siguran i dostojanstven pristup zdravstvenoj skrbi. To uključuje ulaz u ustanovu bez stepenica i visokih pragova ,postojanje lifta ako se ambulanta nalazi na katu, kao i sanitarni čvor koji je dovoljno velik, opremljen pomagalima i funkcionalan u praksi. 

Posebnu važnost ima opremljenost same ginekološke ambulante. Prilagodljivi ginekološki stol koji se može spuštati i podizati, dovoljan prostor za pristup kolicima sa svih strana te mogućnost prisustva pratnje kada je potrebna, osnovni su preduvjeti kvalitetnog pregleda. Takva oprema ne služi isključivo ženama s invaliditetom, veću unapređuje kvalitetu zdravstvene skrbi za sve žene. U tom kontekstu posebno se ističe koncept univerzalnog dizajna.                            Univerzalni dizajn podrazumijeva planiranje i uređenje prostora na način da budu jednako dostupni i funkcionalni za sve korisnike, bez potrebe za naknadnim prilagodbama. Primjerice, jedan toalet prilagođen osobama s invaliditetom može koristiti svaka žena, jednako kao i
prilagodljivi ginekološki stol. Time se izbjegava stigmatizacija, a pristupačnost postaje standard, a ne iznimka. Važno je naglasiti da stupanj samostalnosti osobe s invaliditetom uvelike ovisi o tome koliko je okolina prilagođena njezinim potrebama. Što je manje arhitektonskih, komunikacijskih i organizacijskih barijera, to je manja ovisnost o pomoći drugih. Drugim riječima, invaliditet se često ne očituje u samoj osobi, već u preprekama koje joj društvo postavlja. Informiranost o pravima i dostupnost podrške. Jedan od ključnih problema s kojima se žene s invaliditetom suočavaju jest nedostatna informiranost o vlastitim pravima. Mnoge žene nisu upoznate s pravima iz područja reproduktivnog zdravlja, socijalne skrbi i roditeljstva. Informacije najčešće dobivaju putem interneta ili udruga civilnog društva, dok institucije rijetko preuzimaju aktivnu ulogu u informiranju i savjetovanju.

Prepreke ostvarenju majčinstva Financijske poteškoće i nesigurna egzistencija predstavljaju jednu od najvećih prepreka ostvarenju majčinstva.                                                    Uz financijske izazove, žene s invaliditetom često se suočavaju s nedostatnom i neprilagođenom zdravstvenom skrbi. Dodatni teret predstavljaju i medicinski potpomognute  oplodnje, koje mogu biti financijski zahtjevne i zdravstveno opterećujuće, što je osobito izazovno za žene koje već imaju dodatne zdravstvene ili socijalne poteškoće. Iskustva u zdravstvenom sustavu. Iskustva žena s invaliditetom u zdravstvenom sustavu izrazito su raznolika. Dok neke žene ističu profesionalnost i podršku zdravstvenog osoblja, druge navode primjere needuciranosti, nerazumijevanja i neprimjerenih komentara. Takvi primjeri dodatno otežavaju pristup pregledima i mogu obeshrabriti žene u ostvarivanju njihovih reproduktivnih prava. Uloga osobne asistencije i obiteljske podrške Osobna asistencija ima ključnu ulogu u svakodnevnom životu majki s invaliditetom. Unatoč tome, mali broj žena ima pristup osobnom asistentu zbog restriktivnih uvjeta, dugotrajnih postupaka i nedostatka dostupnih asistenata. U praksi se žene najčešće oslanjaju na pomoć partnera, roditelja ili šire obitelji, što dodatno opterećuje privatne odnose. 

Iskustva žena s invaliditetom jasno pokazuju da invaliditet sam po sebi nije prepreka kvalitetnom i odgovornom roditeljstvu. Ključni problem leži u nedostatku sustavne podrške, neprilagođenim institucionalnim rješenjima i prisutnim društvenim predrasudama. Zaključne preporuke:    razviti sustavan i koordiniran model podrške trudnicama i majkama s invaliditetom;                                                              osigurati fizičku i organizacijsku pristupačnost ginekoloških ordinacija prema načelima univerzalnog dizajna;  unaprijediti edukaciju zdravstvenih djelatnika o radu sa ženama s invaliditetom;                                                               poboljšati informiranost žena s invaliditetom o njihovim pravima;                                                                                        osigurati dostupnost osobne asistencije u razdoblju trudnoće i roditeljstva;                                                                   kontinuirano raditi na suzbijanju društvenih predrasuda o majčinstvu žena s invaliditetom.

Autor: Ana Galić, mag. iur., objavljeno: 16.12.2025.