
U ovom članku govorit ćemo u ljudskim pravima i njihovoj važnosti za osobe s invaliditetom. Objasnit ćemo pojam ljudskih prava i kako potaknuti sustav da promišlja kako primijeniti i ne ograničavati temeljna primjenu temeljnih prava koja pripadaju svim skupinama društva, pa tako i osobama s invaliditetom.
Ljudska prava predstavljaju skup temeljnih prava i sloboda koja pripadaju svakom čovjeku, neovisno o njegovoj nacionalnosti, jeziku, spolu, dobi, uvjerenjima ili njegovim sposobnostima. Ona su sastavni dio našeg dostojanstva i osiguravaju da svi ljudi imaju priliku živjeti ispunjen, siguran i aktivan život. Za osobe s invaliditetom ljudska prava imaju posebno važnu ulogu, jer se vrlo često suočavaju s fizičkim, društvenim i institucionalnim preprekama koje ograničavaju njihovo puno sudjelovanje u društvu.
Razumijevanje ljudskih prava i njihova primjena ključni su kako bismo mogli izgraditi inkluzivno društvo u kojem svatko može ostvariti svoj puni potencijal.
Međunarodni i nacionalni okvir zaštite prava osoba s invaliditetom . Osobe s invaliditetom zaštićene su nizom međunarodnih i nacionalnih dokumenata. Najznačajniji među njima je Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom (UN CRPD), koju je ratificirala i Republika Hrvatska. Ona naglašava da invaliditet nije samo medicinsko stanje, već rezultat interakcije između osobe i prepreka u društvu. To znači da je društvo dužno omogućiti pristupačnost, ukloniti diskriminaciju i stvarati uvjete za samostalan život svih građana, pa tako i osoba s invaliditetom. Na nacionalnoj razini, zakoni o suzbijanju diskriminacije, socijalnoj skrbi, o obrazovanju, radnim pravima i pristupačnosti dodatno bi trebali urediti položaj osoba s invaliditetom i obvezati institucije na djelovanje.
Pravo na dostojanstvo i ravnopravnost
Temeljno ljudsko pravo svake osobe je pravo na dostojanstvo. Osobe s invaliditetom često se suočavaju s predrasudama i stigmatizacijom koje ih marginaliziraju u društvu. Ravnopravnost ne znači samo jednak pristup pravima, nego i osiguravanje prilagodbi koje omogućuju stvarnu jednakost – primjerice pristupačne informacije , asistivnu tehnologiju, prilagođeno radno mjesto ili pristupačne javne prostore. Pravo na pristupačnost, pristupačnost nije luksuz, već nužan preduvjet za ostvarivanje drugih prava, što uključuje:
1. fizičku pristupačnost (rampe, dizala, taktilne staze)
2. digitalnu pristupačnost (prilagođene web stranice, titlovi, čitači ekrana)
3. komunikacijsku pristupačnost (znakovni jezik, jednostavan jezik)
Bez pristupačnosti, osobe s invaliditetom ne mogu sudjelovati obrazovanju, zapošljavanju, kulturi ni političkom životu, što samim time dovodi do pojavljivanja društvene isključenosti.
Pravo na obrazovanje - svi imaju pravo na obrazovanje koje je inkluzivno i dostojanstveno. To znači da škole i visoka učilišta trebaju prilagoditi svoje metode rada, osigurati asistente u nastavi, tehničku podršku i individualizirani pristup. Inkluzivno obrazovanje nije namijenjeno samo djeci s teškoćama u razvoju ili osobama s invaliditetom, nego i vršnjacima, jer isto potiče toleranciju, solidarnost i zajednički rast.
Pravo na rad i ekonomsku sigurnost
Pravo na rad omogućuje osobama s invaliditetom ekonomsku neovisnost i mogućnost uključivanja u društvo. U praksi, mnoge osobe s invaliditetom suočavaju se s ograničenim mogućnostima zapošljavanja, neprilagođenim radnim mjestima i diskriminacijom. Poslodavci su zakonski obvezni prilagoditi uvjete rada i ukloniti prepreke koje osobama s invaliditetom onemogućavaju obavljanje posla. Poticaji za zapošljavanje i primjeri dobre prakse jasno pokazuju da osobe s invaliditetom doprinose radnom okruženju jednako kvalitetno kao i drugi zaposlenici.
Pravo na neovisan život i uključivanje u zajednici.
Osobe s invaliditetom imaju pravo odlučivati o svom životu – gdje će živjeti, s kim će živjeti, koje će usluge koristiti. Podrška u zajednici, osobna asistencija i dostupnost javnih usluga ključne su za ostvarivanje ovog prava. Cilj nije samo briga nego osnaživanje ljudi da budu aktivni sudionici u svojoj zajednici.
Borba protiv diskriminacije i promjena društvenih stavova
Najveće prepreke često nisu fizičke, već društvene. Stereotipi, neinformiranost i negativni stavovi najčešće stvaraju nevidljive barijere. Primicanje prava osoba s invaliditetom podrazumijeva i čestu edukaciju javnosti – bilo kroz medije, škole ,kulturne događaje i jasne javne politike. Jednino društvo koje razumije različitosti može biti uistinu pravedno i uključivo.
Iz svega navedenog možemo zaključiti da ljudska prava nisu apstraktan pojam – ona su temelj svakodnevnog života i osiguravaju da svaka osoba, uključujući i osobe s invaliditetom može živjeti slobodno sigurno i dostojanstveno.
Poštovanje i zaštita tih prava preduvjet su za inkluzivno društvo u kojem siv imaju jednake mogućnosti.
Kada osigurano pristupačnost, obrazovanje, zapošljavanje i ravnopravnost, ne pomažemo samo osobama s invaliditetom – gradimo društvo koje cijeni raznolikost ,solidarnost i pravdu.
U konačnici, poštovanje ljudskih prava korist je svima jer jača našu zajednicu i doprinosi boljoj kvaliteti života za sve njezine članove.