LIŠAVANJE POSLOVNE SPOSOBNOSTI I SKRBNIŠTVO NAD ODRASLIM OSOBAMA
Postupku stavljanja punoljetne osobe pod skrbništvo i imenovanja joj skrbnika prethodi postupak lišenja poslovne sposobnosti koji je izvanparnični postupak koji se vodi pri općinskom sudu. Stoga u ovome članku govorimo o dvama institutima međusobno povezanima.
LIŠAVANJE POSLOVNE SPOSOBNOSTI
Za razliku od pravne sposobnosti koja postoji od rođenja, poslovna sposobnost označava sposobnost fizičke osobe da vlastitim izjavama volje stječe prava i preuzima obaveze, odnosno da samostalno i valjano sudjeluje u pravnom poretku. U okviru hrvatskog zakonodavstva osoba stječe poslovnu sposobnost punoljetnošću odnosno iznimno i prije punoljetnosti sklapanjem braka.
Pojedine osobe, zbog različitih okolnosti mogu biti spriječene u potpunosti štiti svoja prava i interese, bilo zato što ne razumiju značenje i posljedice vlastitih radnji, bilo što ne mogu samostalno postupati u pravnom prometu. Najčešći razlozi za to su duševne bolesti, intelektualne teškoće ili druge vrste invaliditeta. Radi zaštite prava, sigurnosti i dobrobiti takvih osoba, zakonodavac je uveo institut lišenja poslovne sposobnosti, kojim se omogućuje da se osoba u određenoj mjeri pravno zaštiti. Postupak lišenja poslovne sposobnosti, kao i institut skrbništva nad odraslim osobama, uređen je Obiteljskim zakonom(dalje u tekstu: ObZ).
Hrvatsko zakonodavstvo, prilikom tumačenja i primjene tih odredbi, dužno je svoje postupke uskladiti s odredbama i duhom Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom koja afirmira pristup utemeljen na pravima i jednakosti osoba s invaliditetom. Važeći ObZ poznaje institut djelomičnog i potpunog lišenja poslovne sposobnosti. Novelom iz prosinca 2023. godine (»Narodne novine«, broj: 156/23) u Zakon se uvodi mogućnost potpunog lišenja poslovne sposobnosti, ali pod točno propisanim uvjetima – osoba koja nije sposobna ostvariti smislen kontakt s drugom osobom i izraziti svoju volju (čl. 234. st. 2. ObZ-a).
Prije donošenja rješenja o lišenju poslovne sposobnosti sud će pribaviti stručno mišljenje vještaka odgovarajuće grane medicine o zdravstvenom stanju osobe za koju je pokrenut postupak lišenja poslovne sposobnosti i o utjecaju toga stanja na njezine sposobnosti zaštite svojega pojedinog prava ili skupine prava, ili na ugrožavanje prava i interesa drugih osoba (čl. 234. st. 3. ObZ-a).
Rješenjem o lišenju poslovne sposobnosti osobe sud će odrediti radnje i poslove koje osoba nije sposobna samostalno poduzeti (čl. 234. st. 4. ObZ-a).
Hrvatski zavod za socijalni rad (dalje u tekstu: HZSR) osobi za koju je pokrenut postupak radi lišenja poslovne sposobnosti imenuje posebnog skrbnika, osim ako je ta osoba ovlastila punomoćnika. Poseban skrbnik je osoba s položenim pravosudnim ispitom zaposlena u Centru za posebno skrbništvo iz čl. 544. ObZ-a. Ako je osoba u odnosu na koju se vodi postupak radi lišenja poslovne sposobnosti u obliku javnobilježničke isprave odredila osobu za koju želi da ju zastupa u postupku radi lišenja poslovne sposobnosti (anticipirana naredba), HZSR će tu osobu imenovati posebnim skrbnikom ako ispunjava ostale pretpostavke za imenovanje skrbnikom propisane tim Zakonom.
Postupak radi lišenja poslovne sposobnosti može pokrenuti sud po službenoj dužnosti, HZSR, bračni drug osobe prema kojoj se provodi postupak, njezini krvni srodnici u ravnoj lozi, a u pobočnoj lozi do drugog stupnja (čl. 296. ObZ-a).
Osobu u odnosu na koju se provodi postupak radi lišenje poslovne sposobnosti će po nalogu suda osobno i neposredno pregledati vještak, koji će o rezultatima pregleda dati pisani nalaz i mišljenje.
Medicinsko vještačenje je okosnica postupka radi lišenja poslovne sposobnosti jer niti jedan sudac nema dovoljno znanja koja bi mu omogućila da u tako osjetljivim postupcima odlučuje vodeći se samo vlastitim ponajprije pravničkim spoznajama. One po prirodi trebaju biti upotpunjene psihijatrijskim nalazima odnosno mišljenjem.
Nalaz psihijatra vještaka nije izjava o dijagnozi, niti prikaz rezultata testova nego integracija svih nalaza koji daju sliku pacijentovog stvarnog života, kako on živi sa svojom bolesti, što može ili ne može napraviti, koji su mu rizični faktori, može li živjeti samostalno, ugrožava li svoja prava i interese (npr. zdravlje, sigurnost, imovinu), koji stupanj podrške mu je potreban...). Kada se radi o lišenju poslovne sposobnosti, mora biti očigledno da je to u najboljem interesu te osobe.
Imenovanje skrbnika i zapreke za imenovanje
HZSR nakon pravomoćnosti rješenja o lišenju poslovne sposobnosti provodi upravni postupak stavljanja pod skrbništvo i imenovanja skrbnika. Skrbnikom se imenuje osoba koja posjeduje osobna svojstva i sposobnosti potrebne za zaštitu prava i interesa štićenika.
Zakon propisuje nekoliko ključnih uvjeta koje potencijalni skrbnik mora ispunjavati. Prvenstveno se za skrbnika imenuje bračni drug, srodnik ili osoba bliska štićeniku koja pristaje preuzeti skrbništvo i s kojom štićenik nije u sukobu interesa. Skrbnik ne može biti osoba koja je lišena prava na roditeljsku skrb, koja je lišena poslovne sposobnosti kao ni osoba čiji su interesi u suprotnosti s interesima štićenika. Nadalje, skrbnikom ne može biti imenovana osoba od koje se, s obzirom na njezino ponašanje i osobine te odnose sa štićenikom, ne može očekivati da će pravilno obavljati dužnosti skrbnika.
Zbog sukoba interesa skrbnikom ne može biti imenovana osoba s kojom je štićenik sklopio ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju kao ni osoba s čijim je bračnim, odnosno izvanbračnim drugom štićenik sklopio ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju. Budući da je odgovoran za funkcioniranje sustava i razmatranje pritužbi ni upravitelj područnog ureda HZSR ne može biti imenovan skrbnikom.
Zbog odgovornosti za zakonito postupanje unutar ovlasti HZSR skrbnikom ne može biti imenovan ni službenik koji obavlja pravne poslove skrbništva u tom područnom uredu HZSR (čl. 247. st. 6. ObZ-a).
Dužnosti skrbnika
Skrbnik je dužan poduzimati mjere da se štićenik osposobi za samostalan život i rad, savjesno se brinuti o osobnim i imovinskim pravima i obvezama štićenika te o dobrobiti štićenika, a u skladu s odlukom suda o opsegu lišenja poslovne sposobnosti njegova štićenika.
Prije poduzimanja mjera zaštite osobe štićenika ili njegovih imovinskih interesa skrbnik je uvijek dužan razmotriti mišljenje ,želje i osjećaje štićenika te ih uzeti u obzir, osim ako je to u suprotnosti s dobrobiti štićenika.
O poduzetim mjerama te eventualnim razlozima za odbijanje želja štićenika skrbnik je dužan sastaviti bilješku kao sastavni dio izvješća o radu skrbnika. Skrbnik će nastojati punoljetnog štićenika, ovisno o njegovu zdravstvenom stanju i sposobnostima, poticati na osamostaljivanje, uključivati ga s obzirom na stanje u svakodnevni život i slobodne aktivnosti, o čemu je dužan sastaviti bilješku koja je sastavni dio izvješća o radu skrbnika.
Radi zaštite imovinskih interesa HZSR će bez odgode popisati i opisati imovinu štićenika lišenog poslovne sposobnosti. Raspolaganje i upravljanje imovinom povjerava se skrbniku u opsegu koji ovisi o odluci suda o lišenju poslovne sposobnosti. Kad štićenik ima nepokretnu imovinu, HZSR procijenit će njezinu vrijednost na temelju raspoloživih podataka. Ako se utvrdi potrebnim, procijenit će se i vrijednost pokretne imovine štićenika. Potrebno je točno utvrditi što pripada imovini štićenika i popisati je. Popisu imovine prisustvuju članovi povjerenstva u sastavu: predstavnik HZSR, predstavnik županije, skrbnik, osoba kod koje se imovina nalazi i štićenik ako je sposoban shvatiti o čemu je riječ.
Mjere za osiguranje imovine štićenika potrebno je poduzeti i prije donošenja rješenja o skrbništvu. Kad utvrdi da je to potrebno, HZSR rad će popisati i opisati imovinu osobe lišene poslovne sposobnosti i prije donošenja rješenja o imenovanju skrbnika. Nakon imenovanja skrbnika štićenikova će se imovina povjeriti na upravljanje skrbniku. HZSR može i prije donošenja rješenja o imenovanju skrbnika zatražiti od zemljišnoknjižnog odjela općinskog suda na području kojega osoba lišena poslovne sposobnosti ima nekretnine da izvrši zabilježbu pokretanja postupka za imenovanje skrbnika u zemljišne knjige kako bi se dodatno zaštitila štićenikova imovina od nedopuštenih raspolaganja.
Prethodno odobrenje HZSR
Za poduzimanje važnijih mjera o osobi, osobnim stanjima, zdravlju štićenika ili imovini štićenika, ovisno u kojem je dijelu štićenik lišen poslovne sposobnosti, skrbniku je potrebno prethodno odobrenje HZSR. Važnijom mjerom o osobi ili osobnom stanju štićenika smatra se rješenje o smještaju u dom, udomiteljsku obitelj, o promjeni prebivališta ili boravišta, o promjeni osobnog imena i o drugim mjerama koje mogu znatno utjecati na prava i obveze štićenika. Skrbniku nije potrebno prethodno odobrenje za obavljanje redovitih poslova koji se odnose na osobna stanja te poslova redovitog upravljanja imovinom, osim ako rješenjem HZSR nije određeno drukčije.
U tim delikatnim situacijama doista nije lako odrediti okvir djelovanja skrbnika. Dosljedna i učinkovita zaštita prava štićenika trebala bi se u slučaju zakonskih dvojbi i nedorečenosti pravnog sustava graditi na načelima skrbništva kao suvremenog pravnog instituta: načelu nužnosti, načelu primjerenosti ,načelu razmjernosti, načelu individualizacije mjera zaštite, te na općem načelu, koje bi trebalo prožimati cjelovit sustav zaštite: načelu dobrobiti štićenika.
Izvješće skrbnika
Radi praćenja prilika glede stanja štićenika skrbnik je dužan svakih šest mjeseci i kada to zatraži HZSR, podnijeti izvješće o svojem radu i o stanju štićenikove imovine. Skrbnik koji je dužan uzdržavati štićenika, na temelju zakonske obveze uzdržavanja kao obiteljsko pravnog instituta, dužan je svake godine i kad to zatraži HZSR podnijeti izvješće o svojem radu i stanju štićenikove imovine. Bez obzira na to o kojem je skrbniku riječ, skrbnik je dužan podnijeti izvješće u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik (čl. 262. ObZ-a). U izvješću skrbnik mora navesti kako se brinuo o osobi štićenika, njegovu zdravlju, zaštiti njegovih prava i dobrobiti. Izvješće mora sadržavati podatke o tome koje je mjere skrbnik poduzeo da bi osposobio štićenika za samostalan život, podatke o upravljanju i raspolaganju štićenikovom imovinom, o prihodima i rashodima štićenika i druge podatke bitne za osobu štićenika u proteklom razdoblju ovisno o dijelu u kojem je štićenik lišen poslovne sposobnosti. U slučaju da je skrbnikom imenovana osoba zaposlena u HZSR, ta je osoba dužna podnijeti izvješće stručnom vijeću HZSR. Zavod je dužan pozorno razmotriti izvješće skrbnika, o tome sastaviti bilješku, a u slučaju potrebe poduzeti odgovarajuće mjere radi zaštite dobrobiti štićenika (čl. 262.ObZ-a).
Odgovornost skrbnika
Skrbnik odgovara za štetu koju je skrivio u obavljanju svojih dužnosti ili zlouporabom položaja i ovlasti. HZSR procijenit će iznos štete i pozvati skrbnika da je u određenom roku naknadi te istodobno podnijeti zahtjev sudu da se štićenikova tražbina osigura na imovini skrbnika. Ako skrbniku određenom roku ne naknadi štetu, štićenik, HZSR ili posebni skrbnik u ime štićenika podnijet će tužbu radi naknade štete. Radi zaštite štićenikovih prava koja su povrijeđena nepravilnim radom skrbnika ili zlouporabom položaja i ovlasti HZSR dužan je prema skrbniku poduzeti i druge mjere propisane zakonom. Skrbnik je osoba koja je imenovana radi zaštite onih najranjivijih članova zajednice, stoga je i u važećem Kaznenom zakonu posebno naglašena njihova odgovornost: zbog povrede djetetovih prava, roditelj, posvojitelj, skrbnik ili druga osoba koja grubo zanemaruje svoje dužnosti podizanja, odgoja i obrazovanja djeteta, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do tri godine(čl. 177.). Kaznenim djelom zlouporaba povjerenja (čl. 240.) posebno je naglašena odgovornost skrbnika propisivanjem strože kazne: „Tko zastupajući imovinske interese druge osobe zlouporabi zakonom ili ugovorom dane mu ovlasti i time prouzroči imovinsku štetu osobi čije interese zastupa, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine. Ako to počini roditelj, skrbnik ili odvjetnik, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.“
Zaključno
Svrha postupka lišenja poslovne sposobnosti i postavljanja skrbništva nad odraslim osobama ne smijese promatrati kao puko oduzimanje prava, nego kao iznimna i krajnja mjera zaštite osobe koja zbog trajnih ili teških poteškoća nije u stanju brinuti se o vlastitim pravima i interesima.
Temeljna je zadaća sustava pronaći ravnotežu između zaštite osobe i očuvanja njezina dostojanstva, autonomije i sudjelovanja u donošenju odluka koje je se tiču. Moderni pristupi sve više naglašavaju načelo supsidijarnosti, individualizirane mjere te osnaživanje i potpomognuto odlučivanje, a ne potpunu zamjenu volje. Stoga je ključno da svaki postupak bude pažljivo, stručno i proporcionalno proveden, uz redoviti nadzor i preispitivanje, kako bi zaštita zaista služila interesu osobe - a ne formalnosti sustava.
Autor: Ana Galić, mag. iur., objavljeno: 02.01.2026.