BITI RODITELJ S INVALIDITETOM - IZAZOVI , SNAGE I NEVIDLJIVE PODJEDE

Roditeljstvo je jedno od najzahtjevnijih, ali i najljepših životnih iskustava. Kada se toj ulozi pristupa s invaliditetom, svakodnevni izazovi dobivaju novu dimenziju – onu koja traži dodatnu snalažljivost, otpornost i hrabrost. Iako društvo često gleda na roditelje s invaliditetom kroz prizmu ograničenja, stvarnost je daleko bogatija, složenija i inspirativnija.

Nevidljiva snaga svakodnevice

Roditelji s invaliditetom svakodnevno dokazuju da ljubav, briga i odgovornost ne poznaju fizičke granice. Njihova sposobnost da se prilagode, pronađu kreativna rješenja i izgrade snažan odnos s djecom često nadilazi očekivanja. Bilo da se radi o korištenju asistivne tehnologije, prilagođenog namještaja ili jednostavno o drugačijem pristupu roditeljskim zadacima – njihova snalažljivost je primjer snage koja se ne vidi na prvi pogled.

Djeca koja odrastaju uz razumijevanje i empatiju

Djeca roditelja s invaliditetom često razvijaju duboko razumijevanje za različitosti, empatiju i osjećaj odgovornosti. Odrastanje uz roditelja koji se suočava s izazovima može ih naučiti važnim životnim vrijednostima – strpljenju, toleranciji i poštovanju. Ta djeca ne samo da prihvaćaju stvarnost svojih roditelja, već je često doživljavaju kao normalnu i prirodnu.

Kada se izazovi udvostruče – roditelji s invaliditetom koji odgajaju djecu s teškoćama u razvoju

Posebno hrabru skupinu čine roditelji s invaliditetom koji uz vlastite izazove odgajaju djecu s teškoćama u razvoju.          U nekim slučajevima, ti roditelji su i samohrani, što dodatno povećava emocionalno, fizičko i logističko opterećenje.  Takvi roditelji često balansiraju između vlastitih potreba, terapija i prilagodbi, dok istovremeno brinu o djetetovim rehabilitacijskim procesima, obrazovanju i emocionalnom razvoju. 

Unatoč svemu, mnogi od njih uspijevaju stvoriti toplo, stabilno i poticajno okruženje za svoju djecu. Njihova svakodnevica je ispunjena borbom, ali i pobjedama koje ostaju nevidljive široj javnosti – poput prvog samostalnog koraka djeteta, uspješno obavljenog školskog zadatka ili jednostavnog zajedničkog doručka bez prepreka.

Zakonski okviri u Hrvatskoj

U Hrvatskoj, roditelji s invaliditetom imaju pravo na roditeljstvo, skrb i podršku, a njihova prava su zaštićena kroz nekoliko ključnih zakonskih dokumenata:

• Zakon o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08, 112/12): Zabranjuje diskriminaciju na temelju invaliditeta, uključujući u području roditeljstva i obiteljskog života.
• Zakon o roditeljskom dopustu i rodiljnim naknadama: Osobe s invaliditetom imaju pravo na rodiljni i roditeljski dopust, uz mogućnost prilagodbe uvjeta korištenja.
• Zakon o socijalnoj skrbi: Predviđa pravo na osobnu asistenciju, pomoć u kući i druge oblike podrške za roditelje s invaliditetom, posebno ako su samohrani ili imaju djecu s teškoćama.
• Obiteljski zakon: Ne smije se automatski pretpostaviti da invaliditet utječe na sposobnost roditelja da skrbi o djetetu. Svaka procjena mora biti individualna i temeljena na stvarnim okolnostima.
• Konvencija UN-a o pravima osoba s invaliditetom (ratificirana 2007.): Obvezuje Hrvatsku da osigura ravnopravno uživanje roditeljskih prava osobama s invaliditetom.

Unatoč zakonskoj zaštiti, praksa često pokazuje da roditelji s invaliditetom nailaze na prepreke u ostvarivanju svojih prava – od birokratskih komplikacija do nedostatka senzibiliziranih stručnjaka u sustavu.

Pravo na roditeljstvo – pravo na dostojanstvo

Roditeljstvo nije privilegija rezervirana za “idealne” uvjete. To je temeljno ljudsko pravo. Roditelji s invaliditetom zaslužuju jednaku podršku, pristup uslugama i poštovanje kao i svi drugi. Sustavna podrška mora uključivati dostupne asistente, inkluzivne obrazovne programe za djecu s teškoćama, fleksibilne socijalne mjere i edukaciju stručnjaka koji rade s obiteljima.

Zaključak: 

Roditeljstvo koje nadahnjuje

Biti roditelj s invaliditetom nije slabost – to je snaga koja se svakodnevno potvrđuje kroz ljubav, trud i nevidljive pobjede. Umjesto da se fokusiramo na ono što nedostaje, trebali bismo slaviti ono što postoji: nepokolebljiva volja, bezuvjetna ljubav i sposobnost da se bude uzor – ne unatoč invaliditetu, već upravo kroz njega.