INVALIDSKE MIROVINE I RADNA SPOSOBNOST
U ovom članku donosimo osobno iskustvo s invalidskim mirovinama i pravom na iste .
Invalidska mirovina je pravo koje osoba ostvaruje kada zbog bolesti, ozljeda na radu ili prof. bolesti trajno ili djelomično izgubi sposobnost za rad.
Za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu moraju postojati :
- djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti, potvrđen od strane vještaka HZMO-a
- određeni mirovinski staž, osim ako je invalidnost uzrokovana ozljedom na radu ili prof. bolešću
Djelomičan gubitak radne sposobnosti – kada osoba više ne može raditi na svom dosadašnjem radnom mjestu s punim radnim vremenom, ali može raditi najmanje 70 % radnog vremena na prilagođenim poslovima slične razine obrazovanja.
Potpuni gubitak radne sposobnosti – znači da je osoba trajno nesposobna za bilo kakav rad.
Ako je invalidnost nastala prije 65. godine života i nije posljedica ozljede na radu ili prof. bolesti, osiguranik mora imati mirovinski staž koji pokriva barem 1/3 radnog vijeka. Radni vijek se računa - 20. god života za osobe bez visoke stručne spreme - 23. god života ako je osoba završila preddiplomski studij - 26. god. života ako je osoba završila diplomski studij
Tako npr. osoba koja ima srednju stručnu spremu i 50 god. života da bi uopće ostvarila pravo nainvalidsku mirovinu mora imati najmanje 10 godina mirovinskog staža. Radni vijek se dodatno skraćuje za vrijeme koje je osoba bila prijavljena kao nezaposlena na Zavodu za zapošljavanje ili za razdoblja provedena na služenju obaveznog vojnog roka.
U određenim slučajevima uvjeti su blaži :- ako je potpuni gubitak radne sposobnosti nastao prije 30 – te godine života, dovoljna je i 1godina mirovinskog staža- ako je nastao prije 35. godine života, potrebne su 2. godine staža.
Ako je invalidnost nastala kao posljedica ozljede na radu ili prof. bolesti, pravo na inv. mirovinuostvaruje se neovisno o mirovinskom stažu.
Što se mijenja u 2026. godini?
Na snagu stupaju novi mirovinski faktori koji donose povećanje invalidskih mirovina od 10 % i to :
- za potpuni gubitak radne sposobnosti povećanje faktora sa 1,0 na 1,1 - za djelomični gubitak radne sposobnosti sa 0,8 na 0,9
Korisniku prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti koja je prouzročena bolešću provodi se to pravo na starosnu mirovinu kada navrši dob propisanu za starosnu mirovinu ( po trenutno važećem zakonu za muškarce je to kad osoba navrši 65. godina, a za žene kad ista navrši 63 g. i 9 mjeseci starosti u 2025. godini, jer je trenutno na snazi tzv. prijelazni period).
Od 1.01. 2026.omogućen je rad uz istovremenu isplatu mirovine i korisnicima invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti odnosno opće nesposobnosti za rad, te korisnicima invalidske mirovine prevedene u starosnu mirovinu koji se zaposle na manje od 3,5 h dnevno.
Tako je rečeno u zakonu, ali se u praksi svakodnevno susrećemo s brojnim nelogičnostima. Dok se to, po meni pomalo apsurdno otvara mogućnost rada ljudima koji su proglašeni radno nesposobnima ( tko bi uopće zaposlio takve radnike?!?), istovremeno se otežava dobivanje invalidske mirovine zbog smanjenja radne sposobnosti ljudima kojima je priznat invaliditet ( imam znanca koji je prošle godine odbijen na invalidskoj komisiji iako mu je neurokirurg napisao nalaz i mišljenje u kojem je naveo da isti nije više radno sposoban nakon tri operacije kralježnice – čovjek ima 58 godina starosti, dovoljno staža i da apsurd bude veći građevinski je radnik koji se godinama nalazi zbog svog zdravstvenog stanja na bolovanju). Znači, dok se jednima odobrava istovremeno više razina prava, drugima se otežava ( po meni, ako je netko proglašen radno nesposobnim, nijemu više mjesto u svijetu rada, ali ne možemo odbijati dati pravo na invalidsku mirovinu zbog smanjenja radne sposobnosti onome tko je evidentno bolestan).
Na početku ovog članka je navedeno da je invalidska mirovina pravo koje osobi pripada kada zbog ozljede na radu ili bolesti više nije sposobna za rad. Sukladno tome, po meni bi jedino pravedno bilo osobama u invalidskoj mirovini zbog djelomične radne nesposobnosti omogućiti rad do 4 h i korištenje inkluzivnog dodatka, a onima trajno nesposobnima odobriti više iznose invalidske mirovine i pripadajuću razinu inkluzivnog dodatka, jer potpuno mi se nelogičnim čini i opcija da netko tko je korisnik invalidske mirovine i koji uz nju ima pravo na inkluzivni dodatak uz to može još i raditi puno radno vrijeme ( jer ukoliko je sposoban radit 8 h zašto mu je uopće odobreno pravo na invalidsku mirovinu?!?).
Ovako bi se moglo dogoditi da imamo diskriminaciju između samih osoba s invaliditetom, što si jedna uređena socijalna država ( kakvom se RH trudi biti) nikako ne bi smjela dopustiti.