INKLUZIVNI DODATAK RAZJEDINIO IONAKO NESLOŽNE OSOBE S INVALIDITETOM

Uvođenje inkluzivnog dodatka, koji je trebao predstavljati važan korak prema pravednijem sustavu socijalnih prava i podrške osobama s invaliditetom, umjesto osjećaja zajedništva i zadovoljstva donijelo je – podjele, nezadovoljstvo i osjećaj nepravde. Ono što je zamišljeno kao mehanizam jednakih mogućnosti, u praksi je pokazalo sve slabosti našeg društvenog sustava i razjedinjenost same zajednice osoba s invaliditetom.

Brojni korisnici ističu da su razlike u visini dodatka, kriteriji procjene te neujednačena provedba dodatno produbili jaz između različitih skupina osoba s invaliditetom. Dok jedni smatraju da su napokon prepoznate njihove stvarne potrebe i troškovi života, drugi ističu da su izostavljeni, podcijenjeni ili nepošteno kategorizirani.

Umjesto solidarnosti i zajedničke borbe za poboljšanje prava, pojavila se međusobna usporedba i sumnjičavost. Mnogi upozoravaju da se time slabi glas zajednice koja bi trebala nastupati jedinstveno, a ne podijeljeno po osnovi vrste, stupnja ili vidljivosti invaliditeta.

Stručnjaci i predstavnici udruga naglašavaju da inkluzivni dodatak nije smio postati povod za međusobno nerazumijevanje, već polazište za daljnje unaprjeđenje sustava i jasniju definiciju kriterija koji će svima omogućiti dostojanstven život.

Osobe s invaliditetom nisu i ne smiju biti jedne protiv drugih – jer cilj nije borba za „veći komad kolača“, nego stvaranje društva koje jednako prepoznaje potrebe svakoga. Ako nas je inkluzivni dodatak ičemu trebao naučiti, onda je to važnosti solidarnosti, zajedničkog glasa i jasnog zahtjeva: pravednost se ne smije mjeriti kroz usporedbu, nego kroz dostojanstvo.