EDUKACIJA OSOBA S INVALIDITETOM O KORIŠTENJU ASISTIVNIHTEHNOLOGIJA I DRUGIH VRSTA POMAGALA KAO VAŽAN PRIORITET ZAPOBOLJŠANJE KVALITETE ŽIVOTA OSOBA S INVALIDITETOM

Nakon što smo u prethodna dva članka opisali što je asistvina tehnologija, u kojim segmentima života se može koristiti i za koje skupine osoba s invaliditetom, u ovom članku dotaknut ćemo se važnosti edukacije osoba s invaliditetom o korištenju asistivne tehnologije kao i drugih vrsta pomagala koja im olakšavaju svakodnevnom život.

Osobe s invaliditetom često se suočavaju s brojnim izazovima u svakodnevnom životu – od kretanja i komunikacije do obrazovanja i zapošljavanja. Iako društvo sve više prepoznaje važnost inkluzije i ravnopravnog sudjelovanja u svim aspektima života, jedan od najvažnijih koraka u tom procesu jest dostupnost i pravilna uporaba asistivnih tehnologija i pomagala.

Asistivna pomagala (kao što su invalidska kolica slušni aparati, čitači ekrana, govorne aplikacije ortopedska pomagala i dr.) omogućavaju osobama s invaliditetom osobama s invaliditetom veću samostalnost, sigurnost i kvalitetniji način života, no važno je naglasiti da sama dostupnost tih pomagala nije dovoljna – jednako je važna i edukacija o njihovom pravilnom korištenju. Bez znanja o tome kako ih učinkovito primijeniti u svakodnevnom životu i u mnogim situacijama samim time pomagala ostaju nedovoljno iskorištena.

Zašto je edukacija važna? Edukacija o korištenju asistivne tehnologije pomaže osobama s invaliditetom:                              1. povećati samostalnost – uz pravilno korištenje pomagala smanjuje se potreba za stalnom pomoći drugih                              2. unaprijediti kvalitetu života – pomagala omogućuju sudjelovanje u aktivnostima koje bi inače bile otežane ili onemogućene                                                                                   3. ojačati samopouzdanje – znanje i vještine stvaraju osjećaj kontrole nad vlastitim životom .                                                       4. olakšati integraciju u društvu – pravilna upotreba pomagala smanjuje prepreke u obrazovanju zapošljavanju i društvenom životu Primjeri asistivnih  pomagala i njihova primjena tehnološka pomagala – ekrani osjetljivi na dodir s govornim aplikacijama ,softver za prepoznavanje glasa ili čitači ekrana za slijepe i slabovidne osobe ortopedska i medicinska pomagala – proteze, ortoze, hodalice, invalidska kolica, slušni aparati i komunikacijska pomagala – uređaji koji omogućavaju bolju komunikaciju osobama oštećenoga sluha ili sa govornim teškoćama specijalizirani alati za učenje – knjige na Brailleovom pismu, interaktivne obrazovne platforme prilagođene različitim vrstama invaliditeta Kroz praktične radionice i individualno savjetovanje, osobe s invaliditetom mogu naučiti kako najbolje koristiti svoje pomagalo, prilagoditi ga svojim potrebama i integrirati ga u svakodnevnom život.
Uloga institucija i društva. Da bi edukacija bila edukacija bila učinkovita potrebno je:                                                                    1. osigurati dostupne programe obuke u školama, zdravstvenim ustanovama i centrima za rehabilitaciju                                         2. uključiti sve članove obitelji kako bi i oni znali pružiti adekvatnu podršku                                                                         3. promicati inkluzivno obrazovanje i zapošljavanje gdje se asistivna pomagala koriste kao standard, a ne kao iznimka4. ulagati u tehnologiju i inovacije koje će dugoročno poboljšati kvalitetu života osoba s invaliditetom

Barijere koje još uvijek postoje. Nažalost mnoge osobe s invaliditetom nailaze na prepreke poput:                                       1. nedostatka informacija o dostupnim pomagalima                     2. financijska ograničenja                                                              3. nedovoljno ponuda edukacijskih progama o korštenju pomagala                                                                                         4. društvene predrasude prevladavanje ovih barijera zahtjeva zajednički rad institucija udruga, članova obitelji i samih osoba s invaliditetom.

 Iz svega navedenog možemo zaključiti da asistivna pomagala mogu biti moćan alat za postizanje veće samostalnosti i uključenosti osoba s invaliditetom u društvo, no bez organizacije edukacija u njihovoj upotrebi, njihova puna vrijednosti ostaje neiskorištena. Zato je ulaganje u edukacije jednako važno kao i osiguravanje samih pomagala.