
U ovom članku govorit ćemo o važnosti edukacije društva o poštovanju ljudskih prava osoba s invaliditetom kao prvom koraku koji je važan da bi što bolje mogli razumjeti različitosti u društvu, neovisno o tome odnose li se one na invaliditet ili teškoće u razvoju.
U suvremenom društvo koje se neprestano mijenja i razvija, poštivanje ljudskih prava smatra se jednom od temeljnih vrijednosti na kojima se temelji svako društvo. Među najvažnijim, ali često zanemarenim područjima, nalazi se edukacija o ljudskim pravima koja su važna za osobe s invaliditetom. Iako se u posljednje vrijeme bilježi značaj napredak u zakonodavstvu i javnim politikama, još uvijek postoji jaz između mnogih normi i propisa jednakost i stvarnost svakodnevnog života mnogih osoba s invaliditetom. Upravo zato edukacija društva ima ključnu ulogu – ona predstavlja prvi korak u izgradnji zajednice koja razumije, prihvaća i cijeni različitosti.
Osobe s invaliditetom kao ravnopravni članovi zajednice
Prema međunarodnim dokumentima, uključujući i Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom, svaka osoba ima pravo na dostojanstven i neovisan život te puno sudjelovanje u društvu. Invaliditet nije samo zdravstveno stanje, već je on interakcija između pojedinca i prepreka u njegovoj okolini. Kada uklonimo barijere– fizičke, komunikacijske ili društvene – stvaramo kvalitetne uvjete za ravnopravnost osoba s invaliditetom u društvu.
Zašto je edukacija važna?
Nerazumijevanje i nedostatak informacija često su glavni izvori i uzroci diskriminacije ,a kvalitetnom edukacijom društva postiže se:
1. razvijanje empatije i tolerancije
2. smanjuje se strah od nepoznatog
3. potiče se poštivanje različitosti
4. jača svijest o pravima i potrebama osoba s invaliditetom
5. potvrđuje se obveza društva da uklanja prepreke. Kada društvo razumije izazove i potencijale osoba s invaliditetom, ono im omogućava prostor za aktivno sudjelovanje – u obrazovanju, zapošljavaju, kulturi, sportu i svakodnevnom životu.
Obrazovne institucije kao pokretači promjena
Škole, vrtići i fakulteti imaju ključnu ulogu u oblikovanju svijesti budućih generacija. Uvođenje teme o ljudskim pravima, različitostima i inkluziji može djeci i mladima pomoći da razviju pozitivne stavove od svoje najranije dobi. Posebno su važne aktivnosti poput: 1. radionica o prihvaćanju različitosti
2. susreta s osobama s invaliditetom
3. projekata koji promiču inkluziju
4. edukacije učitelja o prilagođenim pristupima i komunikaciji.
Organizacija navedenih aktivnosti može pomoći lakšem razumijevanju potreba osoba s invaliditetom i promišljanju da su i one mogu biti ravnopravni sudionici društva, samo kada im se pristupi na pravi način i bez predrasuda prema njima.
Mediji i digitalne platforme – saveznici u informiranju
Mediji imaju snažan utjecaj na oblikovanje javnog mišljenja. Zato je važno da mediji i digitalne platforme u svojim sadržajima predstave osobe s invaliditetom realno, dostojanstveno i bez stereotipa. Korištenjem digitalnih platformi, društvenih mreža i organizacijom raznih oblika kampanja moguće je brzo širiti poruke o ljudskim pravima, rušiti predrasude i pružiti informacije široj javnosti.
Uloga lokalnih zajednica i institucija
Gradovi, općine i udruge osoba s invaliditetom kvalitetnom suradnjom mogu značajno unaprijediti kvalitetu života osoba s invaliditetom. Edukativne kampanje, javna događanja, tribine i programi profesionalnog usavršavanja zaposlenika u javnim službama doprinose stvaranju pristupačnije i otvorenije zajednice. Kroz takve aktivnosti moguće je: 1. promicati pristupačnost javnih prostora
2. bolje razumjeti potrebe svakog korisnika
3. osigurati da službenici znaju kako pružiti podršku osobama s invaliditetom u skladu s ljudskim pravima.
Kako svako od nas može doprinijeti?
Stvaranje inkluzivnog društva nije odgovornost samo institucija – toj je zajednički zadatak. Pojedinci mogu doprinijeti na sljedeći način: 1. učenjem o pravima osoba s invaliditetom
2. obraćanjem pažnje na jezik koji koriste u komunikaciji s osobom s invaliditetom
3. podržavanjem inicijativa za uklanjanje svakodnevnih prepreka
4. izbjegavanjem diskriminacije i govora mržnje5. ulaganjem napora da razumiju tuđu perspektivu.
Svaki mali korak poput ovih navedenih grade kvalitetnu kulturu prihvaćanja i poštovanja društvenih različitosti.
Iz svega navedenog možemo zaključiti da edukacija o ljudskim pravima osoba s invaliditetom nije i ne smije biti samo formalna obveza – ona treba biti temeljni preduvjet za izgradnju društva u kojem je različitost prihvaćena kao prednost, a ne kao prepreka.
Kada razumijemo različitost, samim time ih i lakše poštujemo te stvaramo uvjete u kojima svaka osoba, bez obzira na svoje sposobnosti, može živjeti dostojanstveno, aktivno i ravnopravno.
Zajednica koja uči i raste jest zajednica koja uključuje. Ulaganje u edukaciju s toga nije i ne smije biti trošak niti lokalne zajednice niti države, već se isto treba smatrati kao ulaganje u bolju, pravedniju i humaniju budućnost za sve nas.