DOSTUPNOST KVALITETNE PSIHOLOŠKE POMOĆI – NUŽNOST, A NE LUKSUZ

Posebice rodiljama, roditeljima djece s teškoćama u razvoju te osobama s invaliditetom

U vremenu u kojem se sve više govori o važnosti mentalnog zdravlja, postavlja se pitanje – koliko je psihološka pomoć uistinu dostupna onima kojima je najpotrebnija? I dok Hrvatska posljednjih godina bilježi napredak u osvještavanju važnosti mentalne podrške, mnoge skupine i dalje ostaju na marginama sustava – osobito rodilje, roditelji djece s teškoćama u razvoju te osobe s invaliditetom.

Rodilje i postporođajno mentalno zdravlje

Mnoge žene nakon poroda prolaze kroz emocionalne turbulencije, a procjene govore da svaka peta rodilja razvije neki oblik postporođajne depresije ili anksioznosti. Unatoč tome, psihološka podrška u rodilištima i domovima zdravlja još uvijek nije sustavno organizirana.
Rodilje najčešće ovise o volji i senzibilitetu ginekologa, patronažnih sestara ili udruga koje provode projekte podrške. Nedostatak dostupnih psihologa u javnom zdravstvu i dugo čekanje na termine dodatno otežavaju situaciju. Za mnoge žene – osobito one u manjim sredinama – psihološka pomoć ostaje tek nedostižan ideal.

Roditelji djece s teškoćama u razvoju – stalna borba na više frontova

Roditelji djece s teškoćama u razvoju suočavaju se s brojnim izazovima – od dijagnoze, borbe za terapije, do svakodnevne brige i brige o budućnosti svog djeteta. Ta borba često iscrpljuje emocionalno, fizički i financijski.

Iako mnoge udruge i centri nude psihološku podršku, ona je često projektno financirana i vremenski ograničena. Sustavna, trajna i besplatna psihološka pomoć roditeljima djece s teškoćama i dalje ne postoji.

Stručnjaci upozoravaju da upravo ta skupina spada među najrizičnije za razvoj kroničnog stresa, depresije i burnouta.

Osobe s invaliditetom – nevidljiva borba iznutra

Osobe s invaliditetom svakodnevno se suočavaju s nizom prepreka – od arhitektonskih i komunikacijskih do društvenih predrasuda. No, najveći teret često nose unutar sebe.

Mnogi žive u osjećaju izoliranosti, neprihvaćenosti i nedostatka podrške, a psihološka pomoć im je teško dostupna, bilo zbog financijskih razloga, neprilagođenog prostora, prijevoza ili jednostavno – nedostatka educiranih stručnjaka koji razumiju specifične izazove s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom.

Potrebna sustavna rješenja i dostupnost u praksi

Uvođenje mobilnih timova psihologa, online savjetovališta, te psihološke podrške unutar centara za socijalnu skrb, rodilišta i škola predstavljaju konkretne korake koje bi država mogla poduzeti.

Osim toga, važno je razvijati programe emocionalne podrške za roditelje i osobe s invaliditetom kroz lokalne zajednice, uz aktivnu suradnju ministarstava zdravstva, socijalne politike i obrazovanja.

Nužno je i povećati broj kliničkih psihologa u javnom sustavu, jer sadašnji kapaciteti nisu dovoljni ni za osnovne potrebe stanovništva.

Članak možemo zaključiti  sljedećom činjenicom : mentalno zdravlje temelj inkluzivnog društva . Pravo na psihološku pomoć je temeljno ljudsko pravo . 

Kvalitetna i dostupna psihološka pomoć čini veliku razliku između preživljavanja i života u dostojanstvu , psihološka pomoć nije samo pitanje zdravlja već pitanje ljudske solidarnosti , društvene odgovornosti i temelj kvalitetnog života svim pa tako ranjivih skupina u koje ubrajamo rodilje , roditelje djece s teškoćama u razvoju , djecu i osobe s invaliditetom .