DEMENCIJA IZMEĐU STRAHA I PORICANJA PUT PREMA PRIHVAČANJU I PODRŠCI

Demencija je progresivno neurodegenerativno stanje koje postupno narušava pamćenje, mišljenje, orijentaciju, sposobnost komunikacije i samostalnog funkcioniranja. Demencija je jedan od glavnih uzroka invalidnosti i ovisnosti o tuđoj pomoći kod starijih osoba, a najčešći oblik demencije je Alzheimerova bolest (u nastavku: AB). Osim što duboko utječe na osobu koja s njom živi, demencija snažno pogađa i članove obitelji. Jedan od čestih izazova u praksi jest situacija u kojoj osoba s demencijom ne priznaje svoje teškoće te odbija pomoć. 

Danas u svijetu živi 50 milijuna ljudi oboljelih od demencije, a procjenjuje se da će do 2030. broj oboljelih narasti na 65,7 milijuna, odnosno na 115,4 milijuna oboljelih do 2050. godine. U dobi od 65 godina Alzheimerova bolest (AB) pojavljuje se u 0,6 % muškaraca i 0,8 % žena. Učestalost raste s dobi pa se procjenjuje da je incidencija oko 0,5 % za svaku godinu između 65. i 69. godine života, oko 1 % za svaku godinu od 70. do 74. godine; 2 % za svaku godinu od 75. do 79. godine; 3 % godišnje od 80. do 84. godine i 8 % godišnje nakon 85. godine. U dobi od 85 godina prisutna je u 14 % žena i 11 % muškaraca, u dobi od 90 godina taj je odnos 25 % i 21 %, a u dobi od 95 godina 41 % i 36 %. Od ukupno oboljelih bolesnika od demencije 50-60 % imaju najčešći tip demencije, tj. AB. 

(Tako u: S. Uzun, N. Mimica, O. Kozumplik, M. K. Jukić, I. T. Laidlaw1, D.  Kalinić, N. Pivac, T. Glavina, I. Požgain;  Alzheimerova bolest – utjecaj na život i psihičko zdravlje njegovateljica; stručni rad, socijalna psihijatrija, 47 (2019), 1; str. 2.).

Demencija 

Demencija nije normalan dio starenja, već skup simptoma uzrokovanih bolestima mozga. Promjene su najčešće postupne, ali progresivne te s vremenom zahtijevaju sve veći stupanj podrške i nadzora. 

Vrste demencije Najčešći oblici demencije uključuju: 1. Alzheimerova bolest – najčešći oblik demencije, obilježen postupnim gubitkom pamćenja, poteškoćama u učenju i promjenama osobnosti. 2. Vaskularna demencija – nastaje zbog poremećaja moždane cirkulacije, često nakon moždanog udara ili niza manjih oštećenja krvnih žila. 3. Demencija s Lewyjevim tjelešcima – karakterizirana oscilacijama u kognitivnom funkcioniranju, vizualnim halucinacijama i motoričkim simptomima sličnim Parkinsonovoj bolesti. 4. Frontotemporalna demencija – zahvaća frontalne i temporalne režnjeve mozga te se često očituje promjenama ponašanja, osobnosti i govora. 5. Miješana demencija – kombinacija dviju ili više vrsta demencije, najčešće Alzheimerove i vaskularne.

Poricanje i nedostatak uvida Kod osoba s demencijom česta je pojava poricanja ili nedostatka uvida u vlastito stanje. Poricanje je psihološki mehanizam kojim se osoba štiti od straha i nesigurnosti, dok je nedostatak uvida posljedica organskih promjena u mozgu koje onemogućuju prepoznavanje vlastitih teškoća. Takva stanja mogu dovesti do odbijanja pomoći, neredovitog uzimanja terapije, neprimjerenih odluka ili rizičnih ponašanja.                                                                   

Kako pristupiti osobi koja odbija pomoć 

Pristup mora biti empatičan, smiren i strpljiv. Umjesto izravnog suprotstavljanja, preporučuje se: - postupno i nježno otvoriti temu zabrinutosti;
- koristiti konkretne primjere iz svakodnevnog života;
- slušati osobu i priznati njezine emocije;
- razložiti probleme na manje, lakše prihvatljive cjeline;
- izbjegavati optuživanje i prisilu.                                                                     

Pružanje pomoći bez izravnog spominjanja dijagnoze 

U situacijama kada osoba odbija prihvatiti dijagnozu, podrška se može ponuditi kroz praktična rješenja poput pomagala za pamćenje, tehničkih pomagala ili uvođenja dodatne pomoći u kući, bez naglašavanja da je razlog demencija. Važno je usmjeriti razgovor i na potrebu podrške obitelji, a ne isključivo na stanje same osobe. 

Uloga obitelji i sustava 

Obitelj najčešće prva uočava promjene u ponašanju, pamćenju i svakodnevnom funkcioniranju osobe s demencijom te ima ključnu ulogu u poticanju dijagnostike i organizaciji podrške. Sustav zdravstva ima ključnu ulogu u dijagnostici, praćenju i liječenju demencije, dok sustav socijalne skrbi osigurava dugotrajnu i praktičnu podršku u svakodnevnom životu osobe. Uloga socijalne skrbi uključuje informiranje o pravima i uslugama, tj. inkluzivnog dodatka, pomoći u kući, osobne asistencije, usluge smještaja, savjetovanje i psihosocijalnu podršku, kao i pokretanje postupaka lišenja poslovne sposobnosti kada je to nužno radi zaštite prava i interesa osobe. Učinkovita skrb o osobama s demencijom zahtijeva koordinaciju zdravstvenog i sustava socijalne skrbi te pravodobnu prilagodbu razine podrške sukladno napredovanju bolesti, uz stalno poštivanje dostojanstva i individualnih potreba osobe.   

Zaključak 

Demencija je kompleksno stanje koje zahtijeva individualiziran pristup usmjeren na očuvanje dostojanstva i što veće autonomije osobe. Demencija ima više uzroka, a neki su djelomično preventabilini ili liječvi. Zbog toga je rana dijagnostika presudna kako bi se omogućilo pravodobno liječenje, usporavanje napredovanja bolesti i planiranja odgovarajuće podrške. Razumijevanje bolesti, prihvaćanje emocionalnih reakcija poput poricanja te stručno i empatično pružanje pomoći ključno je za kvalitetu života osoba s demencijom i njihovih obitelji. *Ovi savjeti nisu zamjena za stručni medicinski savjet, dijagnozu, liječenje i mišljenje liječnika.  

Autor: Ana Galić, mag. iur., 27.11.2025.