Nakon što smo u prethodnom članku Roditeljstvo i osobe s invaliditetom govorili o važnosti roditeljstva i koliko je teško ostvariti taj cilj, te smo spomenuli potrebnu podršku ostale rodbine u odgoju djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom u ovom članku ćemo upravo govoriti o važnosti bake, djedova i ostalih članova obitelji u životu djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom.
Obitelj je prva i najvažnija zajednica u kojoj dijete odrasta, razvija se i stječe osjećaj sigurnosti. Kada u obitelji žive djeca s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom ,uloga obitelji postaje još složenija, ali i još važnija. Najčešće se naglašava značaj roditelja, no često zaboravljamo da bake, djedovi, braća, sestre i ostala rodbina također imaju ključnu ulogu u stvaranju podražavajuće i poticajne okoline. Njihova prisutnost, razumijevanje i ljubav mogu biti od neprocjenjive vrijednosti kako za djecu s teškoćama u razvoju, osobe s invaliditetom, tako i za roditelje te cijelu obitelj.
Emocionalna podrška roditeljima
Roditeljstvo djeteta s teškoćama u razvoju donosi mnogo izazova – od dodatnih medicinskih i edukacijskih obveza, do emocionalnih i financijskih opterećenja. U takvim situacijama bake i djedovi često postaju prva linija podrške. Oni mogu biti rame za plakanje, izvor mudrosti i iskustva, ali praktična pomoć u svakodnevnim obvezama. Sama činjenica da roditelji nisu sami u toj borbi daje im snagu i sigurnost.
Posebna povezanost s unucima
Bake i djedovi imaju jedinstvenu sposobnost graditi poseban odnos s unucima koji se temelji na strpljenju, bezuvjetnoj ljubavi i vremenu koje im posvećuju. Djeca s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom često osjećaju tu toplinu i prihvaćanje koje im pružaju stariji članovi obitelji. Za njih boravak kod bake i djeda može biti izvor radosti, ali i sigurno mjesto gdje se osjećaju prihvaćenima bez osude ili bilo kojeg oblika pritiska.
Braća, sestre i šira rodbina – mreža podrške
Iako su roditelji, te bake i djedovi najčešće u prvom planu, također je važna uloga braće, sestara te šire obitelji. Braća i sestre uče empatiji, toleranciji i zajedništvu. Oni postaju prirodni zaštitnici i saveznici djeteta s teškoćama u razvoju ili osoba s invaliditetom, ali istovremeno trebaju prostor za rast i razvoj, bez osjećaja da su zapostavljeni. Tete, stričevi, ujaci, rođaci i kumovi također mogu pružiti dragocjenu pomoć – bilo kroz čuvanje djece, razgovor, savjete ili jednostavno kroz svoje prisustvo u životu obitelji.
Smanjenje osjećaja i izolacije
Obitelji djece s teškoćama u razvoju često se suočavaju s osjećajem izolacije, jer još uvijek u društvu postoje mnogi koji će pokazati nerazumijevanje ili predrasude prema djeci s teškoćama u razvoju ili osobama s invaliditetom. Aktivna uključenost bake ,djeda i ostale rodbine može pomoći da se taj osjećaj smanji. Kada dijete s teškoćama
u razvoju i roditelji znaju da imaju „ svoju mrežu“, lakše se nose s izazovima, a i društvu šalju snažnu poruku o važnosti zajedništva i podrške.
Prenošenje vrijednosti i tradicije
Bake i djedovi nisu samo pomagači – oni su i čuvari obiteljske tradicije i kulture. Prenošenjem priča, običaja i vrijednosti pomažu djeci s teškoćama u razvoju da osjete pripadnost, što je iznimno važno za njihov identitet i samopouzdanje. Za dijete koje se ponekad može osjećati „ drugačijim“, taj osjećaj pripadnosti može biti snažan oslonac. Iz svega navedenog možemo zaključiti da uloga baka, djedova i ostale rodbine u obitelji djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom daleko više nadilazi odpovremene pomoći. Oni su često temelj emocionalne stabilnosti, izvori ljubavi irazumijevanja, ali i praktična podrška koja roditeljima omogućuje predah i snagu zadaljnje izazove. Njihova uključenost gradi snažnu mrežu koja djetetu s teškoćama u razvoju ili osobi s invaliditetom osigurava osjećaj sigurnosti i prihvaćenosti, a roditeljima olakšava teret nošenja sa svakodnevicom.
U konačnici, obitelj nije potpuna bez svojih članova. Kada bake, djedovi i ostala rodbina prihvate aktivnu ulogu, oni ne samo da obogaćuju život djeteta s teškoćama u razvoju ili osobe s invaliditetom, već i vlastiti – jer ljubav i podrška koju daju uvijek im se na neki način vraća.