POZNATE I SLAVNE OSOBE S INVALIDITETOM I NJIHOVA PODTIGNUĆA 1. LOUIS BREAILLE I VINKO BEK
U ovom blogu Vam donosimo priče osoba s invaliditetom koje su kroz ostavile trag na živote osoba s invaliditetom ali i svih ostalih , koje su pokazale da invaliditet nikada ne smije biti prepreka za ostvarivanje svojih ciljeva.Osobe koje su svojim radom doprinijele boljem i kvalitetnijem životu osoba s invaliditetom .
Svatko od njih ma kakav invaliditet bio u pitanju svima nama bili mi zdravi ili osobe s invaliditetom neka budu primjerom da sve može samo ako se želi i ako imamo kvalitetnu podršku obitelji i društva u kojem živimo .
Na početku ćemo se upoznati sa tvorcem Brelilleovog pisma bez kojega život kao niti školovanje slijepih ne bi bio moguć .
LOUIS BREAILLE ( OTAC PISMA ZA SLIJEPE I SLABOVIDNE )
Louis Braille bio je Francuski pedagog i izumitelje , rođen je 04.01. 1809. u Francuskoj. Oslijepio je u dobi od 3.godine zbog infekcije oka nastale kao posljedica uboda šila za izradu rupa na kožnatom remenju kojim se igrao u očevoj radioni . Tijekom ranog djetinjstva Braille nije pohađao školu obzirom da tada nije bilo škole za slijepu djecu usprkos tome postizao je dobre zahvaljujući odgoju roditelja koji su ga tretirali jednako kao i ostalu svoju djecu , takva potpora omogućila mu je da postiže dobre rezultate . Dobri rezultati i upornost Braille-u su osigurali stipendiju Francuskog instituta za slijepu mladež.Za vrijeme studiranja studiranja Louis razvija sustav taktilnog koda (kod koji se čita prstima) koji slijepoj / slabovidnoj osobi omogućava brzo i kvalitetno čitanje i pisanje.1824 Brailleov kod i zvanično postaje priznat kao pismo slijepih i slabovidnih te je poznato kao Brailleovo pismo .
BRAILLEOVO PISMO ( BRAICA )
Brailleovo pismo ( braica ) skup je od šest točkica poredanih u dva reda po tri točkice (slika iznad). Svako slovo ,broj ili pravopisni znak .
U prošlosti točkice su se utiskivale na papir te su bile omotane bakrenom žicom što je omogućavalo slijepim učenicima čitanje teksta , no žica je stvarala rane s toga je Braille osmislio tiskanje braice na kožu. Danas se Brailleovo pismo tiska u tiskati na tvrdi papir posebnim Brailleovim pisaćem,za manje tekstove koristio se Brailleov pisaći stroj (slika ispod teksta) .
Slijepe osobe Brailleovo pismo čitaju prelazeći prstima obiju ruku salijeva na desno.
Osim brojeva Braille je osmislio i znakove koji zamjenjuju brojeve ,matematičke znakove . Obzirom da je bio i glazbenik osmislio je note te glazbene znakove . Napretkom tehnologije i računalstva danas slijepe osobe lakše čitaju i pišu zahvaljujući Brailleovom retku te digitalnim čitaćima ekrana .
Brailleov redak
Beailleov redak je električni uređaj koji se kojim se koriste slijepe osobe , služi za prikaz Brailleovog teksta na ekran računala također može poslužiti kao elektronska bilježnica . Za upotrebu na računalu Brailleov redak koristi čitač ekrana računala .
Čitač ekrana
Daljnjim napretkom tehnologije ponajprije umjetnom inteligencijom i pametnim telefonima slijepe osobe pripremati jela , odlaziti u trgovine koristeći aplikacije putem koje mogu dobiti informaciju nekom proizvodu slikajući proizvod govorni program če osobi reći što se nalazi na fotografiji , također mogu koristiti aplikaciju "Be my eyes" za pametne telefone i računala . Aplikacija povezuje slijepu osobu sa videčim volonterom koji mi dalje opis predmeta ili stvari koju želi kupiti ili slično . Aplikaciju " Be my eyes " slobodno možemo nazvati virtualnim osobnim asistentom.
Čitač ekrana je alat odnosno računalni program koji slijepim i slabovidnim osobama omogućava pristup internetu, čitanje, pretraživanje mrežnog sadržaja. Neki čitaći imaju mogućnost pretvoriti tekst u govor ili tekst na ekranu uz pomoć elektronskog Brailleovog retka pretvoriti u tekst na Brailleovom pismu. Napretkom tehnologije život slijepih i slabovidnih osoba znatno se poboljšao te im čak omogućio zapošljavanje na radnim mjestima na kojima se do sada nisu mogli ni zamisliti. Slijepe i slabovidne osobe koje su osposobljenje za rad na računalima kao što je instalacija i deinstalacija programa koristeći govorni čitač ekrana koji ih navodi što i kako napraviti instalirati (deinstalirati računalni program)
U nastavku ćemo upoznati Vinka Beka i njegov doprinos životu slijepih i slabovidnih osoba
VINKO BEK - OSNIVAĆ PRVE ŠKOLE ZA SLIJEPE I SLABOVIDNE OSOBE U ZAGREBU
Vinko Bek bio je Hrvatski tiflopedagog rođen 19.11.1862 godine u Podgajcima. Bio je učitelj pučke škole u Bukevju a potom u Zagrebu do 1895 godine.Godine 1895 postaje učitelj i privremeni ravnatelj Zemaljskog zavoda za slijepe. Zavod za slijepe i slabovidne započinje s radom1895 ujedno je bio i prvi te vrste na području Jugozapadne.Godine1898 otvoren je zavod odrasle slijepe te 1910 godine otvoren je dom slijepih djevojčica . Autor je prve školske knjige za slijepe pisane na Brailleovom pismu naslova " Početnica Braille " 
Slika iznad teksta prikazuje početnicu za učenje Brailleovog pisma . Od 1890-1892 godine pokreće i uređuje časopis za slijepe " Slijepi prijatelj " koji se od 1893.-1897. godine tiskao pod nazivom" Prijatelj slijepih i gluhonijemih ". Bio je autor knjige naslova "Uzgoj slijepaca " kao i studije naslova" Bečki zavod za slijepe i naše potrebe". Vinko Bek je preminuo15.10.1935 , zavod za slijepe i slabovidne nakon njegove smrti postaje "Centar za odgoj i obrazovanje slijepi i slabovidnih Vinko Bek
Današnji centar obuhvaća osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje. U sklopu srednjoškolskog obrazovanja slijepi učenici se obrazuju za poslovnog tajnika , telefonskog operatera i administratora .
Svi navedeni programi prilagođeni su slijepim učenicima koju iste pohađaju uz individualizirani pristup.
07 09 Centar Vinko Bek - YouTube
BIJELI ŠTAP - SIMBOL SLIJEPIH I SLABOVIDNIH
Bijeli štap – simbol slijepih i slabovidnih
Svaki 15. listopada svijet se nakratko zaustavi kako bi se prisjetio Svjetskog dana bijelog štapa – dana koji nas podsjeća koliko je važno vidjeti srcem, a ne samo očima.
Toga dana ne govorimo samo o štapu, već o ljudima koji ga nose s ponosom. O ljudima koji, iako ne vide svijet kao mi, osjećaju ga dublje, jače, punije.
Bijeli štap – tiha snaga i simbol slobode
Bijeli štap nije samo pomagalo. On je simbol neovisnosti, sigurnosti i dostojanstva.
Za osobu koja ga koristi, on znači mogućnost da se slobodno kreće ulicama, prijeđe cestu, pronađe svoj put – bez ovisnosti o drugima.
Svaki korak s bijelim štapom znak je hrabrosti, jer iza svakog dodira s tlom stoji vjera u sebe, u prostor, u život.Za mnoge od nas bijeli štap je možda neprimjetan, ali za slijepe i slabovidne osobe on je njihov prozor u svijet.
To je alat koji ne poznaje boje, ali poznaje granice pločnika, prepreke i ritam života. I što je najvažnije – on daje slobodu.
Povijest koja mijenja svijest
Prvi bijeli štap pojavio se početkom 20. stoljeća u Engleskoj, kada su ga počeli bojati u bijelo kako bi bio uočljiv u prometu.
Godine 1964., američki predsjednik Lyndon B. Johnson proglasio je 15. listopada Međunarodnim danom bijelog štapa, čime je svijetu poslana jasna poruka:
slijepe osobe imaju pravo na samostalan, siguran i dostojanstven život. Taj dan nije samo prigoda za podsjećanje, već i za zahvalu – svima koji uče, pomažu, podržavaju i vjeruju u jednakost.
Izazovi i stvarnost
Unatoč napretku tehnologije, svijest o slijepim osobama još uvijek nije dovoljno jaka.
Naše ulice često nemaju zvučne semafore, pločnici su neuređeni, javne ustanove neprilagođene, a razumijevanje okoline još uvijek previše tiho.
No, svaki napor – svaka taktilna staza, svaka informacija na Brailleovom pismu, svaka pristupačna internetska stranica – korak je prema svijetu bez prepreka. Jer društvo koje vidi samo očima – vidi površno.
Društvo koje vidi srcem – razumije.
Poruka bijelog štapa
Bijeli štap nas uči da ljepota života ne leži u savršenom vidu, već u snazi duše.
On nas podsjeća da hrabrost ne mora biti glasna – ponekad je tiha, mirna, ali čvrsta.
Svaki dodir bijelog štapa o tlo govori: “Tu sam. Postojim. Mogu sam.” I to je ono što ovaj simbol čini toliko snažnim – on ne traži sažaljenje, nego poštovanje.
Ne govori o nemoći, nego o mogućnosti.
Ne podsjeća na mrak, nego na svjetlost koja dolazi iznutra.