MENTALNO ZDRAVLJE NASTAVNIKA U OSNOVNIM I SREDNJIM ŠKOLAMA –PRVI KORAK PREMA KVALITETNOJ PODRŠCI DJECI S TEŠKOĆAMA URAZVOJU I OSOBAMA S INVALIDITETOM

U ovom članku govorit ćemo o mentalnom zdravlju nastavnika u osnovnim i srednjim školama, te o njegovoj važnosti za njihov kvalitetan rad i pružanje kvalitetne podrške djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom, jer su nastavnici privi koji nakon obitelji prenose svoja znanja i vrijednosti da bi kasnije djeca s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom postali kvalitetni ljudi osnaženi za samostalan život.

Mentalno zdravlje nastavnika u osnovnim i srednjim školama tema je koja se sve češće spominje, ali još uvijek nedovoljno duboko razumije i razmatra. U vremenu kada se obrazovni sustav ubrzano mijenja, kada raste broj djece s teškoćama u razvoju i učenika kojima je potrebna individualizirana pažnja, nastavnici se tada nalaze u izazovnoj poziciji: trebali bi biti stručni, empatični, fleksibilni i emocionalno dostupni, a istovremeno čuvati vlastito psihičko  blagostanje.

Kvalitetan rad s djecom s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom zahtjeva mnogo više od poznavanja stručnih metoda rada i pedagoških tehnika – on zahtjeva emocionalnu stabilnost, otpornost na stres, sposobnost regulacije vlastitih reakcija te stvaranje sigurnog i poticajnog okruženja. Upravo zato mentalno zdravlje nastavnika nije samo osobna potreba, nego je ono preduvjet za uspješno inkluzivno obrazovanje.

Uloga nastavnika u suvremenoj školi

Nastavnici se danas ne smatraju samo kao prenositelji znanja, oni su uz to:                                                                    

1. voditelji razreda i timova                                                        

2. savjetnici i emocionalna podrška djeci                                

3. partneri roditeljima                                                                

4. suradnici stručnih službi                                                       

5. važni članovi inkluzivnog obrazovnog procesa.

Takva široka uloga zahtjeva visoku razinu emocionalne inteligencije, empatije, komunikacijskih vještina i stalne profesionalne refleksije. Sve to je izravno povezanost mentalnim zdravljem nastavnika, neovisno o tome radili oni u osnovnim ili srednjim školama.

Zašto je mentalno zdravlje nastavnika ključno?

Mentalno zdravlje nastavnika utječe na:                                  

 1. kvalitetu pedagoškog rada. 

Nastavnici koji su emocionalno iscrpljeni teže održavaju mir, motivaciju i dosljednost u radu. Učitelji koji se suočavaju s kroničnim stresom mogu doživjeti tzv. profesionalno sagorijevanje, koje smanjuje njihovu svakodnevnu sposobnost da adekvatno reagiraju različite potrebe učenika.

2. stvaranje kvalitetne atmosfere u razredu

Djeca, posebice ona s teškoćama u razvoju, iznimno su osjetljiva na emocionalnu klimu. Nastavnik koji je balansiran i emocionalno stabilan može:

a) stvoriti okruženje sigurnosti i povjerenja

b) lakše prepoznati signale stresa kod učenika

c) uspješnije rješavati moguće konflikte

d) graditi pozitivne međusobne odnose s učenicima. Učenici s teškoćama u razvoju posebno trebaju ovakav „ sigurni prostor“.

Učenici s teškoćama u razvoju posebno trebaju ovakav „ sigurni prostor“.

3. suradnju s roditeljima i stručnjacima

Rad s djecom s teškoćama u razvoju često uključuje timski pristup. Nastavnici s dobrim mentalnim zdravljem lakše komuniciraju, otvoreniji su prema suradnji i spremniji su razmjenu informacija. U suprotnom, mogu izbjegavati komunikaciju ili je voditi na neadekvatan način, što samim time narušava kontinuitet podrške djetetu.

4. uvođenje individualiziranih metoda i kreativnosti

Inkluzivna nastava zahtjeva:

a) dodatno planiranje

b) individualizaciju zadataka

c) prilagodbu nastavnih materijala

d) izradu personaliziranih pristupa učenicima

Sve to je znatno teže ostvariti ako je nastavnik pod emocionalnim pritiskom ili je iscrpljen.

Specifični izazovi s kojima se susreću nastavnici u radu s djecom s teškoćama u razvoju 

Djeca s teškoćama u razvoju i učenici s invaliditetom donose u razred:

 1. različite komunikacijske potrebe                                           

2. specifične obrasce ponašanja                                              

3. ponekad izazove u regulaciji emocija                                   

4. potrebu za strpljenjem i ponavljanjem

Ako nastavnik nema vremena i mentalnu snagu da se nosi s takvim situacijama, tada se mogu javiti osjećaji frustracija, preopterećenosti ili nedostatnosti. To ne utječe samo na nastavnika, nego i na dijete kojem je potrebna stabilna i kontinuirana podrška.

Kako mentalno zdravi nastavnici pridonose inkluziji?

1. mogu se bolje povezati s učenicima . 

Emocionalno stabilni nastavnici lakše uočavaju individualne potrebe učenika i prepoznaju kada dijete treba dodatnu podršku.

2. modeliraju zdrave obrasce ponašanja

Djeca promatraju i uče iz ponašanja odraslih. Kada nastavnik pokazuje smirenost ,empatiju i toleranciju, djeca samim time usvajaju i te vještine.

3. učinkovitije upravljanje razredom

Manje je sukoba, manje je stresa, više razumijevanja i prihvaćanja različitosti.

4. više ulažu u profesionalni razvoj

Kada se osjećaju dobro, nastavnici su motiviraniji dodatno učiti, istraživati nove metode, razvijati svoje kompetencije i aktivno sudjelovati u inkluzivnim programima.

Što škole mogu učiniti?

Podrška mentalnom zdravlju nastavnika nije samo individualna odgovornost – to je odgovornost škole i obrazovnog sustava. Važne mjere uključuju:                           

1. organizaciju stručnih usavršavanja o mentalnom zdravlju i inkluziji                                                                                         

2. dostupnost školskih psihologa i savjetnika                          

3. superviziju i stručnu podršku u izazovnim situacijama      

4. smanjenje administrativnog opterećenja                             

5. jasne protokole suradnje s roditeljima djece s teškoćama u razvoju                                                                                        

6. pozitivnu organizacijsku kulturu i međusobnu podršku među nastavnicima.

Podrška nastavnicima izravno se odražava i na djecu. Kada se nastavnik osjeća dobro, i djeca će se također osjećati dobro i sigurno.

Iz svega navedenog možemo zaključiti da je mentalno zdravlje nastavnika u osnovnim i srednjim školama temelj mentalnog, humanog i inkluzivnog obrazovanja.                   Bez psihološke stabilnosti, emocionalne dostupnosti i unutarnje motivacije, teško je ostvariti sve ono što inkluzija kao takva zahtjeva – strpljenje, individualizirani pristup ,empatiju i konstruktivno rješavanje izazova.

Nastavnici su ključni nositelji promjena u školskom sustavu, a njihova dobrobit mora biti prioritet. Ulaganje u mentalno zdravlje nastavnika nije u njih osobno, nego i u djecu, posebice kada govorimo o djeci s teškoćama u razvoju i učenicima s invaliditetom. Samo nastavnik koji je podržan, motiviran i psihološki stabilan može pružati kvalitetnu podršku, razumijevanje i strukturu koja svakom djetetu omogućuje da raste, uči i razvija svoje potencijale.

Kada brinemo o nastavnicima, istovremeno brinemo i o budućnosti naše djece – i društva u cjelini.