LJETOVANJE OOSBA S INVALIDITETOM I DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU
U ovom članku osvrnut ćemo se na način organizacije ljetovanja za osobe s invaliditetom, prilagodbu smještaja za osobe s invaliditetom kao i način na planiranja odlaska na isto.
Kada govorimo o organizaciji ljetovanja mnogim osobama s invaliditetom treba dosta vremena da bi si mogli isplanirati odlazak negdje na ljetovanje. Osim što im trebaju novčana sredstva da bi mogli platiti smještaj još jedan problem na koji osobe s invaliditetom moraju dosta obratiti pažnju (neovisno o kojoj se vrsti invaliditeta radi) je prilagodba istog sukladno njihovim mogućnostima kretanja.
Kada govorimo o pristupačnosti smještaja za osobe s invaliditetom mnogi gradovi i otoci na Jadranu imaju za standarde osoba s invaliditetom previsoke cijene, a ako uzmemo u obzir da sa trenim niskim financijskim standardima kada govorimo o osobama s invaliditetom rijetko koja osoba s invaliditetom si može priuštiti otići negdje na more barem na 2 – 3 dana, a da cijene apartmana ili bilo kojeg oblika smještaja pristupačna standardima osoba s invaliditetom.
Isto tako postoje mnoge udruge i organizacije koje organiziraju ljetovanja za osobe s invaliditetom u pristupačnim objektima na Jadranu.
Kao jedan kvalitetan primjer organiziranih ljetovanja za obitelji djece s teškoćama u razvoju odnosno odraslih osoba s invaliditetom navest ćemo grupu "IZNAJMLJIVAČI SA SRCEM" koja organizira ljetovanja po cijelom Jadranu za one roditelje koji nisu u mogućnosti odvesti djecu negdje na ljetovanje, imaju želju, a možda nisu u financijskoj mogućnosti.
Ono što je žalosno za reći kada govorimo o ljetovanju za osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju je to da država jako malo ulaže, ili joj jednostavno nije u interesu da ima po cijelom Jadranu objekata odnosno apartmana i hotela koji su svima cjenovno pa i arhitektonski prilagođeni jer i osobe s invaliditetom djeca s teškoćama u razvoju i njihove obitelji zaslužuju da imaju više pristupačnih opcija gdje mogu otići sa svojom djecom s teškoćama u razvoju odnosno odraslim osobama s invaliditetom.
Isto tako potrebno je i na razini kopnenog djela Republike Hrvatske napraviti više objekata koji bi bili pristupačni djeci s teškoćama u razvoju odraslim osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima ne samo u ljetnim mjesecima nego kroz cijelu godinu Slijedom svega spomenutog postavlja se jedno vrlo važno pitanje; ZASLUŽUJU LI ODRASLE OSOBE S INVALIDITETOM NA RAZINI CIJELEREPUBLIKE HRVATSKE IMATI NEKOLIKO OBJEKATA KOJI BI IM BILI NARASPOLAGANJU ZA DOLAZAK I BORAVAK U ISTIMA KROZ CIJELU GODINU IDA SU IM ISTI FINANCIJSKI POVOLJNI ?
Članak možemo zaključiti mišljenjem da Republici Hrvatskoj nije u interesu imatiobjekte koji su prilagođeni djeci s teškoćama u razvoju i odraslim osobama sinvaliditetom, jer su im teret što financijski što arhitektonski zbog prilagodbe samih
objekata koji moraju biti pristupačni djeci s teškoćama u razvoju, odnosno odraslim osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima.
