DJECA S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU I ŠKOLOVANJE KOD KUĆE
U dva članka osvrnuli smo se na diskriminaciju djece s teškoćama u razvoju kada se radi o mogućnosti obrazovanja posebice kod djece s teškoćama u razvoju koja mogu završiti srednjoškolsko obrazovanje, u drugom članku smo prenijeli vapaj roditelja za uključivanje njihove kćeri s teškoćama u razvoju u srednjoškolsko obrazovanje koje je odobreno od strane svih institucija, jedino ravnateljica škole odbija upisati djevojku u odabranu školu.
Postavlja se pitanje da li postoji drugi način da se djeca s teškoćama u razvoju obrazuju? U mnogim zemljama Europe i svijeta postoje mogućnosti da se djeca s teškoćama u razvoju obrazuju u kući „ home schooling“.
Hrvatska je punopravna članica Europske unije već 12 godina i nažalost još uvijek nije regulirala mogućnost školovanja od kuće ponajprije za djecu s teškoćama u razvoju.
Školovanje djece s teškoćama u razvoju sve je češća tema među roditeljima posebice kada je riječ o djeci s teškoćama u razvoju, iako je u Hrvatskoj osnovno obrazovanje zakonski obvezno, te se provodi kroz redovne ili prilagođene programe i škole, sve više roditelja razmatra mogućnost individualnog obrazovanja u kućnom okruženju.
Što navodi roditelje djece s teškoćama u razvoju na razmišljanje o školovanju kod kuće?
Roditelji djece s teškoćama u razvoju suočavaju se s rizikom od mogućih izazova uredovnom obrazovanju: 1. nedostatak prilagođenih programa i resursa – unatoč zakonskim okvirima, individualizirani pristupi u praksi nisu uvijek dovoljno razvijeni.
2. preopterećenost nastavnika – nastavnici često nemaju dovoljno vremena ni stručne podrške za rad jedan na jedan.
3. socijalni izazovi – mnoga djeca s teškoćama u razvoju izložena su vršnjačkom nasilju, nerazumijevanju ili izolaciji.
4. zdravstveni razlozi – djeci s tjelesnim i zdravstvenim teškoćama ponekad je teško redovito pohađati nastavu.
Prednosti školovanja kod kuće za djecu s teškoćama u razvoju:
1. individualizirani pristup – roditelji i stručnjaci mogu kreirati program koji odgovara djetetovim mogućnostima i interesima.
2. fleksibilnost učitelja – raspored i tempo prilagođavaju se djetetovom stanju/umoru, koncentraciji i terapijama.
3. sigurno i poticajno okruženje – kuća postaje prostor u kojem uči bez straha i pritiska.
4. povezanost s terapijama – rehabilitacija, logopedske i defektološke vježbe mogu se povezati nastavnim sadržajem.
5. veća uključenost obitelji – roditelji aktivno sudjeluju u djetetovu obrazovanju i napretku.
Koja su moguća rješenja?
1. kombinirani model- naizmjenično školovanje kod kuće uz povremeni odlazak u školu ili centre za odgoj i obrazovanje.
2.online nastava i digitalni alati – posebno koristi za djecu koja imaju poteškoća u kretanju ili zdravstvena ograničenja.
3. jačanje podrške roditeljima – edukacije, savjetovališta i mentorstva stručnjaka mogla bi pomoći roditeljima da kvalitetno preuzmu ulogu edukatora.
4.zakonske izmjene – kako bi se osigurala jednakost u obrazovanju, nužno je razmotriti mogućnost kućnog školovanja za djecu s posebnim potrebama.
Članak možemo zaključiti činjenicom kako školovanje djece s teškoćama u razvoju kod kuće donosi značajne prednosti: prilagođenost, sigurnost, te individualnu podršku. Bez sustavne pomoći i podrške države i stručnih službi roditelj se često suočavaju s velikim opterećenjem i preprekama. Ključna je suradnja roditelja ,stručnjaka te obrazovnog sustava kako bi se djeci omogućilo kvalitetno i inkluzivno obrazovanje, bilo ono u školi ili kod kuće.