GLAVNI TIM

VLATKA VUGRINEC

UREDNCA I VODITELJICA I OSNIVAĆICA PODCASTA OSI HRVATSKA TE PRVOG SAVJETOVALIŠTA ZA OSI

Rođena sam 02.05.1975 godine u Zagrebu kao drogo dijete u obitelji . Od rođenja imam Hydrocefalus koji na žalost nije prepoznat do navršene prve godine života kada je učinjena prva operacija . Nedugo potom nastale su komplikacije uslijed infekcije i sepsa zbog čega sam ponovo operirana u Švicarskoj . Nakon operacije ustanovljen je usporen napredak zbog nastalog oštećenja mozga no mene to nije omelo u nastojanju da budem što samostalnija . Iako sam kroz školovanje imala poteškoća ponajprije u savladavanju gradiva uz pomoć studentica koje su mi pomagale u učenju savladala sam svo gradivo . Kroz školovanje pokazivala sam interes za prirodne znanosti posebno Biologiju , uz školovanje bavila sam se plesom , glumom i medijskim djelovanjem . Nakon završetka osnovne škole bilo je dilema oko upisa u srednju školu obzirom da me zanimala medicina no nije postojala mogućnost prilagodbe gradiva mojim potrebama zbog čega nisam mogla upisati tu školu . Zbog ne prilagođenog srednjoškolskog obrazovnog sustava ali i činjenice da je u to vrijeme počeo Domovinski rat otac odlučuje odvesti me na Maltu gdje sam upisala klasičnu gimnaziju i odabirem prirodoslovni smjer . U vrijeme srednjoškolskog obrazovanja bavim se volonterskim radom i pisanjem za školski list . Kroz srednju školu od velike pomoći u savladavanju gradiva su mi bili divni nastavnici kao i redovnice koje su predavale neke od predmeta . Što se tiče prilagodbe kao takve učenicima sa invaliditetom nije je bilo no pojedine profesorice su zaista davale sve o sebe kako bi mi olakšale savladavanje gradiva većinom kroz praktične primjere . Život u internatu me osposobio za kasniji samostalan život obzirom da smo sve morali raditi sami od naj običnijih poslova do kuhanja . Što se ticalo samog života u internatu na početku mi je bilo teško zbog sporazumijevanja obzirom da nisam znala toliko Engleski jezik a nisam imala nikog toko je govorio Hrvatski . Usprkos svemu završila sam gimnaziju sa dobrim ocjenama . Završetkom gimnazije vraćam se u Hrvatsku na kratko obzirom da sam dobila ponudu za rad i život u SAD-u . U SAD-u provodim četiri godine radeći kao teta u Hrvatskoj obitelji i nastavljam školovanje za pedagoga odnosno razrednu učiteljicu . Školovanje na Collage-u ( veleučilištu ) bilo je zasta kvalitetno što se tiče prilagodbe , osoba s invaliditetom i teškoćama u razvoju imale su mogućnost modularnog školovanja što podrazumijeva pohađanje nastave u setu od tri premeta po semestru uz podršku mentora i predavača na tjednoj bazi . Ispiti sam polagala kad sam za njih bila spremna . Na moju žalost do završetka i obrane završnog rada nedostajao mi je jedan semestar ( morala sam napustiti školovanje ali i SAD zbog fizičkog i verbalnog nasilja koje sam doživljavala u obitelji u kojoj sam živjela . ) Od povratka u Hrvatsku do 2008 godine trajala je moja borba za radno mjesto što me potaklo na zalaganje za prava osoba s invaliditetom na kvalitetno školovanje i pravo na rad . Više o mom putu kroz školovanje i teškoće sa zapošljavanjem progovorila sam u emisiji "I TO JE ŽIVOT " Petrinjskog radija . Nakon gostovanja u spomenutoj emisiji odlučila sam aktivnije se baviti problematikom osoba s invaliditetom . Od povratka iz SAD-a do formiranja ovog podcasta imala sam veliku podršku mnogih ljudi no na veliku žalost izostala je podrška naj važnijih ljudi u mom životu odnosno obitelji koja me smatrala i na žalost još uvijek smatra manje vrijednom . BITI OSOBA S INVALIDITETOM NIJE I NE SMIJE BITI PREPREKA VEĆ IZAZOV JER I MI VRIJEDIMO I MI MOŽEMO DOPRINJETI DRUŠTVU U KOJEM ŽIVIMO AKO NAM SE UKAŽE PRILIKA I DA PODRŠKA .

ANDRIJA IVANKOVIĆ

UREDNIK I VODITELJ I OSNIVAĆ PODCASTA OSI HRVATSKA

Kolega Andija je drugi sa lijeve strane Ja sam Andrija Ivanković, rođen sam u Zagrebu 17. prosinca 1997. godine. Od rođenja bolujem od epilepsije i hidrocefalusa, te sam slabovidna osoba. Osnovnu školu završio sam u Osnovnoj školi Sesvetski Kraljevec. Za vrijeme pohađanja osnovne škole kao i svaka osoba s invaliditetom suočavao sam se s mnogim predrasudama kao i svaka osoba s invaliditetom u društvu. Za vrijeme osnovnoškolskog obrazovanja (od 4. do 8. razreda) imao sam i asistenta u nastavi koji mi je pomagao prije svega oko školskih obveza ponajviše oko pisanja nastavnog gradiva. Kada govorim o pristupu profesora prema meni s obzirom na moje teškoće mogu reći da nije bilo nikakvih problema i profesori su mi uvijek kada je trebalo izašli u susret prilikom pisanja ispita(znali su mi povećati font ispita, smanjiti broj pitanja, produžiti vrijeme pisanja...) ili kod usmenog ispitivanja iz pojedinih predmeta mi dati više vremena za pripremu istog.  Također i kod ocjenjivanja bio sam jednako ocijenjen kao i moji kolege iz razreda. Nakon uspješno završenog osnovnoškolskog obrazovanja upisao sam srednju školu u Centru za odgoj i obrazovanje Vinko Bek u Zagrebu smjer telefonski operater u trajanju 4 godine. Za razdoblje srednjoškolskog obrazovanja mogu reći da mi je bio dio života koji će mi ostati u pamćenju, jer u tom periodu nisam imao nikakvih problema, niti predrasuda s  obzirom da sam bio srednjoj školi u kojoj smo bili svi jednaki i profesori su pristupali jednako prema meni i svim drugim učenicima i i taj dio djetinjstva mi je  najljepši dio moga života.  Što se tiče mojih dijagnoza najveći problem mi stvara slabovidnost, prije svega u situacijama kada prvi put prolazim neki nepoznati prostor i tada treba netko biti sa mnom i voditi me prođem određeni prostor, isto tako i kod korištenja javnog prijevoza prije svega kod ulaska i izlaska u autobus i tramvaj. Što se podrške roditelja i drugih meni bliskih osoba uvijek su tu uz mene kada mi je ista potrebno. 

ANTONIO MILANOVIĆ

NOVINAR-UREDNIK I VODITELJ

Antonio Milanović rođen je 14. ožujka 1988. godine u Zadru, gdje je pohađao osnovnu školu i klasičnu gimnaziju. Godine 2011. završio je preddiplomski studij informacijskih znanosti na Sveučilištu u Zadru, dok 2016. godine na spomenutom sveučilištu završava diplomski studij novinarstva i odnosa s javnošću. Svoju prvu knjigu, autobiografiju naziva Istinom protiv svih, koju mediji predstavljaju kao knjigu koja će potresti Hrvatsku, objavljuje 2019. godine. Od 2021. godine do lipnja 2023. sudjeluje u projektu „Doras – dostupnost zelenih površina za osobe s invaliditetom“ Sveučilišta u Zadru, a 22. prosinca 2022. godine uz još dvoje autora u časopisu Education sciences objavljuje svoj prvi znanstveni članak o stavovima učenika i učitelja o mogućoj integraciji GIS-a u srednjim školama. Trenutno radi u Gradskoj knjižnici Zadar te piše članke i kolumne za razne portale. Aktivno se i svakodnevno bori za prava osoba s invaliditetom te sudjeluje u izmjenama zakona koji ih se tiču. Voditelj je i urednik emisije „Bijeli štap“, koja se prikazuje na lokalnoj televiziji Diadora TV već treću sezonu.

DAVID BABAC

TEHNIČKA SLUŽBA PODCASTA

DALIJA BRNIĆ

PRAVNA SAVJETNICA

Rođena sam 21.07.1982 godine majka sam dječaka sa posebnim potrebama . Završila sam opću gimnaziju u Osijeku te pravni fakultet također u Osijeku sa titulom mag.iur, radim u struci u sustavu odgoja i obrazovanja u Puli 13 godina . Aktivna sam članica Facebook grupe iznajmljivači sa srcem preko koje sam realizirala razne donacije za pedijatriju OB Pula

AMELA MUJČIĆ

REGIONALNA SURADNICA STRUČNOG TIMA - SISTEMSKI OBITELJSKI SAVJETNIK

Amela Mujčić je rođena 19.08.1995.godine u Gračanici. Studij psihologije je završila na Filozofskom fakultetu u Sarajevu gdje je stekla zvanje magistar psihologije. Trenutno, pohađa edukaciju za sistemsko-porodičnog savjetnika. Zaposlena je u MFS-EMMAUS organizaciji na projektima Prihvatnog centra „Duje“ gdje radi na poziciji psihologa za individualni rad sa korisnicima, Dnevnog centra za djecu sa teškoćama u razvoju „Veliko srce“, gdje pruža individualni tretman i podršku djeci, te vodi mjesečne grupe psihološke podrške za roditelje. Također je, povremeno, angažovana za rad i s majkama u Domu za starija lica „Hatidža Mehmedović“ u Srebrenici. Kolegica Amela če u našem timu biti na mjestu savjetnice obiteljima djece s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom .

EMILIJA NATALIJA HABULIN

ČLANICA TIMA ZA PSIHOLOŠKU POMOĆ

Emilija Natalija Habulin rođena je 1982. godine u Zagrebu. Nakon završene osnovne i srednje ekonomske škole, završava studij kroatistike i polonistike Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Upisuje poslijediplomski studij književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture. Radila je kao profesorica hrvatskoga jezika u osnovnoj i srednjoj školi i lektor u izdavačkoj kući. Završila je brojne edukacije iz područja psihologije i razvoja svijesti i dugi niz godina bavi se coachingom. Objavljuje kolumne na portalu Zmaj.info na temu književnosti, psihologije i duhovnosti. Trenutačno pohađa Biblijsku i Proročku školu u okviru crkve Krist je internacionalan u Zagrebu. U slobodno vrijeme voli slikati i pisati.

TEO MARIĆ

Koordinator projekta .

Moje ime je Teo Matić rođen sam 04.02.1986 godine u Puli gdje sam odrastao u dječjem domu obzirom da su me roditelji ostavili zbog cerebralne paralize te sam u dobi od 5 godina posvojen , u dobi od 6 godina odlazim gdje me roditelji upisuju u osnovnu školu koja provodi Waldovski program obrazovanja koji se za mene pokazao naj optimalnijim . Nakon završene osnovne škole upisujem srednju upravu školu za upravnog referenta , tijekom srednje škole volontiram u Gradskom crvenom križu pomažući u organizaciji humanitarnih akcija i raznih projekata . Nakon srednje upravne škole upisujem pravni fakultet u Zagrebu smjer upravno pravo 2011 godine stječem status diplomiranog pravnika . Po završetku studija zapošljavam se u Hrvatskom crvenom na križu na poslovima organizacije rada , planiranja projekata i humanitarnih akcija . Godine 2013 pristupam Nacionalnom centru za očuvanje reproduktivnog zdravlja prevenciju neplodnosti i promicanja obiteljskih vrijednosti na poziv podpredsjednice Lovorke Talaje gdje mi je dodijeljena pozicija pravnog zastupnika instituta i koordinatora projekata na kojoj sam i danas . Rad sa ljudima me veseli ponajprije kada imaš kvalitetan tim i kada se radi na poslovima za dobrobit društva. Ljubitelj sam terapijskih pasa , u slobodno vrijeme kojega ima jako malo obzirom da sam se posvetio radu na projektu " OSI HRVATSKA " te svojoj životnoj partnerici Veroniki Matić - Umičević .

LOVORKA TALAJA

Predsjednica nacionalnog centra za očuvanje zdravlja i promicanje obiteljskih vrednota pod čijom je okriljem OSI HRVATSKA

Ime mi je Lovorka Talaja rođena sam 15.01.1980 u Mariboru gdje sam završila osnovnu školu , srednju medicinsku školu i medicinski fakultet smjer molekularni biokemičar. Od srednje škole zanimao me rad sa djecom s teškoćama u razvoju ponajprije djecom sa poteškoćama u govoru i komunikaciji te sam volontirala u domovima za djecu bez odgovarajuće skrbi pomažući djeci u učenju pisanju zadaća i komunikaciji sa ostalom djecom i djelatnicima . Po završetku studija dolazim u Zagreb raditi u dječju bolnicu Klaičeva . Godine 2020 doživljavan tešku prometnu nesreću sa teškim posljedicama zbog čega sam izgubila osjet u gornjim ekstremitetima no to me nije sputavalo da nastavim svoj rad koristeći posebne rukavice koje mi omogućavaju osjet . U centar za za očuvanje zdravlja prevenciju neplodnosti i promicanja obiteljskih vrijednosti došla sam na Vlatkinu zamolbu obzorom da je moja struka usko povezana sa djelatnosti centra te sam vodila savjetodavni tim za pacijente sa problemom začeća. Rad sa ljudima me usrećuje još više kada vidim da je moj trud i zalaganje doprinio sreći parova posebice kada ostvare toliko željeno potomstvo.

LUKA JUKIĆ

Tehnička služba i korisnička podrška portala (zadužen za vođenje i uređivanje portala OSI HRVATSKA)

Moje ime je Luka Jukić rođen sam 04.02.1980 godine u Varaždinu od rođenja sam bio po bolnicama zbog gastroshize stanja u kojem su crijeva izvan trbušne šupljine . Iako je stanje sanirano u dječjoj dobi hranim putem katetera. Moj invaliditet me nije omeo u školovanju za zanimanje koje sam oduvijek želio , rad sa računalima programiranje, izrada i vođenje web stranica , grafički dizajn . Nakon završene srednje škole upisao sam FER te završio sa odličnim ocjenama , po završetku Fera nakon čega sam radio u T-comu u korisničkoj službi potom na održavanju servera. U nacionalni centar za očuvanje zdravlja dolazim posve slučajno nakon što sam odradio postavljanje servera za potrebe centra te i danas radim na toj poziciji . PS. Kreator sam ovog portala i tu sam za sva tehnička pitanja i zavrzlame . Poruka za sve ljude bili oni zdravi ili osobe s invaliditetom . "nikada ne dozvolite da Vam netko kaže da ništa ne možete da ne vrijedite , idite za svojim snovima "

MIRELA TOMIĆ

Osoba zadužena za zastupanje centra u javnosti

Mirela Tomić rođena 10.01.1972 godine u Splitu osnovnu i srednju školu završila u Splitu nakon čega odlazim u Zagreb na Fakultet političkih znanosti smjer upravljanja odnosima s javnošću . Po završetku studija radila sam u mnogim osiguravajućim društvima do osnutka Nacionalnog centra za promicanje zdravlja , prevenciju neplodnosti i očuvanja obiteljskih vrednota gdje sam i danas na poziciji glasno govornice centra .Majka sam posvojenih blizanaca palčića Mije i Matka koji su u moj život ušli nakon karcinoma jajnika i spoznaje da bolujem od diabetesa . Biti majka palčića je veoma izazovno jer ta mala biča iziskuju mnogo brige , topline i nadasve ljubavi. Mija i Matko su rođeni u 25 tjednu trudnoće djevojke od 23 godine ovisnice o lakim drogama. Bila sa jedna om članica udruge " DIJETE = NADA I RADOST RODITELJA " i pomno pratila cijeli rad udruge , jedna sam od autorica glasnika udruge i mnogih tikanih materijala . Radeći u centru na programu " Obitelj oslonac društva " zalažem se za poboljšanja položaja obitelji , za kvalitetan život svih pa tako i djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom . Smatram da je projekat " OSI HRVATSKA " od velikog značaja time što otvoreno , transparentno progovara o pravima osoba s invaliditetom ukazuje na nejednakost osoba s invaliditetom i nepravilnosti u sustavu . Svojim "tihim" radom dati ču svoj doprinos cijelom timu .

VERONIKA MATIĆ- UMIĆEVIĆ

pravna zastupnica

Rođena sam 22.11.1976 godine u Zagrebu , osnovnu školu pohađala sam u Zagrebu . Nakon srednje škole upisujem tadašnji Centar za upravu i pravosuđe(CUP) smjer upravni referent . Za vrijeme srednje škole volontirala sam na raznim akcijama pretežito radeći sa teenagerima iz disfunkcionalnih obitelji pomažući im da se odupru porocima .Zajedno sa nekolicinom stručnjaka sa područja prevencije ovisnosti osnivam savjetodavnu grupu " Mladi za mlade " . Početkom studija na pravnom fakultetu u potpunosti se posvećujem savjetodavnoj grupi ,po završetku studija pruža mi se prilika mjesta mentorice studentima gdje upoznajem Tema . Tijekom Teovog studiranja zajedno volontiramo u Crvenom križu na organizaciji humanitarnih pomoći i preventivnih programa ovisnosti . Za centar odnosno tada udrugu " DIJETE=NADA I RADOST RODITELJA " saznala sam od poznanice koja je pratila i promovirala rad udruge od samog osnutka sve do napredovanja u današnji nacionalni centar . Na zamolbu Lovorke Talaje pristupam vodstvu tadašnjeg tima u svojstvu pravnice instituta na kojoj sam i danas te sa Teom kao mojim zamjenikom i životnim partnerom . Nadam se kvalitetnom i skladnom radu ovog tima za dobrobit osoba s invaliditetom ali i cijelog društva .

AFIJANA KOLENDA ( ADRY)

VODITELJICA WHATS UP GRUPE " REGIONALNA PSIHOLOŠKA POMOĆ I SAVJETOVALIŠTE ZA OSI " KOJA JE DIO OSI HRVATSKA SAVJETODAVNOG CENTRA ZA OSI

Afijana Kolenda (Adry) rođena 1992 godine . Od rođenja visoko slabovidna sa ostatkom vida od 5% na oba oka . te od 12 godine nagluha zbog čega nosim slušne aparatiče na oba uha . Privatna teta čuvalica dugi niz godina bez obzira na poteškoće . Čuvam i radim sa djecom iz spektra autizma te pomažem njihovim roditeljima . U slobodno vrijeme se aktivno bavim plesom i terapijskim jahanjem i glazbom , ekološkim i psihološkim radionicama . Oproblemima sa kojima senaj više susrećem dalo bi se pisati .

DUBRAVKO NAGY

DOPISNIK ZA VARAŽDINSKU ŽUOANIJU

Rođen sam 31.12.1975. u Varaždinu gdje i sad živim. Oženjen i otac petnaestogodišnjeg djeteta. Završio sam srednju strojarsku školu te stekao zvanje Strojarskog tehničara, naknadno sam završio školovanje za operatera na računalu. Posjedujem i potvrdu o osposobljenosti rukovanjem viličarem. Odmah po završetku školovanja zapošljavam se u firmi Tisak na mjestu prodavača u kiosku, po otvaranju distribucijskih linija prelazim na radno mjesto vozača distributera tiskovina za područje Varazdinske ,Medimurske ,Koprivnicko-Krizevacke te Krapinsko Zagorske županije sto obavljam nekih četiri godine nakon čega odlazim u upravu firme u poslovnici Varazdin te počinjem radit kao KONTROLOR-UNAPREĐIVAC PRODAJE te ostale administrativno komercijalne poslove po potrebi. Iz Tiska odlazim u firmu MOZAIK KNJIGA čiju knjižaru te knjižni klub dovodim u Varaždin te radim kao voditelj iste dvije i pol godine ,nakon toga se vračam u branšu distribucije tiska u firmu DISTRI PRESS te tamo radim tri godine do zatvaranja firme kao operater za tisak(slaganje rasporeda vozača, raspored tiskovina po prodajnim mjestima ,praćenje naručenog-prodanog ,rješavanje reklamacija ,izrada računa ,sklapanje ugovora i ostali administrativni poslovi).Iz tiskovina odlazim radit u KONZUM kao prodavač te nakon tri mjeseca dobivam radno mjesto zamjenika a nedugo potom i poslovođe trgovine te sljedećih šest godina radim na mjestu voditelja trgovine prvo na Hvaru a potom u Varaždinu. Iz Konzuma prelazim u HRVATSKU POŠTU na mjesto postara opće dostave te potom u HP EXPRES kao poštar express dostave te pet godina radim u Hrvatskoj posti. U to vrijeme sam se nekoliko puta javljao na interne natječaje prvenstveno za KONTROLORA. Kako mi se pružila iznimna poslovna prilika u firmi DARK BLUE STORES da budem voditelj njihove poslovnice te trgovački predstavnik firme za ovo područje istu priliku i prihvaćam te nešto vise od godinu dana radim spomenute poslove do dolaska novog vlasnika firme i odlaska iz iste. Izrazio sam svoju zelju za povratkom u HRVATSKU POSTU te smatram da su moja dosadašnja znanja, poslovi koje sam obavljao te vještine koje sam stekao dovoljno dobre da svoju poslovnu karijeru nastavim u njoj.

IRENA ČIŽMIĆ

DOPISNICA ZA SISAČKO-MOSLOVAČKU ŽUPANIJU

Rođena sam u Sisku, 4.9.1970.g. gdje sam završila osnovnu i srednju školu kultura i umjetnost ( ekvivalent sadašnje opće gimnazije). Poslije sam još završila i prekvalifikacija za upravnog referenta, tečaj za poslovnu tajnica, položila državni stručni ispit jer sam tad radila u državnoj upravi i još neke tečajeve ( njemački jezik, tečaj za administratora baza podataka ) Irena Irena Cizmic Imam nešto više od 24 godine staža ( radila sam u državnoj upravi, nešto i u privatnom sektoru, u jednoj udruzi na javnom radu , uglavnom svugdje po malo. Budući da sam najduže radila u jednom Sindikatu zakoni, posebice radno pravo su postali dio mog života, a posebice od kada sam i sama zbog bolesti ( dvije operacije kraljeznice ) i sama postala osoba s invaliditetom o pomaganje ljudima da ostvare neka svoja prava mi je postala i potreba i hobi. Dugo godina sam bila član udruge invalida rada u svojoj županiji, pa sam dobro.upoznata s problemima s kojima se OSI susreću u svakodnevnom životu i manjkom pravih informacija gdje i kako ostvariti svoja prava i tako si olakšati život i egzistenciju. Majka sam odrasloj sina, vrlo sam društvena i volim ljude, druženja s prijateljima, čitanje, plivanje, kuhanje, šetnje.

MONETA BARUKČIĆ

DOPISNICA ZA OSIJEČKO BARANJEKU ŽUPANIJU

DAVORKA KALČIĆ

DOPISNICA ZA ISTARSKU ŽUPANIJU

Rođena sam 24. srpnja 1960. godine u Pazinu, u Istarskoj županiji. Nakon završene osnovne i srednje škole, upisala sam Pedagošku akademiju u Puli, smjer rani i predškolski odgoj. Od rujna 1979. godine radim kao odgojiteljica djece rane i predškolske dobi. Tijekom cijele profesionalne karijere njegovala sam snažnu potrebu za stalnim učenjem i profesionalnim razvojem. Sudjelovala sam na brojnim edukacijama koje su značajno doprinijele širenju mojih kompetencija i kvaliteti mog rada s djecom. Diplomski studij ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja upisala sam odmah po njegovom otvaranju, a diplomirala sam s temom Poticanje razvoja socijalne kompetentnosti djece rane i predškolske dobi. Međutim, moja želja za učenjem nije tu stala – i dalje se aktivno usavršavam, osobito u području rada s djecom s teškoćama te u razvijanju kvalitetnih partnerskih odnosa s roditeljima. Budući da se uskoro spremam za mirovinu, i dalje osjećam snažnu potrebu za radom i doprinosom društvu. Vjerujem da svoje znanje i dugogodišnje iskustvo mogu iskoristiti kako bih pomogla osobama s invaliditetom i onima kojima je podrška najpotrebnija

LJILJANA GOMERČIĆ

LEKTORICA

Rođena sam 27.11.1963. u Brinju, Ličko senjska županija. U starosti od 12 godina, otkrivena mi je idiopatska skolioza, koju su mi dugotrajno liječili u dječjoj bolnici na Kantridi u Rijeci. Skolioza se s godinama starosti pogoršavala do vrlo teškog oblika, obostrano. Zbog iste sam otišla u invalidsku mirovinu 2023. godine, te dobila opću nesposobnost za rad. U profesionalnom radu,često sam se susretala sa djecom koja su imala određene razvojne poteškoće, te rado savjetovala i usmjeravala roditelje za daljnje korake. Svoj hendikep sam pokušavala vješto skrivati, jer sam se sramila. Pokušavala sam biti aktivna na svim područjima odgoja i obrazovanja, jer sam željela dokazati samoj sebi, da usprkos hendikepu, mogu učiniti isto što i svi zdravi ljudi. Bila sam posvećena cjeloživotnom obrazovanju, te sam uspješno obranila doktorsku disertaciju naslova „Uloga odgojitelja u poticanju samoregulacijskog učenja djece u vrtiću.“ Željela sam se u mirovini baviti prevoditeljskim poslom, ali sam ustanovila, da to nije dozvoljeno osobama u civilnoj invalidskoj mirovini, jer bi izgubili pravo na mirovinu. S obzirom, da je mirovina zbog tjelesnog oštećenja, a glava još radi, mislila sam da još mogu biti korisna. Zato se i ja ponekad osjećam, građankom drugog reda. Dio života (21 godinu), živjela sam i radila u Republici Sloveniji.