"Ja, majka sina od 30 godina sa psihičkim teškoćama i lakom mentalnom retardacijom, molim vašu pomoć.
Moj sin je od svoje 21-e godine pohađao poludnevni Centar za rehabilitaciju Pula.
2024/2025 godine bio je jako malo, 2025-e skoro nije niti želio ići.
Kombijem ide u Centar, ja za dva sata dođem po njega.
2023-e je nastao problem sa njegovom terapeutkinjom, gdje sam ja shvatila da ga ona namjerno stavlja u situaciju straha (on kma strahove od pojedinih štićenika za koje ona zna), da bi što manje dolazio u Centar i to joj je uspijevalo.
Tadašnja ravnateljica je kočila njen premještaj, a ja sam ga tražila upravo zato jer je moj sin prebačen kod druge terapeutkinje, a ta ista ga je i dalje strašila na način da ga je svakodnevno ružno gledala, jer ona mora proći kroz njegovu skupinu da izađe iz svoje prostorije.
Inspekcija nije utvrdila nista, Pravobraniteljica za osobe sa invaliditetom štiti terapeutkinju.
U konačnici je moj sin kući, nigdje ne ide, čak je i depresivan, želi ići na Pulac, voli sadašnju terapeutkinju, ali strah da će svaki puta bivša gledati ga ružno, jači je i on ostaje kući. "
Ja se nemam više kome obratiti.
Evo, jedino još vama.
Hvala, lijepi pozdrav, mama od Nikole, Suzana.
------------------------------------------------------------------------------------------------
Poštovana gospođo, mama od Nikole,
Prije svega, zahvaljujemo se na povjerenju i hrabrosti da podijelite svoje neugodno iskustvo. Osjećam koliko Vam je teško i iscrpljujuće te koliko ste toga već prošli u pokušaju da zaštitite svog sina. Vaša zabrinutost je potpuno opravdana i razumljiva. Želimo da Vas pohvalimo za trud koji usmjeravate ka dobrobit Vašeg sina.
U nastavku želimo da Vam predstavimo par smjernica kako možete postupiti u Vašem slučaju, i iskreno se nadamo da će Vam biti od koristi.
1. korak u ovom procesu jeste da validirate sinova osjećanja. To znači da treba da priznate sinu da osjeća strah, normalizirate taj strah u smislu da mu objasnite da je uredu osjetiti strah nakon svega što je prošao, da je očekivano da osjeti emociju straha i da ste prepoznali kod njega strah; bez umanjivanja. To možete uraditi rečenicom: "Vidim da osjećaš strah i znam da ti je neugodno kad vidiš tu osobu. Vjerujem da te to uznemiri, to je tvoj osjećaj i jako nam je važan.". Ovaj korak nam je izuzetno bitan jer govori osobi da neko razumije i prihvata taj strah čime otvaramo prostor za lakše suočavanje sa istim.
2. korak može biti postepena desenzitizacija. Ovaj korak možemo početi povremenim posjetama Centru s Vama, bez ostanka i bez kontakta sa pomenutom terapeutkinjom. Zatim kraći boravci u prostoru gdje zna da neće sresti tu osobu (uz prethodni dogovor s osobljem).Vježbanje uloga kod kuće: igra "pretvaranja" – što bi rekao ili radio kad bi je vidio, kako bi ostao miran i siguran? Ovim korakom stvaramo osjećaj kontrole i sigurnosti kod osobe.
3.korak poučavanje strategijama samopomoći koje uključuju npr.pozitivne afirmacije koje može u sebi ponavljati kao što su "Ja sam siguran./ Osjećam se sigurnim."; tehnike dubokog disanja su odlične za smirivanje trenutnih neugodnih senzacija; tehnike vizualizacije i mnoge druge slične metode i tehnike koje može koristiti u situacijama kada se osjeća ugroženim na neki način.
4.potreba za emocionalnim rasterećenjem-postojanje depresivnog stanja, kojeg ste prethodno naveli, može ukazivati na to da mu je potrebna pomoć, emocionalno rasterećenje te prostor za sebe. U takvim slučajevima, bilo bi dobro da potičete aktivnosti koje Vaš sin voli da radi, u kojima uživa; da vodite razgovore o nekim neutralnim temama i ugodnim emocijama i po mogućnosti, uključite psihologa kao vanjski oblik podrške.
5. Vi kao podrška i oslonac. Glavni izvor podrške i sigurnosti za Vašeg sina ste upravo Vi. Iako Vaša iscrpljenost, zabrinutost i tegoba ne mogu proći neopaženo, s druge strane, Vaša posvećenost i upornost su vrijedne svakog divljenja. Bitno je da i Vi obezbijedite sebi prostor i vrijeme za ispoljavanje neugodnih emocija, da radite na jačanju Vaših kapaciteta i resursa jer ako ste Vi dobri sebi, bit ćete još bolji njemu.
Zapamtite, Vaš sin ima pravo na sigurnost, podršku, prihvatanje, ljubav i mir. Također, Vi imate pravo da se Vaš glas čuje, prihvati i poštuje. Tu smo za Vas. U ovoj borbi. niste sami .
S divljenjem,
Amela
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Na isto pitanje naša druga kolegica stručnog tima dala je svoj savjet koji glas
Poštovana gospođo Suzana,
Zahvaljujemo Vam na povjerenju i Vašem upitu. Glavni je uzročnik Vašeg problema
strah i kako navodite, jači je i koči Vašeg sina u napretku i boljitku koji ga čega. Da
biste riješili ovu situaciju, treba sagledati odnosno jasno definirati i osvijestiti što je to
strah i odakle dolazi. Iz duhovne perspektive tj. šireg kuta gledišta strah je duh
(energija) koji je potpuno oprečan ljubavi i zaustavlja Vas kako ne biste doživjeli
radost u bilo kojem smislu. Znanstveno je dokazano da su gotovo svi strahovi
neprirodni odnosno nisu dio naše prirode, nego smo ih pokupili od različitih misaonih
obrazaca, navika i slično. Strah nastaje od raznih misli koje nakon nekog vremena
ulaze u naše emocionalno tijelo i mi počinjemo s tim živjeti sviđalo se to nama ili ne.
Postavlja se pitanje kako ćemo se riješiti straha i unatoč pritisku okoline učiniti prvi
korak? Osvijestit ćete svoje misli koje imate, u Vašem primjeru: terapeutkinja me
ružno gleda. Promotrit ćete te misli. Ne treba ih prisilno i naglo odbacivati, nego samo
promotrite da su tu. Recite svome strahu: Hvala ti što si me do sada štitio, ali ja te
sada otpuštam u miru, više mi ne trebaš. Ne trebam te više u svome iskustvu jer mi
više ne treba tvoja pomoć. Od sada na dalje biram sve suprotno od toga. Taj dio će
Vam dati ono najvažnije, a to je promjena fokusa. Promjenom fokusa malo po malo
strah će se početi topiti, a jačat će rezultat koji želite da Vaš sin dobije redovitim
odlaskom na terapiju. Straha se najlakše rješavamo kada učinimo prvi, makar i
najmanji korak, unatoč tomu što nas pritišće. Recite sebi: Meni je blagostanje i
zdravlje mog sina najvažnije. Važnije od bilo kakvog nametnutog straha i bilo kojeg
autoriteta. Unatoč tomu što je taj strah još možda prisutan, striktno odlučujem uraditi
taj korak, otići sa sinom na terapiju jer je nama to važnije od bilo koje okolnosti koja
se nameće izvana. Nadalje, osvijestite blagoslov koji imate, a to je činjenica da Vaš
sin ima jako dobru sadašnju terapeutkinju. Nema smisla propuštati ovakav blagoslov
zbog nekog drugog. Još jedna stvar. Svakoj osobi koja se nalazi na određenoj
poziciji koja nama predstavlja autoritet moramo davati čast bez obzira na mišljenje i
situacije jer je ta osoba postavljena s razlogom. To znači da bi bilo dobro da u svome
srcu (duhu) počnete zahvaljivati i blagoslivljati osobu koja Vam stvara strah. Zvuči
čudno, ali pokušajte. Ne morate to raditi javno, nego za sebe i u sebi. Pokušajte naći
barem jednu dobru osobinu koja ta osoba ima, a ima je sigurno. Dajte sebi priliku da
blagoslovite ljude koji Vam se možda i ne sviđaju. Nakon nekog vremena dogodit će
se dvije opcije. Prva je da će ta osoba potpuno se promijeniti u odnosu na Vas ili će
potpuno nestati iz Vaše okoline. Mudri budite: ne propuštajte boljitak Vašeg sina, a u
konačnici i sebe zbog nekog vanjskog pritiska. Nema potrebe za odbacivanjem ljudi,
samo treba promijeniti pogled na situaciju. Sretno!
Odgovor napisala: Emilija Natalija Habulin