Ovim člankom želimo se osvrnuti na nepravdu kad spominjemo ostvarivanje prava osoba s invaliditetom ponajprije pravo na uključivanje u društvo , pravo na određena pomagala ali i usluge kroz članstvo u udrugama civilnog društva .
Prema izviješća Vladinog ureda za udruge iz 2020 (u dogledno vrijeme ćemo objaviti naj novije podatke) u Hrvatskoj je bilo 34,800 aktivnih udruga od toga 4, 777 socijalne djelatnosti te 3,632 na području ljudskih prava . Za socijalna prava udrugama je iz državnog proračuna u 2018 godini izdvojeno 349,113. 92 kn odnosno 463 353,4924. 95 eura .
Spominjući gore navedena sredstva iz izviješća se ne može razaznati koliko je sredstava dodijeljeno svakoj udruzi te što su i koje usluge i prava osobe s invaliditetom članovi / članice udruga ostvarili i u kojem opsegu .
Gledajući djelokrug udruga i saveza civilnog društva možemo primijetiti kako je mnogo udruga udruženo u savez te kako u savez u prosjeku okuplja šesnaest udruge osoba s raznim oblicima invaliditeta . Jedan o takvih saveza je Hrvatski savez slijepih koji okuplja 26 udruga članica .
Obzirom da trenutno ne posjedujemo novije podatke o broju aktivnih udruga i saveza i broj njihovih članova postavlja se pitanje: „ TKO JE GLAS , TKO ZASTUPA PRAVA OSI-a koji nisu članovi i članice udruga ? „ . Spominjući nedostatak zastupanja osoba s invaliditetom koji nisu uključeni u udruge ili ne postoje udruge za njihova zdravstvena stanja i dijagnoze pitanje je kako i na koji način te osobe mogu ostvariti svoja ljudska i sveobuhvatna prava te kako mogu dati svoj doprinos razvoju civilnog društva ? U rubrici „ Osnaživanje zajednice „ uloga udruga i saveza civilnog društva u poboljšanju kvalitete života djece s poteškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom „ dotakli smo se činjenice kako samo određene osobe s invaliditetom (postotkom oštećenja) imaju prava na sve usluge koje udruga pruža. Nije li tu izravna diskriminacija ?