PRAVO NA SAMOZASTUPANJE OSOBA S INTELEKTUALNIM TEŠKOĆAMA
U stavku III Ustava RH zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda članak 16 glasi: „Slobode i prava mogu se ograničiti u svrhu zaštite sloboda i prava drugih ljudi te zaštite javnog morala i zdravlja.“ Iz navedenog proizlazi kako svako ograničavanje prava i slobode moraju biti u skladu s potrebama pojedinca i društva ne narušavajući njegovo (njezino) dostojanstvo, nadalje članka 35 glasi: „ Svakome se jamči poštovanje i pravnu zaštitu njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva ,ugleda i časti.“ U dijelu koji se odnosi na zaštitu obiteljskog života, temeljna svrha toga ustavnog jamstva jest zaštita pojedinaca od neosnovanog miješanja države u njihovo prave na njihovo pravo na nesmetan obiteljski život. Člankom 38 Ustava jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli.
Pod slobodom mišljenja podrazumijeva se sloboda govora i javnog nastupa. istoimenom članku pisali smo o tome što podrazumijevamo pod samo zastupanjem. Osvrnuli smo se na potrebu osoba s invaliditetom za izražavanjem svog mišljenja, želja i potreba. Žalosno je da u svakodnevnom životu primjećujemo kako se ne poštuju prava osoba s invaliditetom (u daljnjem tekstu OSI)koja su im zagarantirana Ustavom Republike Hrvatske čije smo članke naveli i opisali na početku teksta te UN – ove povelje o ljudskim pravima koja se ne poštuju bez da određeni pojedinac ili institucija snosi odgovornost. S obzirom na stupanj funkcionalne sposobnosti i postotka intelektualnog oštećenja poželjno je da se osobi dopusti da svoje želje i potrebe izrazi na njemu / njoj svojstven način prije nego li se donese konačna odluka. Dopuštanjem osobi da iznese svoje mišljenje dajemo njemu/ njoj na važnosti¸ samim time štitimo njegova / njezina ljudska prava i podupiremo osobni rast i razvoj. Ponekad osobe s intelektualnim teškoćama se izražavaju i ponašaju kao osobe određene dobi bez obzira na njihovu stvarnu dob zbog čega su od strane obitelji i pojedinaca zakinuti za uključivanje u društvo i smatraju se manje vrijednima. Ranom razvojnom intervencijom i podrškom obitelji i društva može se poboljšati kvaliteta života osoba s intelektualnim teškoćama i omogućiti im ravnopravno sudjelovanje u svim aspektima života.
Spomenutom ranom razvojnom intervencijom omogućava se pravilan razvoj svih dijelova mozga uključujući do zadužen za razumijevanje zahtjevnih radnji kao što je shvaćanje i donošenje važnih odluka o svojim željama i potrebama.
Za kraj ovog članka želimo potaknuti roditelje da djecu od najranije dobi ako je to potrebno i da se uključe u postupak rane razvojne intervencije kako bi se spriječilo nastajanje intelektualnih teškoća.